Šalju bolesne ljude na kemoterapiju iako to nema nikakve logike. Bolesnog čovjeka još više razboliti i oslabiti, a onda vam kažu da ćete svejedno umrijeti. Kada su liječnici Stamatisu Moraitisu, grčkom ratnom veteranu 1976. godine dijagnosticirali neizliječivi rak pluća, on se pomirio s time da će umrijeti. Devet različitih liječnika reklo mu je kako mu je ostalo šest mjeseci života s tim da bi trebao odmah krenuti na agresivan tretman kemoterapijom. Kako se nije želio liječiti tim opasnim tretmanom, kemoterapiju je odbio i vratio se u rodnu Icariju, otok u Grčkoj.
Nakon toga, dogodilo se nešto nevjerojatno. U samom početku, srezala ga je depresija pa je po cijele dane boravio u krevetu. a njegova supruga i majka, brinule su o njemu. Jednog dana, povratila mu se vjera i želja za životom, doduše kratkim jer je mislio kako mu je još malo vremena ostalo. Krenuo je aktivno živjeti. Nedjeljom ujutro penjao se na brdo na kojemu se nalazi grčka pravoslavna crkva u kojoj je njegov djed bio svećenik. Počeli su ga obilaziti njegovi prijatelji, kada su saznali da se vratio u rodni kraj i svaki dan bi s njima pričao satima uz dvije boce lokano proizvedenog vina. “Barem ću umrijeti sretan”, pomislio je.
Idućih mjeseci iz nekog razloga, počeo je osjećati snagu. Jednog dana, odlučio je posaditi svoj vrt. Nije očekivao da će doživjeti plodove tog vrta, ali je to bio dobar razlog da uživa na suncu i svježem zraku, pored mora.
Prošlo je šest mjeseci, ali Moraitis nije umro. Umjesto smrti, pobrao je svoje povrće, očistio je obiteljski vinograd, saživio se s otokom, počeo je raditi u vinogradu, budio se rano i po cijele dane provodi vani, na zraku. Sam sebi je radio ručak sa povrćem iz svoga vrta. Kad bi došla večer otišao bi u lokalnu kavanu gdje je igrao domine do dugo iza ponoći.
Godine su prolazile. On je bio sve zdraviji, tako se osjećao. Nadogradio je svoju kuću s još nekoliko soba, a godišnje je proizvodio i do 1500 litara svog, domaćeg vina.
Nakon 30 godina takvog života doživio je 97 godina kada je shvatio da nije umro i odlučio je posjetiti liječnike sa svojim nalazima kako bi provjerio što se dogodilo. Kada se vratio do liječnika koji su mu rekli kako ima samo 6 mjeseci, zanimljivo je kako su svi do jednoga bili mrtvi. Sve ih je nadživio. I to tako da nikada nije otišao na kemoterapiju koja mu je trebala malo produžiti život. Samo se preselio u Icariju. Moraitis je umro kada je imao nevjerojatnih 102 godine, sretan i zdrav. Umro je od starosti, a rak koji se spominjao, više nije postojao.
Što se dogodilo?
Ljudi moraju znati da bolestan čovjek ne treba toliko medicinu koliko treba vjeru, volju i vraćanje prirodi. Za zdravlje je potrebna regeneracija tijela i duha. Mjesto u koje se vratio, Icarija, grčki je otok koji je pozat po zdravoj hrani. Mještani tog otoka gotovo da ni ne znaju za bolesti srca ili raka. One su iznimno rijetke.
Djevičansko maslinovo ulje, rikola, švicarska blitva, ugljikohidrati, leća, kruh od cjelovitog zrna, zatim začini poput origana, peršina i vlasca odlične su namirnice koje se tamo koriste svakodnevno. Također tamo se crveno meso ne jede više od jedanput tjedno.
“Možda nemamo mnogo novca, ali uvijek imamo hranu na stolu i zabavljamo se s obitelji i prijateljima. Ne žurimo se sve obaviti preko dana pa ponekad radimo i po noći. A na kraju dana ne odemo sjesti na dvosjed i gledati TV, već se družimo, smijemo, govore mještani Icarije.”
Posebnost života u Icariji koja liječi sve bolesti je u tome što se nikome ne žuri živjeti. Sve što jedu i piju sami proizvode u svome vrtu. Puno pješače i po 20 km na dan, a poslijepodne cijelo selo odmara. Puno se smiju i druže kao obitelj i kao prijatelji. Ispijaju svojom rukom napravljeno vino, ali i puno čaja i jedu svoju hranu. Žive bez ikakvog stresa i zbog toga su sretni. Jurnjava za novcem kod njih ne postoji.
Recept za izlječenje na temelju života u Icariji
- Mediteranska dijeta. Mnogo, po mogućnosti sirovog i domaćeg povrća. Izbaciti meso u potpunosti ili ga ograničiti na jedan obrok tjedno. Domaće maslinovo ulje, sjemenke, žitarice. Domaći kruh s cjelovitim žitaricama. Domaće voće i povrće. Ne zaboravite ribu.
- Mnogo čaja. Čaj ima diuretička svojstva i ima mogućnost istjerati sve otrove iz tijela, ako je domaći naravno.
- Odmor. Odmarajte ako ste umorni. Ne prisiljavajte svoj organizam na život uz malo sna. Ljudi koji poslijepodne odmaraju bar 5 puta tjedno po pola sata imaju 35% manju šansu od kardiovaskularnih oboljenja. Također se smanjuje i hormon stresa.
- Budite aktivni u prirodi. Šećite, upijajte sunce i more ili zelenilo, šumu, travke. Radite, gradite, sadite. Osjećajte se korisno.
- Ne jurite sa životom i oslobodite se strahova i stresa. Družite se s prijateljima, s obitelji, puno se smijte i ne očekujte od života ništa. Jednostavno se prepustite ljepoti života. Ukoliko je moguće preselite se u mjesto bez smoga, u mjesto bez otrova u zraku. U mjesto gdje vas nitko neće tjerati ili prisiljavati na bilo što. Živite život i zaboravite na bolest. Živite kao da ju opće nemate, kao da ne postoji. Tako je živio Moraitis i preživio. Nadživio je sve one koji su ga uvjeravali da će umrijeti.
bglavac
irida
edin.kecanovic
