Dugo sam razmišljala kako da sa vama podijelim vibracije mira koje primim uvijek kad zakoračim u moj mali edenski vrt..Nemam namjeru hvaliti se, jer, i ja sam gradsko čeljade, rođena u stanu..Bitnije je nešto drugo u svemu tome..želja za spajanjem sa onim iskonskim u sebi, što je uvijek dozivalo moju dušu na ostvarenje..Recimo, da nisam do sada imala priliku to do kraja ostvariti..

Radila sam dugo godina u teatru,i grad mi se zavukao pod kožu..Volim ga još uvijek, ali tek kao ponekad ostvarenu želju za uronućem u masu nepoznatosti..

Pa, rodivši djecu, odlučila ostaviti posao, i posvetiti se njima..Dok ne dođu do svoga identiteta..Pa su porasli, a sa njima i potrebe..I zaposlih se u privatnom udomiteljstvu, usput radeći i u vrtu..

Pa sam dolazila kući ne znajući što prije početi..Vrt je čekao..I urastao u travu..

Recimo, da je bilo više prihoda, ali s time je išlo i više nemira, nedostatka vremena,htjela sam da sve bude u nekom savršenom redu, ali..

Fizički se nije moglo sve..

krumpire se našpricalo otrovom, tu i tamo ubrao koji kupusić kojeg su gusjenice slatko papale...

I shvatila sam da zapravo ništa neće uspjeti ako konačno ne odlučim što je važnije: Vlastiti mir a time i organiziranost  i red ili nastavak samo površnog dodirivanja stvarnosti..

I tako, konačno sam i napravila rez..Uz svu moju unijetu ljubav u sve oko mene, posvetila sam se onom što zapravo najviše volim..prirodi...do kraja..I imam vremena za sve..I poeziju, i slikanje, i sviranje...Vrt odiše slobodom..Dozvoljavam tu i tamo koju travčicu, i obilato ga zalijevam "smrdljivim juhicama"-od bilja koje imaju prirodno gnojivo u sebi..Ponovo sam uzela knjižicu I.Barana, teozofa, koji govori o čistom eko energetskom uzgoju biljaka..

Mislim da je u pitanju i svijest..O potrebitosti njegovanja prirode u bilo kojem, pa i najmanjem obliku..I u tome uživam..Pa  evo, počinjem moju "štoriju" u slikama..

Prvo što me dočeka, je, naravno, sjaj sunca i moja draga rajčica, na koju ponosno pazi i moj suprug, kojeg sam "zarazila " tim mirom kad se uhvati mojih biljčica..

Tek što sam ušla, jedno biće se pojavi, šuškajući iz lišća..I bude uz mene, gotovo da ne mogu raditi od njega..Pa ga moram strpljivo gurati u stranu..Mačak Petrica...

Pa onda odem malo do gredice sa blitvom..

Oli imam dalmatinske krvi ili nemam?

Moji su porijeklom iz Sinja(s tatine strane)..

bit će banket u blitvi..Možda i danas..

Ovo ovdje nije bicikl za vježbanje u sobi..

Nego za vježbanje u vrtu..Zovu ga "rajcer", i sasvim lijepo pravi staze, režući korov koji ih prekriva..Dobro za razgibavanje ali ne po najjačem suncu..

Ne zamjerite, slučajno sam ga stavila ispod prve slike.

Krastavac je bio na meti napada..mislila sam da mu nema spasa, no, čarobni osjećaj, i malo interneta, i eko sredstvo je pomoglo..eto..smiješi mi se između lišća..

A sa njim i rajčica, onako nježno i stidljivo...

Ova papričica je najljuća koju poznajem, neka čudna, mala, troroga, a nazvala sam je po mojoj divnoj prijateljici, od koje sam uspjela dobiti tri sitne, male dragocjene sjemenčice...

I što reći na kraju?

Dozvoljam slobodu u mom malom edenu, ali i ljubav..Kažu da uništavanjem nametnika ne smijemo uništiti sve..Tek ih svesti na normalu..Ima tu i tamo koja zlatica, i puno, puno leptira..Eto..dozvolili su da ih snimim u strasnom zagrljaju..

Petrica vas je dočekao, petrica vas i ispraća..S ljubavlju, pozdrav od vaše

           Wendy