JANIČINA SUZA

Pripremanje lijeka: 0,5 dag (pola dekagrama ili 5 grama, puna mala žličica) češnjaka, 0,5 dag crvenog luka, 0,5 dag limuna sitno isjeckati i izmiješati sa 0,5 kg meda (livada).

Doziranje: svaki dan jednu žlicu.
Sadrži puno vitamina A, B1, B2, C, E, H, P te mineralne tvari.

Lijek sadrži jako baktericidno djelovanje, utječe na probavni sistem, jetru i žuč, regulira crijevnu floru, krvni tlak i masnoće u krvi, cijeli rane, odlično je sredstvo protiv gripe, hunjavice, upale grla i protiv kašlja, jača imunološki sustav, potiče apetit…

MARTININ POLJUBAC

Narodni recept za rastvaranje masnih i vapnenastih naslaga u krvi i krvnim žilama uz pomoć češnjaka i limuna;

operacija srca i mozga nepotrebna.

 
Priprema lijeka:

30 češanja češnjaka i 4 limuna (cijela) sitno narezati, staviti u lonac, preliti sa litrom vode te prokuhati i procijediti.

Doziranje: svako jutro 5 žlica. Liječenje ponoviti 2 puta na godinu. Lijek je odličan i za bolesti čeljusti, zubi, paradentoze, vida, sluha, nesanice…

 

VODA OD SIRA:

Osim u ljekovite svrhe, ljeti su se konzumirali i razni osvjezavajuci prirodni napitci. To su bili raznorazni sokovi od sumskih plodova i procvjetalog bilja i drveca, koji se i danas rado koriste. Vocni sokovi i sokovi od povrca, prije svega od paradajza, preciscavaju krv i dovode nove osvjezavajuce, blagotvorne tvari. Organizam se podmladuje, okrepljuje i jaca.

Djelovanje svakog soka je razlicito pa tako divlje jagode lijece malokrvnost i reumu, ribizla ubrzava rad bubrega, jabuka lijeci crijevne bolesti i zivce, zova je eliksir za disne organe, kopriva je proizvodac krvi, bokvica lijeci rane, glog jaca srce, sipak prehladu i probavne smetnje, itd.

Nasi preci su kao piće dosta koristili i mlijeko, kao i proizvode od njega. Opisujuci Sarajevo iz 1666. godine, drevni putopisac navodi da su Sarajlije pile surutku dobivenu od kozijeg mlijeka. U to vrijeme surutka se prodavala kao “voda od sira”, a smatralo se da je ljekovita, da poboljsava probavu i da “licu daje rumenu boju« (Evlija Celebija: Putopisi, str 152).

Kao i danas, za vrijeme ljetnih vrucina najcesce se pila limunada i boza, koja se pravi od kukuruznog brasna i kvasca. U jesen, najbogatijem godisnjem dobu, spremali su se razni sirevi koji imaju duzi rok trajanja i razna ljekovita vina.

 

OPIJAJUĆA MEDOVINA:

Najastarije i najomiljenije pice nasih predaka bila je medovina, a u zavisnosti od duzine vrenja, spravljala se alkoholna medovina (vrenje traje od 6 mjeseci do 5 godina.) ili bezalkoholna (vrenje traje 15 dana). U meduvremenu, u nju su se dodavali (po zelji) razni zacini, ljekovite trave i suho voce, a time je njen zdravstveni efekat bio veci. Medovina se preporucuje mladima i starima, zdravim i bolesnim ljudima a, kazu, njene medicinske vrijednosti poznavali su i stari Egipcani.

Priprema se od vode i meda u razmjeru 4:1. Cuva se na toplom mjestu 15 dana. Nakon 10 dana medovina se izbistri i moze se upotrebljavati, a pokazalo se - sto duze stoji, sve je bolja!
Medovina sadrzi svega 17 odsto alkohola, pa sto kazu stari “ne opija”, vec covjeku daje raspolozenje.

Rakija se kod nas pojavila vrlo kasno, tek po dolasku Turaka na Balkan, a kako islam zabranjuje alkohol, u nju su se dodavali razne trave i zacini (cimet, pelin, metvicu i si.) da bi izgubila okus alkohola i dobila novi miris. Tako su nastale i danas poznate razne travarice, kao sto je pelinkovac, orahovaca i druge.

SALEP:

Salep predstavlja topli slatki napitak koji se spravlja i konzumira u zimskim danima. Salep (kacun, govor cvijet) tj. pune i svjeze gomoljike biljke vade se iz zemlje, operu u hladnoj vodi, a zatim stave nekoliko minuta u kljucalu vodu. Nakon toga se suse na suncu ili na nekom drugom toplom mjestu, te se spreme do kuhanja salepa.

Kada se sprema salep, gomoljike se kuhaju, a zatim zasladuju, te se tako dobije gusti slatki napitak posebne arome. Prilikom serviranja pospe se malo sa isiotom (ingever, zendzefil, dumbir).

GORUŠICA:

Evlija Celebija navodi da je osvjezavajuci specijalitet Sarajeva bilo pice po imenu gorusica ili hardalija, a jedan engleski izvjestaj iz 17. stoljeca spominje ovo pice kao ukusni napitak koji se pravi od mladoga vina, kojemu se doda slacica i drugi zacini. Vjerovatno se tu radi o misku (mosusu), amberu, cimetu, karanfilicima i sl. koji su imati funkciju da neutralisu miris vina.

Gorusica se pravi na sljedeci nacin:
U kacu slozimo sloj zrelih i zdravih sljiva, zatim sloj trstike od kukuruzovine, pa sloj sljiva, te jos jedan sloj kukuruzovine i jos jedan sloj sljiva. Na sve to se stavi sloj bobica od gorusice (Brassica ili Sinapis). Zatim se ponovo sve slaze naizmjenicno, dok se kaca ne napuni. Potom se kaca dobro zatvori, a poslije nekoliko dana tocimo gorusicu na slavinu.

TURŠIJA OD SMREKE:

Ova tursija oduvijek je bila popularna u Bosni i Hercegovini. Evo kako se spravlja: 1 kg zrelih smrekovih bobica dobro ocistiti i staviti u burence sa pipom zapremine oko pet litara (rnoze i u staklenu teglu). Na kriske se izreze jedna kisela jabuka, te dvije kriske limuna i dodaje u tursiju. Tursija se drzi desetak dana u prostoriji na temperaturi od oko 25 stepeni Celzijusovih. Poslije desetak dana, tursija se prespe u flase, doda se nova voda, nova jabuka i novi-limun, te se ponovi cijeli postupak.

TURŠIJA OD KRUŠAKA: 

Za tursiju se upotrebljavaju tri vrste krusaka: zagriske (slicne jeribasmi), mrkljuse i sijernice (karamut) i takise.

Za tursiju kruske se moraju ubrati sa grane i sa peteljkom. Dakle, ne smiju biti nimalo ostecene. Kruske se stave da omeknu i onda se stavljaju u bure (staklenu teglu) i naspe voda.

Zdrave i tvrde takise (ne mekane, niti zelene), stavljaju se u bure a zatim se uspe voda. Kada ukisnu, pozute kao limun. Konzumira se i tursija i kisele kruske.

 

http://www.coolinarika.com/