Zašto je ova tema zanimljiva za kozmetičarke?
Mnogim osobama koje pate od prekomjernog znojenja nogu, ruku ili pazuha, moglo bi se vrlo jednostavno i uspješno pomoći da se riješe te nevolje ako primijenimo ionoforezu.
Za neke naprosto neugodnost, za druge pravi hendikep, hiperhidroza dlanova i tabana stalna je pratilica stotina tisuća ljudi.
Zbog pretjeranog lučenja žlijezda znojnica, ta boljka, da ne ulazimo u dublje pojedinosti, pričinja mnogo smetnji u svakodnevnom životu i odnosima s drugim ljudima. U nekih ona čak ometa i normalno obavljanje profesije: u pijanista, violinista, kirurga, kozmetičarki ... Hiperhidroza čak može biti i izvorom opasnosti za osobe koje rukuju električnim aparatima, jer je zbog vlažnih ruku prisutna mogućnost strujnog udara. Dugo liječena lokalno, lijekovima na osnovi formola, te u novije vrijeme aluminijevim ili cinkovim solima, hiperhidroza se danas znatno djelotvornije liječi ionoforezom, starom tehnikom moderniziranom u SAD.
Ionoforeza omogućuje prolaženje ioniziranih elemenata kroz kožu, a upravo ioni, zbog svoje električne strukture, proizvode terapijski učinak. U slučaju prekomjernog znojenja, posegnut ćemo za NaCH ionima (natrijevim kloridom, odnosno, razumljivijim riječima rečeno, kuhinjskom solju) kojih dovoljno ima i u vodi iz slavine, tvrdi prof. Daniel Lambert koji stoji na delu dermatološkog odjela bolnice Bocage u Dijonu. Ovdje nije bitna sama narav ovog ionskog spoja, nego njegovo mobiliziranje koje djeluje na otvore znojnica i umiruje ih, pojašnjava prof. Lambert. Medutim, što se zapravo pritom zbiva još uvijek nam nije dokraja poznato.
Mobilizacija iona razmjerna je jakosti primijenjene električne struje, a evropski normativi ograničuju je na 20 miliampera, jer su struje veće jakosti previše neugodne za pacijenta.
U praksi se postupak izvodi ovako: dlanovi i tabani se urone u posude s vodom ili se polože na vodom jako natopljene spužve. Na tijelu ne smije biti nikakvih metalnih predmeta (prstenja, lančića). Osobe kojima je ugrađen pacemaker ili žene koje nose spiralu takoder se ne smiju podvrgnuti ovom postupku. Ako je voda iz vodovoda u nekim krajevima prečista i nedovoljno ionizirana, dovoljno će biti dodati malo kuhinjske soli kako bi se osigurala bolja vodljivost kupke za ionoforezu.
Nakon tri ili četiri seanse trajanja od dvadeset do trideset minute u razdoblju od mjesec dana, večina pacijenata osjeća zamjetno poboljšanje, tj. isušivanje tretiranih područja. Liječenje je neuspješno samo u onih koji se žure i ne provode seanse u ispravnom ritmu ili prebrzo odustaju, te u djece koja ne podnose bockanje ili nadraženost kože, uvjerava nas prof. Lambert. Nažalost, anomalija se ponovno pojavljuje nekoliko dana ili nekoliko sedmica po prekidanju seansi, što zahtijeva tretman za održavanje rezultata, prosječno jednu seansu tjedno. No, takvu su obavezu hiperhidrozom hendikepirani pacijenti često spremni prihvatiti.
Još nismo odgovorili na pitanje tko može biti terapeut i gdje se postupak obavlja. “Ne zalažemo se za to da samo liječnici mogu provoditi ovaj način liječenja. Budući da je posve neškodljiv, ovaj postupak mogu izvoditi i pedikeri, kozmetičari ili kineziterapeuti, kaže prof. Lambert. Pacijenti se u korisnost aparata uvjeravaju u bolnicama i mi im savjetujemo da nastave s liječenjem i izvan nje. U težim slučajevima čak savjetujemo da nabave aparat kako bi se mogli liječiti sami, kod kuće.
De Isabelle Moreau, dermatolog
Kozmetika maksima, broj 2/1991.
Izbor iz Cosmeétique Scientifique
bglavac
irida
edin.kecanovic
