Zadnjih dana misli su mi se stalno vračale na ono što se je strašno događalo ovaj tjedan u našem prekrasnom kraju . Naš  zavičaj još uvijek je kao iz iskona , lijep, nezagađen. Kuda god  upravite pogled vidite nevjerojatnu ljepotu. Zar ova ljepota u vam ne budi uzvišene osjećaje, osjećaje ljubavi,  brige za druge ljude, osjećaje ljubavi i zahvalnosti  prema  Stvoritelju svega toga. Zar smo zaboravili osjetiti i vidjeti ono najljepše što nas okružuje. Zar proljeće ne budi najljepše osjećaje. Biti sretan znači  probuditi se ujutro i osluškivati cvrkut ptica, radovati se svakoj procvaloj voćki, svakom cvijetu, svakom mirisu koji nam poklanja, radovati se svakom susretu  sa ljudima oko sebe, vidjeti u njima samo Božansko. Pa što ako nas je netko povrijedio, prevario, pokrao, zar smo tako mali da ne možemo oprostiti .

 

 Praštanje je  uz istinu jedna od najvećih vrlina. Zar se ne osjećamo lakši kad nekom oprostimo. Učinimo to ma kako teško bilo. Svatko zaslužuje još jednu šansu. Što imamo od toga da mrzimo, ogovaramo, da se ljutimo. Takvi osjećaji nas samo odvode u bolest. Stalno se vrtimo u krug sa starim mislima i povredama. Da li nam to donosi dobro. Pogazimo taj ponos, gordost ili oholost i zamolimo za oprost to će nam donijeti  puno više dobra nego  sa takvim mislima živjeti u tami. Opraštanje je ključ slobode. Da li više volite biti u pravu ili biti sretni?

 

Svi mi imamo svoje mišljenje o tome tko je u pravu, a tko nije s obzirom na našu percepciju, i svi možemo pronaći način kako da to mišljenje opravdamo. Želimo kazniti druge za ono što su nam učinili, a sami smo, međutim, ti koji uvijek iznova ponavljamo istu priču u svom umu. Glupo je kažnjavati se u sadašnjosti jer nas je netko povrijedio u prošlosti. Da bismo se oslobodili prošlosti, moramo željeti oprostiti, čak i ako ne znamo kako. Opraštanje znači odustajanje od naših povrijeđenih osjećaja i zaboravljanja cijele stvari. Stanje neopraštanja uistinu uništava nešto unutar nas.

Evo što Luise L:Hay kaže o tome;

 

Ma koji duhovni put slijedili, uočit ćete da je opraštanje vrlo značajno u bilo kojem vremenu, a posebno kad se radi o bolesti. Kad smo bolesni, uistinu moramo dobro pogledati da vidimo kome sve trebamo oprostiti. Obično je osoba za koju mislimo da joj nikad nećemo oprostiti upravo ta kojoj trebamo najviše oprostiti. Što drugome ne opraštamo, njega nimalo ne povređuje, ali stvara kaos u nama. To nije stvar drugih nego naša. Osjećaj ogorčenja i povrijeđenosti povezan je s opraštanjem sebi, a ne nekome drugome.

 

Za početak dobro je izgovarati afirmacije u smislu da ste potpuno spremni oprostiti svakome. „ Želim se osloboditi prošlosti. Želim oprostiti svima koji su me do sada povrijedili ili opraštam sebi što sam vrijeđala druge.“ Ako mislite o nekome tko vas je bilo kada u životu povrijedio na bilo koji način, blagoslovite tu osobu s ljubavlju i nemojte na to više misliti. Ako osjećate da su vam drugi nešto oduzeli, znajte da vam nitko ne može oduzeti nešto što vama pripada. Ako oduzeto pripada vama, vratit će vam se u pravo vrijeme, a ako se ne vrati, tako je trebalo biti. To treba prihvatiti i nastaviti život.

 

Da biste bili slobodni, potrebno je izaći iz stanja „pravičnog“ ogorčenja i preuzeti odgovornost.

 

Nepraštanja se možete riješiti na slijedeći način:   

 

Odvojite trenutak, opustite se, zatvorite oči i zamislite pred sobom prekrasan bistar potok. Uzmite staro bolno iskustvo, povredu, nepraštanje i bacite cijeli događaj u vodu. Pogledajte: udaljava li se i plovi niz potok. Promatrajte ga sve dok ne nestane iz vašeg vidokruga. Činite to što češće možete.

 

Ovo je vrijeme za suosjećanje i iscjeljivanje. Uđite u sebe i uspostavite kontakt s dijelom sebe koji zna kako iscijeliti. Vi ste nevjerojatno sposobni! Budite voljni dostići nove razine da biste pronašli sposobnosti kojih niste bili ni svjesni, sposobnosti koje ne lijeće samo bolest, već vas iscjeljuju na svim mogućim razinama. Učinite sebe cjelovitim u najdubljem smislu te riječi. Prihvatite svaki dio sebe, svako svoje iskustvo, i znajte da je sve to dio mozaika vašeg života u ovom vremenu.

