Rajčica je izašla iz raja

Iako službena medicina nije priznala rajčicu kao ljekovitu biljku, sve je više medicinskih istraživanja o korisnosti rajčice za ljudsko zdravlje. Može se čak reći da rajčica ima toliko zdravstvenih blagodati da ih znanstvenici ne stignu objaviti..., naprosto je izašla iz raja.

Iako je prihvaćena tek prije dvije stotine godina, rajčica je danas najkonzumiranije povrće na svijetu. Uzgaja se u svim zemljama i na svim geografskim širinama, a svjetska proizvodnja prelazi 70 milijuna tona godišnje. Danas je poznato preko 600 sorti tog zdravog, crvenog povrća Danas je rajčica jedna od najraširenijih povrtlarskih kultura.

Osim što je kultura koja se vrlo lako uzgaja, rajčica se često uzgaja i zbog toga što najbolji okus ima kad se zrela ubere s biljke. Rajčice kupljene u trgovinama najčešće se ubiru nezrele i zbog toga vrlo malo nalikuju na ono što vrtlari poznaju kao rajčicu. Osim toga, rajčice kupljene u trgovinama nemaju ni sličan okus starinskim sortama, a za čiji okus vrtlari tvrde da je bez premca. Zato, uzgojite rajčice u vrtu, obnavljajte i čuvajte  sjeme starih sorti. Još jedan argument ide u prilog tome da sami uzgajate rajčicu: najviše ljekovitih tvari sadrže crveni, na suncu sazreli plodovi, a najviše vitamina nalazi se u kori i neposredno ispod kore ploda rajčice. Zato, nemojte guliti koru rajčicama, konzumirajte je u cijelosti i obavezno je uvrstite u svoj vrtni uzgoj.

Ljekovitost - najveći prirodni izvor likopena

Najpoznatija korist rajčice je što sadrži likopen, najjači antioksidans iz skupine karotenoida, koji pomaže u borbi protiv nakupina stanica raka. Likopen može spriječiti malignu transformaciju, stanični proces koji opisuje preobrazbu normalne stanice u stanicu raka. Likopen obnavlja komunikacijske kanale među stanicama i pomaže eliminaciju karcinogenih tvari i toksina iz tijela.

Likopen, kojeg u rajčici ima toliko da joj daje njenu tipičnu crvenu boju, koristan je i protiv brojnih drugih zdravstvenih komplikacija i bolesti. Likopen ima sposobnost inaktivacije slobodnih radikala koji mogu oštetiti naše stanice. Kao glavni karotenoid u ljudskoj krvi, likopen štiti lipide, proteine i DNA od oksidacije.

Naše tijelo ne proizvodi likopen, zato su nam potrebni drugi izvori ovog moćnog antioksidansa. I dok ga sadrže i drugo voće i povrće (lubenica, crveni grejp), nijedno voće ili povrće nema toliko visoku koncentraciju kao rajčica.

Apsorpcija likopena bolja je kad se konzumiraju prerađeni proizvodi od rajčica (uz dodatak ulja) jer se u nekuhanim rajčicama likopen nalazi u spoju s drugim tvarima, što otežava njegovu dostupnost. Kuhanjem se ti spojevi razaraju, pa se na taj način potpomaže njegova dostupnost u organizmu. Kad se kaže "kuhani" paradajz misli se toplinski obrađen i otopljen u masnoći, jer sirova paradajz (salata) nema gotovo nikakva učinka. Zbog toga su najbolji prirodni izvori likopena: gusta juha od rajčice, kuhani umak od rajčice i kečap te pasterizirani sok od rajčice.

Što je paradajz tamnije crven, to sadrži više dragocjenog likopena. Ako je paradajz pripremljen u maslinovu ulju, smatra se pravim lijekom!

Povijest

Otrovna stabljika i lišće rajčice razlog je što se čovjek  kasno okuražio da proba ovu nadasve korisnu i hranjivu namirnicu. U prošlosti se to objašnjavalo time što stoka nije htjela jesti stabljike  rajčice, a crvena boja ploda je bila dodatni dokaz. Sudbina rajčice je slična sudbini krumpira koji je također zbog otrovnosti stabljike kasno stigao na trpeze. Iako su ga Španjolci donijeli u 15 stoljeću, tek u 19 stoljeću e počeo konzumirati. U početku se rajčica jela zelena i to pečena, jer se zreli, crveni plod smatrao trulim i bacali su ga. Rajčica je podrijetlom iz Perua, s Anda, a uzgojili su je Azteci u Meksiku. Astetska riječ "tomatl" znači jednostavno "punašno voće" i španjolski osvajači su ju nazvali "tomate". Rajčica je, zajedno s kukuruzom, krumpirom, slatkim krumpirom i čili paprikom, uvezena u Španjolsku u ranom XVI. stoljeću, a uvezao ju je Kolumbo.
Dodoens, danski travar, detaljno je opisao rajčicu i dao joj reputaciju afrodizijaka. To objašnjava ime "pomme d'amour" na francuskom, "pomodoro" na talijanskom.

Pazite!

Stabljika, listovi i zeleni, nezreli plodovi rajčice sadrže otrovni alkaloid solanin, koji termičkom obradom gubi stabilnost. Solanin nestaje tek kad plod sazri, a u sjemenkama ostaje u tragovima. Količina solanina u zelenim rajčicama smanjuje se kiseljenjem, jer on tada prelazi u sok koji se lako ocijedi. Ne preporučuje se uzimanje više od 100g zelenih rajčica.

Rajčica - voće ili povrće?

Rajčica je naučno gledano isključivo voće jer plod biljke sadrži sjemenke koje se koriste za razmnožavanje.
U kulinarstvu i prema tradicionalnim klasifikacijama, koje su naučno netočne, rajčica se smatra povrćem, jer se, za razliku od većine voća, ne koristi za pripremu slatkih jela. Ovu naučno neopravdanu tradicionalnu zabludu podržavaju mnogi i danas, npr., Carinska uprava SAD-a naplaćuje takse za uvoz rajčica kao prema povrću, a trgovci širom svijeta rajčicu i dalje drže na policama povrća.
 

http://www.gazdarica.com/stranice/kuharica/teme/Rajcica-je-izasla-iz-raja