Ako u svom životu osjećamo nedostatak ljubavi, ponašamo se često tako kao da smo automobili kojima je ponestalo benzina.

Očajnički tragamo za nekim tko bi nas mogao "napuniti" ljubavlju da možemo dalje voziti.

Zaboravljamo da ljubav - koja se stalno obnavlja ako je dajemo dalje drugima - predstavlja bitnu sadržinu našeg bitka.

Umjesto toga mi je shvaćamo kao nešto što nam je od drugih dano u ograničenim količinama tako da se stalno moramo bojati da će nam je "ponestati".

Potraga za ljubavlju

Mnogi od nas potroše mnogo vremena u potrazi za ljubavlju, jer mislimo da to što hoćemo i trebamo leži negdje izvan nas samih. Ne prestajemo polagati u druge očekivanja da oni ispune naše potrebe i onda smo prije ili poslije opet jednako tako frustrirani, jer ne dobivamo to što je prividno naša želja. Zato se osjećamo često deprimirani, frustrirani imamo problem. Osjećamo i opravdani gnjev i u našoj glavi skupljaju se osvetoljubive i nepomirljive misli.

Kad tragamo za ljubavlju biva i iskušenje uvijek veće da se poistovjetimo sa svojim tijelom, kao da bi ta iskrivljena i ograničena predodžba u stvarnosti doista odražavala tko smo mi uistinu.

Razlog zašto mi njegujemo te ograničene, negativne misli i osjećaje leži u tome što mi žrtvujemo svoju snagu. Kada puštamo druge da za nas odlučuju hoćemo li se ponašati miroljubivo ili svadljivo, uvjeravamo se samo više u vjeri da smo žrtve svijeta. Kad zaboravimo da smo jedino mi odgovorni za unutarnji mir, izvlačimo krivi zaključak da za sve što nam se događa netko izvan nas snosi krivnju.

Zakon preobilja

Postoji međutim drugačije viđenje svijeta, naime da se spozna da je naše pravo biće duhovno, da je naša stvarnost ljubav i da je naše tijelo samo ljuska. Moramo znati da je duh sviju među sobom povezan i da nema nikakvog razdvoja.

Zakon ljubavi je zakon preobilja.

Za mene to znači: kada prihvatimo istinu, naime da ostanemo takvi kakve nas je Bog stvorio, neće nam ništa nedostajati, jer On nas je opskrbio svime što trebamo.

Istina je i to da se jedina mogućnost kako se dobiva ljubav sastoji u tome da je dajemo, i budući da je zakon ljubav zakon preobilja, to znači: ŠTO VIŠE DAJEMO, TO VIŠE PRIMAMO.

 

Poklonimo tu ljubav svakome, bez iznimke.

1. Pomisli na neku osobu u svom životu na kojoj gradiš i od koje očekuješ da će izaći u susret tvojim potrebama. Reci u tišini toj osobi: "Dajem ti svoju ljubav i ne polažem u tvoje ruke odgovornost da za mene odlučuješ hoću li se danas ponašati svadljivo ili miroljubivo".

Spoznaj, kada ponavljaš tu rečenicu, da si već iznutra savršen i čitav i da više ne osjećaš želju pridržavati se krivnje koja nastaje samo iz vjere da si od drugih odvojen, a ipak o njima ovisiš.

 

2. Reci svakoj osobi koju sretneš ili na koju misliš: "Mir, ljubav i opraštanje su jedine stvari koje hoću za sebe, i zato ih poklanjam i tebi".

 

3. Odluči se sa svakim satom koji danas prolazi za to da je sada vrijeme da drugima daješ dalje mir, a ne svađu.

 

4. Ako se danas osjećaš deprimiranim i pun straha i krivnje, potraži sebi nekoga - svejedno koga - i usredotoči se samo sekundu na to da tu osobu savršeno ljubiš. Ne moraš reći nikakvu riječ, i osoba ne mora biti u tvojoj blizini.  Daj samo čitavu svoju ljubav toj osobi i ti ćeš osjetiti ozdravljujuću snagu ljubavi i za sebe samog.

 

5. Nauči danas da su davanje i uzimanje jedno te isto, i reci u svakoj situaciji koju preko dana doživiš, sebi samom: "Ako dajem ljubav, ljubav će ostati kod mene."