S druge strane otežana probava uz sve dobro poznate simptome težine, suvišnih plinova koji putuju i pokušavaju izaći na sve otvore, nas čini i poprilično mrzovoljnima. Navodno su i Ayurvedski liječnici tvrdili da su crijeva centar dobrog zdravlja.
Danas ne bismo to baš tako rekli, ali svi smo svjesni da probava i procesi koji se odvijaju u probavnom traktu igraju značajnu ulogu u održavanju općeg dobrog zdravstvenog stanja.
Osim toga crijeva su i jedno od mjesta gdje imamo i podstanare tj. bakterije, i dobre i loše, stoga je to i mjesto vječite borbe za prostor….
A o nama samima ovisi na koju ćemo stranu stati, hoćemo li pomoći našim dobrim bakterijama da opstanu.
Naši dobri podstanari tj. dobre bakterije su probiotici, riječ koju svakodnevno čujemo na reklamama, a Svjetska zdravstvena organizacija ih definira kao: „Živi mikroorganizmi koji primijenjeni u adekvatnoj količini imaju povoljne učinke na zdravlje domaćina."
Probiotici žive u gastrointestinalnom sustavu koji predstavlja ekosustav u kojem bi u stalnoj ravnoteži trebali biti domaćin te crijevna mikroflora koju pak, sačinjavaju fakultativni i obavezni anaerobi. Anaerobi su oni mikroorganizmi kojima nije potreban kisik za rast, štoviše čak mogu i umrijeti u prisutnosti kisika, dok su fakultativni anaerobi mikroorganizmi koji mogu rasti bez kisika, ali ako je prisutan mogu ga koristiti.
Gotovo 95% crijevne mikroflore čine obavezni anaerobi i to su : Bifidobacterium, Clostridium, Eubacterium, Fusobacterium, Peptostreptococcus,Peptococcus i Bacteroides, a ostatak čine fakultativni anaerobi kao što su : Lactobacillus, Escherichia coli, Klebsiella, Streptococcus, Staphylococcus i Bacillus. Aerobni mikroorganizmi kod zdravih osoba nisu prisutni osim Pseudomonasa, ali u vrlo rijetkim slučajevima.
Zdrava crijevna mikroflora izuzetno je važna radi sazrijevanja imunološkog sustava te za održavanje kroničnog i imunološki posredovanog upalnog odgovora, za razvoj zdrave crijevne morfologije, za održavanje crijevne sluznice koji su važni za obranu od alergena i sprječavanje pričvršćivanja patogenih mikroorganizama.
Riječ probiotik je kombinacija latinskog i grčkog tj. latinski „pro“ što znači za i grčki „bios“ što znači život. Početkom 20. st. smatralo se da probiotoci pomažu samo pri održavanju mikrobiološkog balansa i inhibirajući bakterije koje produciraju patogene, ali danas istraživanja idu u smjeru dokumentiranja povoljnih efekata i kod kronične upale crijeva, diareje inducirane patogenima, urogenitalnih upala i sl.
Najčešće vrste mikroroganizama koji se koriste kao probiotici su Lactobacillus i Bifidobacterium iako i neki kavasci i bacili mogu biti od pomoću. Probiotici se konzumiraju uglavnom kroz fermentiranu hranu, prvenstveno jogurti mliječni ili sojini kojima su dodani kao aktivna živa kultura.
Tko je „smislio“ probiotike?
Početkom 20. stoljeća ruski znanstvenik Eli Metchnikovff koji je radio na Pasteurovom institutu u Parizu je primijetio da neke populacije u Rusiji i Bugarskoj duže žive, a da u prehrani koriste mnogo fermentiranog mlijeka i to fermentiranog upravo Lactobacillusom. Iz toga je zaključio da bi se možda patološka crijevna flora nekako mogla zamijeniti korisnim mikroorganizmima. Naime, jedna od teorija starenja koju je i on podržavao kaže da je starenje i posljedica djelovanja proteolitičkih mikroorganizama tj. da su produkti njihovog metabolizma toksični. Tako npr. Clostridia koja je dio normalne flore u procesu probave proizvodi substance kao što su fenoli, indoli, amonijak.
One su odgovorne za tzv. intestinalnu auto-intoksikaciju koja je uzrokovana fizičkim promjenama povezanima s starijom dobi. Tad se već znalo da mlijeko fermentirano Lactobacillusom inhibira rast proteolitičkih mikroorganizama uslijed niskog pH koji nastaje fermentacijom. Metchnikoff je zaključio da se korištenjem takvih fermentiranih proizvoda vjerojatno crijeva mogu naseliti tim dobrim bakterijama i da je to jedan od razloga zašto oni Rusi i Bugari s početka priče duže žive. Ubrzo nakon toga je kiselo mlijeko postalo lijek izbora Francuske elite, a i šire.
Ipak nije bilo sve tako sjajno, 1920. Rettger je pokazao da tzv. „Bugarski bacillus“ za kojeg je Metchnikoff mislio da je dobra bakterija zapravo uopće ne živi u ljudskom crijevu, pa je fama oko fermentiranih proizvoda nešto spala.
Nakon Metchnikoffove smrti interes za probiotike se preselio u Ameriku gdje su znanstvenici ipak mislili da teorija ima smisla, ali da bi bakterije iz crijeva koje bi fermentirale neki proizvod možda polučile bolji učinak. Tako je 1935. otkriveno da neki sojevi Lactobacillusa acidophilusa su veoma aktivni kad ih se naseli u probavni trakt i da posebno pomažu kod opstipacije.
Izraz probiotik je prvi put upotrijebljen 1953, a stavljajući ga u kontrast s antibiotikom definiran je kao mikroorganizam koji potiče rast drugih mikroorganizama. 1989. godine definicija je proširena tako da naglašava pozitivan učinak i na domaćina, te da se radi o živoj kulturi, da bi Svjetska zdravstvena organizacija to sublimirala u definiciju da su probiotoci živi mikroorganizmi koji primijenjeni u adekvatnoj količini imaju povoljne učinke na zdravlje domaćina.
Za MojDoktor:
doc.dr.sc. Ksenija Vitale
irida
bglavac
