Uz 110 godina Freudove psihoanalize

Od analize snova do ZDRAVE PSIHE

► Freud uspijeva dokazati do tada nepoznatu činjenicu - fantazija je za psihoanalitičara jednako realna kao i stvarno iskustvo

 

VEDRAN KOSOVIĆ

Ove godine (2005 g.) obilježa­va se 110. godišnji­ca suvremene psi­hoanalize koju je utemeljio Sigmund Freud, jedan od najvećih poznava­telja ljudske psihe, analizirajući 1895. godine ljudski san.

Sublimacija, ambivalencija, Edipov kompleks ili regresija, riječi su koje su u svakodnevnoj jezičnoj uporabi, ali malo tko razmišlja otkud su iznikle i tko ih je osmislio. Naime, one su u uporabu ušle na osnovi Freudova učenja, a danas je bez njih praktički nemoguće razumjeti 21. stoljeće i jednu od najmlađih medicinskih grana - psihoa­nalizu.

Sigismund Schlomo Freud (1856. - 1939.) je prije stotinu godina točno prorekao da će njegove teorije naići na velik broj pristalica, premda su mu život i učenje bili kontroverzni, a ideološki neprijatelji koristili svaku manje utemeljenu postav­ku da ga diskreditiraju. Freud je, naime, iako iz židovske reli­giozne obitelji, bio zakleti ateist i time navukao golem prijezir svojih sunarodnjaka, ali i ostalih. Zarana ga privlače tajne du­hovnog življenja pa umjesto stu­dija prava upisuje medicinu.

Godine 1886. otvara privatnu praksu te specijalizira široko područje tada nazivano neuras­tenija. Na liječenju neurotičnih pacijenta razvija svoj nauk, te počinje tumačiti snove pacije­nata, iskazujući se pritom kao tolerantan i strpljiv slušatelj. Njegova terapija daje prve re­zultate onoga što se kasnije na­ziva psihoterapijom.

Iskustvo sakupljeno prouèa-vanjem pacijenata i njihovih snova 1905. Freud uoblièava u knjigu »Tumaèenje snova«, gdje objašnjava na koji naèin inter­pretira snove i kako te interpre­tacije služe u razumijevanju ljudskih tjeskoba, odnosno neu­roza.

Tijekom devedesetih godina devetnaestog stoljeća otkriva kako su jake seksualne želje i strahovi utjecali na razvoj nje­govih pacijenata, a nekoliko go­dina kasnije u javnosti objavljuje i revolucionarnu tvrdnju da neispunjene seksualne potrebe uzrokuju neuroze i meðu dje­com, što je uostalom i temelj njegovog učenja.

Godine 1897. prinuđen je priz­nati nepotpunu održivost te teo­rije, što za njega predstavlja te­žak trenutak, no opet uspijeva dokazati jednu do tada nepoz­natu činjenicu - fantazija je za psihoanalitièara jednako realna kao i stvarno iskustvo. Godine 1902. objavljuje svoje najveæe djelo »Tri rasprave o seksualnoj teoriji«. Tada u nauk uključuje i pojam libida, seksualnog nago­na koji se od tada više ne zane­maruje.

Freudovo učenje širi se civili­ziranim svijetom velikom brzi­nom, dobivajući pobornike, a dotad mnogima upitne teorije postaju pouzdanim temeljem. Na temelju njegovih postavki mnogi, već nakon Prvog svjet­skog rata, razvijaju vlastite smjernice u razvoju psihoanali­ze.

VJESNIK
2. i 3. srpnja 2005.

Moje iskustvo iz praktičnog rada s ljudima da vrlo mali broj pacijenata koji trebaju psihoterapiju i dobiju tu vrstu terapije. Većina njih dobija samo gomilu psihofarmaka čak i ako se odluče posjetiti psihijatra. Pssihoanalizu smatram jedinom prirodnom terapijom u krilu oficijelne medicine...