 

U knjizi koja se zove Emmanuel , to duhovno biće na pitanje „Kako proći kroz bolna iskušenja a ne ostati ozlijeđen odgovara?“

 

„Shvatite ih kao lekciju, a ne kao kaznu. Vjeruj životu, prijatelju moj. Ma koliko ti se čini da te život daleko odveo, znaj da je taj put bio potreban. Došao si da prijeđeš široko prostranstvo iskustava kako bi spoznao gdje leži istina i gdje su tvoja zastranjenja na tom području. Tada ćeš se moći vratiti kući, svom duševnom ja, svježiji i mudriji.“

 

Kad bismo samo mogli shvatiti da su svi naši takozvani problemi zapravo prilike za rast i promjenu, i da ih većina potječe od vibracija koje sami emitiramo! Sve što uistinu trebamo jest:mijenjati način mišljenja te pokazati spremnost da prestanemo biti ogorčeni i da oprostimo.

 

Svađe, tučnjave i ubijanja nisu put koji oslobađa čovjeka već ga veže i tlači..

 

Postoji mnogo blokada u čovjekovom životu idemo ih osvijesti.

Kako bi postali bolji ljudi, kako bi stvorili bolji svijet:i kako se ne bi ponavljali ovakvi događaji koji zbog ničeg oduzimaju život.

 

Mnogi  se od nas osjećaju tako grješni da vjeruju da nisu dovoljno dobri i da to nikada neće biti. Zato otkrijmo što s nama nije u redu, a kad to otkrijemo otkrit ćemo da nešto nije u redu i s ostalima.

Kada shvatite individualni proces života i kada ga postanete svjesni, znat ćete kojim smjerom trebate ići. Ako usmjerite svoju energiju na upoznavanje sebe, uvidjet ćete koje probleme i blokade trebate razriješiti.Svi u životu imamo izazove.Svi.Nitko u životu nije bez njih.

Za neke je izazov zdravlje, za neke uspješna veza, za neke poslovni i financijski uspjeh. Neki imaju manje , a neki više takvih izazova. Mi znamo što nije dobro i što u životu želimo, ali ne znamo što nas na tom putu  zadržava. Da li je to kritiziranje, strah, krivnja ili ogorčenost?Svoja osjećanja ne možemo poricati niti ignorirati. Naprosto si ne možemo dopustiti luksuz negativnih misli. Vaša iskustva uvijek odražavaju vaša unutarnja uvjerenja. Ako vas na poslu uvijek kritiziraju, to je možda zato što ste sami kritični ili ste možda imali roditelje koji  su vas kritizirali. Sve je u životu ogledalo nas samih. Svi imamo obiteljski model i vrlo nam je lako okrivljavati svoje roditelje, ili svoje djetinjstvo ili svoju okolinu. Međutim , to nas sputava i ne možemo se osloboditi. Ostajemo žrtve i stalno se ispočetka bavimo jednim te istim problemom. Uistinu nije važno što vam je netko učinio ili što su vas učili u prošlosti. Danas je novi dan. Vi sada birate. Sada je trenutak kada stvarate budućnost svoga života i svoga svijeta. Samo vi možete izmijeniti način na koji mislite, osjećate i djelujete. Ako ste odrasli u obitelji gdje je kritiziranje bilo normalno, vjerojatno ćete biti kritični i kao odrasla osoba. Ako ste odrasli u obitelji gdje se manipuliralo krivnjom, vjerojatno ćete biti takvi kao odrasla osoba. Kako rastemo, usvajamo te lažne ideje i gubimo dodir s unutarnjom mudrošću. Trebamo se riješiti tih ideja i vratiti jasnoću duha. Svima nam je potrebno iscjeljenje. Kada se naučimo voljeti sebe  takve kakvi jesmo, nećemo više nikoga povrjeđivati.

Kada govorimo o kritiziranju, smatra se da obično sami sebe neprestano kritiziramo zbog jedne te iste greške. Pitanje je kada ćemo se probuditi i shvatiti da kritiziranje ne djeluje? Pokušajmo drugačije.Prihvatimo se takvima kakvi smo upravo sada! Ljudi koji kritiziraju, vrlo često privlače kritiku jer je to njihov model ponašanja. Što dajemo to nam se vraća.

 

Također, mnogi imaju potrebu da  uvijek budu savršeni. Tko je savršen? Jeste li ikad upoznali nekog savršenog? Ja nisam. Ako se na nekog žalimo, zapravo se žalimo na neki aspekt nas samih. Svatko je naš odraz, te ono što vidimo u drugima, to smo mi.Često se ne želimo prihvatiti takvi kakvi jesmo. Zlostavljamo sebe alkoholom, drogama, cigaretama ili prejedanjem. Tako se kažnjavamo zato jer nismo savršeni. Za koga savršeni? Čije to zahtjeve i očekivanja trebamo zadovoljiti. Budite voljni se toga osloboditi. Samo budite. Otkrit ćete da ste divni baš takvi kakvi jeste upravo sada. Ako ste uvijek bili kritičar, osoba koja negativno gleda na život, trebat će vremena da sve prihvatite s ljubavlju. Vježbajte ne kritiziranje, pa ćete naučiti biti strpljivi sa sobom, jer kritiziranje je samo navika, a ne stvarnost vašeg bića. Možete zamisliti kako bi bilo lijepo  živjeti bez bilo čijeg kritiziranja? Bili bi zadovoljni i opušteni. Svako bi jutro bilo početak divnog  novog dana, jer bi vas svi voljeli i prihvaćali, a ne kritizirali i odbacivali. Počnite sa sobom. Pružite sebi sreću već danas time što ćete prihvatiti sebe, a onda ćete moći prihvatiti i druge..