|
Autor: Branko Končar Pripremljeno za pčelarski časopis Hrvatska pčela Tekst uređen za Autorske stranice na sajtu dr .Miroslava Farkaša APITOKSINOTERAPIJA – LIJEČENJE PČELINJIM OTROVOM „Naša budućnost je u njihovim žalcima“ (B.K.) Iako male po tjelesnoj masi, pčele ljudima daju najveće i najraznovrsnije bogatstvo u pčelinjim proizvodima: Njihova je velika vrijednost također u farmakodinamičkim učincima na ljudski organizam. Nijedno drugo živo biće ne može se izjednačiti s pčelama po kvaliteti proizvoda koje „krilati farmaceuti“ daruju čovjeku. Svi pčelinji proizvodi bezuvjetno su ljekoviti za ljude, pa i za druge žive organizme. Prvih pet pčelinjih proizvoda razmjerno masovno koriste ljudi i ti su proizvodi stručno i praktično djelomice istraženi. No, budući da se šesti proizvod koristi vrlo malo, na pojedinim lokalitetima nikako, a vrlo je djelotvorno ljekovito sredstvo, u ovoj seriji članaka bit će govora o pčelinjem otrovu i njegovoj praktičnoj primjeni u liječenju bolesnih stanja koja uzrokuju autoimune bolesti, ali i u saniranju posljedica raznih oboljenja i ozljeda. Zašto apitoksinoterapija? Kod primjene pčelinjeg otrova brzo se uvjerimo da uklanja bol i popravlja proširene vene i oštećene kapilare. Učinak pčelinjeg otrova na proširenim venama ili kapilarama je očit. Ali, pčelinji otrov jednako djeluje na oštećene živce, zglobove, mišiće, tetive... Pčelinji otrov je nedvojbeno najmoćniji lijek za mnoge bolesti. Osim toga, prema svjetski poznatim istraživačima, do sada se zna da ima više od 30 pozitivnih učinaka na ljudski organizam. Također je vrlo važno da je pčelinji otrov najjeftiniji lijek. Mnogi liječnici humane medicine koji su istraživali to područje, dokazali su da pčelinji otrov:
Pored korisnih efekata, pčelinji otrov kod 0,5 do 2% od ukupnog broja stanovništva će izazvati alergijsku reakciju. Prema dr N. P. Jojrišu, Naučni medicinski savjet Ministarstva za čuvanje narodnog zdravlja Rusije, još 1957. godine izdao je privremeno uputstvo za primjenu pčelinjeg otrova u vidu pčelinjih uboda kod nekih oboljenja. Tom prilikom je objavljen popis bolesti koje se mogu tretirati pčelinjim otrovom. Međutim, u Međunarodnom centru tradicionalne i alternativne medicine API u Čeljabinsku, Rusija, koji vodi svjetski autoritet s područja apiterapije dr. Igor Vladimirovič Krivopavlov-Moskvin, koji je i profesor na Medicinskom fakultetu u Moskvi, proširen je spisak bolesti, pa su tom popisu dodani(www.api-centre.ru):
U novije vrijeme postoje web stranice medicinski obrazovanih istraživača koji su se posvetili ovoj oblasti, jedan od najistaknutijih je dr Stefan Stangaciu. Važne informacije možemo dobiti na: www.apitherapy.com. Prve pisane tragove o primjeni pčelinjeg otrova ostavio nam je Hipokrat (460.-377. pr. Kr.). Međutim, smatra se da je pčelinji otrov kao lijek korišten u egipatskoj civilizaciji prije 5000 godina. U bližoj prošlosti, Karlo Veliki (742. – 814.) i Ivan Grozni (1530. – 1584.) izliječeni su od podagre - gihta (Arthritis urica) pčelinjim ubodima. U novijoj povijesti Mao Ce Tung (1893. -1976.) do duboke starosti održavao je zdravlje pčelinjim ubodima i drugim pčelinjim proizvodima i do smrti je bio predsjednik Kine. Leonidu Brežnjevu (1906. – 1982.), koji je bio predsjednik SSSR-a, narodni liječnici-pčelari, pčelinjim otrovom izliječili su posljedicu upale živca na licu, zbog koje se morao povući iz javnosti. Prema navodima dr. Nauma Petroviča Jojriša u novijoj povijesti 1879. godine spominje se ruski vojni liječnik I. V. Ljubarski, koji je na osnovi višegodišnje primjene objavio da pčelinji otrov uspješno liječi reumu. Filip Terč, bečki kliničar, pošto se izliječio od reumatizma slučajnim ubodima pčela, nastavio ih je primjenjivati kao liječnik te je objavio da je 173 reumatičara izliječio tim pčelinjim proizvodom. Njegov sin, Rudolf Terč, bečki okulist, 1912. godine objavio je znanstveni rad svojega oca, koji je liječio 660 reumatičara - potpuno je izliječio 544 osobe, poboljšanje je nastupilo kod njih 99, dok kod 17 bolesnika nije postignuto nikakvo poboljšanje zbog zapuštenosti ili zato što su prekinuli liječenje. Charles Mraz, iako nije bio liječnik, 1934. godine u SAD-u započinje apitoksinoterapiju i primjenjuje je vrlo uspješno do kraja života (1905. – 1999.). Naročito se istaknuo u liječenju artritisa i multipla skleroze. Značajniji znanstveni pristup u apiterapiji, od 50-ih do 70-ih godina prošlog stoljeća ostvarili su liječnici: prof. dr. Naum Petrovič Jojriš iz Rusije i dr. medicinskih znanosti (apiterapije) Stojmir Mladenov iz Bugarske. Kao rezultat ruske apiterapeutske škole, a na osnovi uredbe ruskog Ministarstva zdravlja, danas u Čeljabinsku, Vladivostoku i Moskvi imamo nekoliko zdravstvenih institucija koje u liječenju rabe pčelinji otrov i druge pčelinje proizvode. Kakvo je stajalište konvencionalne medicine o primjeni pčelinjeg otrova? Iako se taj proizvod primjenjuje vrlo uspješno, vjerojatno u svim zemljama svijeta, tek je nekoliko država legaliziralo njegovu primjenu (Rusija, Kuba, Rumnjska, Bugarska, Tajvan). Razmjerno je razumljivo da zbog određenog rizika, koje nosi primjena pčelinjeg otrova, liječnici humane medicine izbjegavaju ga primjenjivati. Ali, nije razumljivo da se liječnici nisu izborili za to da se pčelinji otrov legalizira kao lijek. Sigurno je da na Zapadu postoje lobiji koji se bore protiv legalizacije pčelinjeg otrova. Naime, ako bi se on popularizirao i počeo upotrebljavati kao lijek, a pčela ima svuda i praktički su besplatne, farmaceutska industrija i medicina ostale bi bez znatne dobiti od prodaje lijekova i od usluga, iako mnogi lijekovi daju skromne rezultate ili ne pomažu u liječenju određenih bolesti. „Ako se odlučite koristiti pčelinji otrov, nemojte dopustiti da vas bilo što obeshrabri. Liječenje pčelinjim otrovom traži mnogo strpljenja. To nije magija – čarobna pilula, nego sredstvo koje će pomoći da se tijelo izliječi samo.“ (Charles Mraz, „Health and the Honeybee“).
|
bglavac
edin.kecanovic
