Njihov ponovni procvat korištenja javlja se u 18.st. i traje do današnjih dana.

Od tada se razvija i balneologija (lat.balneum=kupelj, grč.logos=znanost) koja proučava prirodne mineralne vode kao prirodne ljekovite činitelje kopna te načine i rezultate njihove primjene na zdravi i bolesni ljudski organizam.

Mineralne vode povoljno djeluju na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja, poboljšanje kvalitete života te sprječavanje, liječenje, oporavak i rehabilitaciju različitih bolesti. Prema glavnim karakteristikama prirodni se ljekoviti činitelji dijele u klimatske, morske i topličke (balneološke).

Peloidi

Pod peloidima podrazumijevamo tvari nastale u prirodi geološkim zbivanjima koje su fino usitnjene i pomiješane s vodom upotrebljavaju se za kupke i obloge radi liječenja.
Prema mjestu nastanka peloide dijeloimo na podvodne i nadzemne,  a prema sastavu na mineralne, limanske, bitumenozne i tresetne peloide. Važan je faktor djelovanja njihova usitnjenost.

Prema vrsti korištenja prirodnih ljekovitih činitelja u medicini se razlikuju 3 načina liječenja: klimatoterapija, talasoterapija i balneoterapija.

Balneoterapija primjenjuje prirodne mineralne vode i druge ljekovite topličke činitelje u ljekovite svrhe. Koristi se u rekreaciji i zdravstvenom turizmu.

Hrvatska je bogata izvorima mineralnih voda. U popisu mjesta s prirodnim ljekovitim činiteljima u njih 103 nalaze se izvori mineralnih voda. U Hrvatskoj djeluje 18 lječilišnih mjesta.

Učinci djelovanja mineralnih voda dijele se na mehaničke, toplinske i kemijske koji dugotrajno djeluju i dovode do cjelokupnog fizičkog, pa i psihičkog oporavka.

Neposredni učinci mineralnih voda ovise o njihovom kemijskom sastavu i fizikalnim svojstvima. Različite vrsta kupelji izazivaju različite reakcije organizma.

Do 1939.g.klasificirale su se ljekovite vode različito, ovisno o mišljenju autora. U Hrvatskoj se danas primjenjuje klasifikacija koju je predložila R.Novak (Zavod za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Medicinskog  fakulteta u Zagrebu). Ona se uz neke dopune i izmjene poklapa s njemačkom klasifikacijom. Po njoj se vode klasificiraju na temelju 3 kriterija: ukupne mineralizacije, sadržaja djelotvornih tvari i temperature.

Mineralne vode se prema sadržaju određenih sastojaka u tragovima, plinova i radioaktivnih sastojaka kojima pripisujemo farmakološko djelovanje razvrstavaju na natrijeve, kalcijeve, fluorne, jodne, magnezijeve, sumporne, željezovite, hidrogen-karbonatne, kloridne, sulfatne, radonske, radioaktivne te vode kiselice.

Pod kiselicama se podrazumijevaju vode koje sadrže više od 1000 mg otopljenog karbon-dioksida u litri.

Radi osiguranja budućnosti primjene mineralnih voda u Hrvatskoj potrebno je slijedeće:

- zaštiti nalazišta i mjesta primjene mineralnih voda
- redovito ispitivati sastav mineralnih voda
- istraživati i ocijeniti povoljne učinke mineralnih voda na zdravi i bolesni organizam
- potaknuti i usmjeriti izgradnju lječilišnih i zdravstveno-turističkih objekata u blizini nalazišta mineralnih voda
- koristiti mineralne vode i medicini, zdravstvenom i lječilišnom turizmu te prehrambenoj, farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji

Literatura:
Ivanišević, G., Čepelak, R. (2003): Prirodne mineralne vode u Hrvatskoj, Hrvatske vode 11, 251-261, Zagreb

Iveković, H., Peroš, R. (1981): Mineralne i termalne vode SR Hrvatske (monografija), JAZU, Zagreb

Kovačić, M., Jelić, K. (1999): Mogućnosti korištenja geotermalnih voda u Republici Hrvatskoj, Zbornik radova  2. hrvatske konferencije o vodama, Dubrovnik