Od pradavnih vremena glazba je osnova cjelovitog liječenja čovjeka!

Povijest medicinske glazbe s terapijskom rezonancijom počinje u pradavna vremena kada su umjetnost, religija i medicina još činile jedinstvo. Neka od najstarijih umjetničkih djela, odnosno religijski i filozofski tekstovi dokazuju čovječanstvu da se glazba oduvijek primjenjivala za bolje duševno osjećanje, kvalitetnije uređeni društveni život i naposlijetku, cjelovito liječenje čovjeka.

MEDICINSKA GLAZBA s TERAPIJSKOM REZONANCIJOM zasniva se na tri stoljeća intenzivnih istraživanja i razvoja u mikrosvijetu glazbe. Ova nova grana medicine od 1989. godine objektivno se ispituje i praktično primjenjuje na sveučilištima, istraživačkim ustanovama te u klinikama i bolnicama diljem svijeta.

Još prije početka nove ere, tj. u 6. stoljeću prije Krista, poznati liječnik, matematičar, filozof i muzikolog PITAGORA posebno se zauzeo za primjenu tonske umjetnosti strukturirane prema harmonijskim zakonima glazbe kojoj je bio cilj poticati život pojedinca u zdravlju i skladu s prirodom. Način na koji je Pitagora pristupio tome omogućio mu je da na kraju postane priznatim osnivačem novog prirodoznanstvenog doba.

U Pitagorino vrijeme glazba je imala vrlo jasnu ulogu – ETIČKI oblikovati čovjeka!

Sve bitne značajke ove umjetnosti koncentrirale su se na cilj da se unutarnji život pojedinca prirodno uredi i da se njegova duša izgradi u smislu da sa Stvoriteljem i njegovim ostvarenjem živi u prirodnoj harmoniji te na taj način bude zdrav i iznutra. Ovaj, praktički, zadatak glazbe bio je u ono vrijeme religijski, ideološki, etički i umjetnički istovremeno! Pitagora je u ovom etički obilježenom muzičkom djelovanju probudio ideju modernog prirodoznanstvenog mišljenja tako što je muzičke parametre koji su do sada bili poimani samo kao religijski, filozofski i umjetnički, počeo objektivirati mjerom i brojem.

Glazbu, odnosno elemente glazbe Pitagora je mjerio u matematičkom i fizikalnom smislu.

Za religijske, filozofske, etičke i umjetničke vođe njegovog vremena bio je to snažan revolucionaran cilj koji je prijetio da njihovu dotadašnju sliku svijeta okrene naglavce. Stoga, nije bilo slučajno da je Pitagora dospio u vrtlog religijskih, političkih, filozofskih i umjetničkih pobijanja koja su postajala sve jača. Konačno je ideološki prognan jer je bio spreman pomoću glazbeno-znanstvenih istraživanja, kao i pomoću fizike i matematike navedena područja života uključiti u egzaktno znanje s prirodoznanstvenim obilježjima i na taj ih način demistificirati. Bilo je to izravno povezano s gubitkom dotadašnje moći tadašnjih vođa socijalnog svijeta.

Pitagora je u mikrosvijetu glazbe verificirao prirodni spoj stvaranja između subjektivnog i objektivnog svijeta. Točnije, spoj između unutarnjeg svijeta s našim religioznim, etičkim, moralnim, filozofskim i ideološkim predodžbama, ali i talentom, prirođenim unutarnjim svojstvima i sposobnostima na jednoj te racionalnog svijeta matematike, fizike, kemije, biologije i astronomije na drugoj strani.

Htio je iskoristiti taj mikrosvijet glazbe kako bi čvrsto stopio vanjski i unutrašnji svijet čovjeka i znanosti koje iz toga prirodno proizlaze. U svojoj poznatoj školi za izobrazbu mladih liječnika, znanstvenika i umjetnika, poučavao je stoga dosljedno:

> o intuitivno spontanom unutarnjem poimanju prirodnih zakona harmonije u mikrosvijetu glazbe, prostoru unutarnjih duhovnih predodžbi; dakle, područje muzičke intuicije, odnosno, glazbeno stvaralačkog mišljenja i osjećanja

> o vanjsko-empirijskom: prirodoznanstveno poimanje prirodnih zakona harmonije mikro svemira glazbe na osnovi njegovih Monochorda koji su postali poznati; matematičko i fizikalno ispitivanje mikrosvijeta glazbe i njegovog harmonijskog odnosa prema drugim prirodoznanstvenim područjima kao što su medicina, biologija, fizika i astronomija

On je međusobno povezao duhovno-znanstveno-intuitivno i prirodoznanstveno objektivno verificirajuće stjecanje spoznaja kako bi došao do cjelovitog, jedinstvenog gledišta vanjskog i unutarnjeg svijeta obilježenog prirodnom harmonijom.

Na ovoj integriranoj osnovi htio je ostvariti cjelovit sistematičan razvoj prirodnog dostojanstva čovjeka te zaštitu života i ekologije. Prije nego što je Pitagora izradio ovakav prirodni sustav cjelovitog održavanja zdravlja, koji bi se kod svakog čovjeka trebao jednakomjerno primjenjivati kako se to otprilike danas pokušava s raznim tabletama vitamina i minerala te dodataka prehrani, njegova je obrazovna ustanova razorena. Uzrok je tome bio što se kao perspektivni filozof s jakim osobnim značenjem učinio preopasnim vodećim diktatorima.

Dakle, već je Pitagora prije dva i pol tisućljeća (600 godina pr.n.e.) utvrdio da su harmonijski zakoni glazbe jednaki onima kod svih živih bića te da glazba ima mnogo jaču snagu liječenja od drugih ljekovitih sredstava. Isticao je njenu univerzalnost u liječenju duše i tijela!

Ovo Pitagorino mišljenje obrazložio je i Aristotel koji je tvrdio da stremljenje čovjeka lijepom, pa tako i ugodnoj glazbi, nije njegova dobra volja, već da ono spada u neophodne karakteristike ljudske egzistencije. U starim kulturama glazba je bila korištena na taj način, a i Biblija opisuje kako je kralj David Saul liječio glazbom. Ibn Sina ispitivao je djelovanje glazbe i to ne samo na bolesne, već je ovaj fenomen istraživao i u odnosu na zdrave ljude, što je omogućilo da se glazba koristi kao jedno od najjačih sredstava za sprečavanje psihičkih bolesti.

Jasan je zaključak da medicinska glazba s terapijskom rezonancijom jednostavno slijedi prirodne zakone harmonije poznate odavno i na taj način pomaže ljudskom tijelu!

Za naše je vrijeme posebno značajan muzikolog, klasični kompozitor i utemeljitelj MicroMusicLaboratories, Peter Hübner koji je istraživao prirodne zakone harmonije i na poticaj vodećih profesora medicine počeo ukazivati na potencijal prirodno strukturirane glazbe za zdravlje. Pri tome je razvio MEDICINSKU GLAZBU s TERAPIJSKOM REZONANCIJOM – usmjerena je na prirodne zakone harmonije i komponirana tako da može ojačati snage koje potiču održavanje dobrog zdravlja.