S obzirom da ima puno krivih informacija, čak i od ljudi od kojih to ne biste očekivali, evo nekih činjenica o elektro koloidnom srebru...




ZA POČETAK - ELEKTRO KOLOIDNO SREBRO NIJE LIJEK

Zbog svog načina djelovanja na patogene organizme, ima svojstva koja pomažu da se imunosustav živih bića (nas ljudi, životinja, biljaka) vrati u svoju prvobitnu funkciju, a to je održavanje reda i mira.
Svi mi nosimo u sebi stanice koječega, a naš imunosustav ih uspješno eliminira tako dugo dok ga nešto ne onemogući.
Više je različitih faktora koji utječu na rad imunosustava: hrana i tekućina koju unosimo - a ne bi trebali, vitamini i minerali koje ne unosimo – a trebali bi, stres, zrak koji udišemo jer nemamo izbora, zračenja kojima smo izloženi a da toga uglavnom nismo niti svjesni, sredstva kojima uređujemo svoje domove i sami sebe, kao i drugi faktori koji čine današnji moderan stil života....


SVAKI ŽIVI ORGANIZAM JE MALA TVORNICA. ELEKTRIFICIRANA.

Dr. Albert Szent-Gyorgyi (dobitnik dviju Nobelovih nagrada za svoje radove na oksidaciji i vitamnu C) ustvrdio je u svojem Uvodu u submolekularnu biologiju, da je molekularna struktura mnogih dijelova svih živih stanica dovoljna da podržava poluprovodljivost, tj da je elektricitet ono što dijeli živu od nežive materije. Inspiriran njegovim radom dr. Robert Becker i njegov istraživački tim intenzivno su proučavali utjecaj protoka elektriciteta u organizmu.
U stotinama eksperimenata gdje su testirali i mjerili utjecaj protoka na živcima, organima, stanicama, tkivima i tekućinama, te kako protok elektriciteta djeluje u regenariciji tkiva.
Pratili su kako se mijenja električni naboj kroz razne stupnjeve liječenja i dokazali da bez tog protoka elektriciteta nije moguća regeneracija i stvaranje novih stanica za organizam.
I sad... kakve to veze ima s elektro kolodinim srebrom?
Pozitivno nabijeni ioni srebra imaju jedinstvenu sposobnost da povećaju i uspostave, gdje je potrebno, protok mikroskopskog elektriciteta u organizmu.
Najjednostavnije dokazati tu tvrdnju je da nanesete elektro koloidno srebro na otvorenu ranu, porezotinu, ogrebotinu... Nevjerojatno brz i potpun će biti oporavak, bez ikakvih štetnih posljedica.

Usprkos popularnom vjerovanju da su bakterije, virusi, gljivice i ostali patogeni mala čudovišta koja nas vrebaju, to nije baš tako. Oni zahtjevaju određene uvjete da bi preživjeli u organizmu i kad naš imunosustav zakaže zbog zastoja protoka elektriciteta, oni mogu živjeti. No kada se okolnosti promijene, okolina im postane neprijateljska, protok se ponovo uspostavlja i za njih nema više života.
U prisustvu pozitivno nabijenih iona , koji uspostavljaju narušeni protok, sva ta mala čudovišta jednostavno ne mogu preživjeti.
Najjednostavnije rečeno, naše stanice međusobno komuniciraju elektroimpulsima i dok ta komunikacija radi, uspješno se bore protiv uljeza koji žele zavladati napadajući zdrave stanice i množeći se. Kad je komunikacija ometana, dolazi do onoga što zovemo pad imuniteta.


ELEKTRO KOLOIDNO SREBRO JE ŠTO ZAPRAVO?

Na žalost, često krivo tumačen i iskorištavan pojam.

Elektro koloidno srebro se može definirati kao srebro u svom sub-atomskom stanju. Pravilno proizvedeno sadrži milione pozitivno nabijenih srebrnih iona koji su raspršeni u otopini strukturirane vode, a vrlo, vrlo malo koloidnih čestica.
Elektro koloidno srebro je upravo to - sićušne čestice pozitivno nabijenih iona, a ne bilo kakve čestice srebra u destiliranoj vodi. Dakle, koloidno srebro je zapravo potpuno pogrešan naziv (jer je udio koloida vrlo, vrlo, vrlo malen), a opravdan i logičan naziv bio bi – ionsko srebro.
Ako je elektro koloidno srebro proizvedeno nekorektno, metodom elektrolize, formiraju se spojevi srebra koji se moraju razgraditi u organizmu, pri čemu se atomi srebra često vežu za proteine koji imaju ograničen biopotencijal i efikasnost.
Na žalost, pojam „koloidno srebro“ ne dokazuje sadrži li otopina spojeve srebra, umjesto pozitivno nabijenih iona srebra i nije niti približno dovoljna informacija o kakvom se proizvodu zapravo radi.

U elektro koloidnom srebru ne smiju postojati nikakvi spojevi sa srebrom, kao što se ne smiju dodavati nikakvi stimulatori koji ubrzavaju sam postupak ili pročiščivaći.
U otopini ne smije postojati talog.
Ako na uputstvu vidite napomenu da je potrebno protresti prije upotrebe – nemojte je koristiti uopće.
Također, ako primjetite da u otopini postoji talog, krupne čestice, da nije bistra ili da nije prozirna – ništa od toga nije elektro koloidno srebro kakvo želite.
No i to još nije garancija, jer otopina može u početku izgledati kako je potrebno, no zbog pogrešnog postupka nije postignuta stabilnost, te se neke od ovih pojava mogu javiti i kasnije.

Ispravno proizvedena otopina mora biti potpuno bistra i prozirna, stabilana, a to znači i nakon proteka vremena ostati jednako bistra i prozirna, naravno ako je pravilno skladištena.
Ne smije sadržavati nikakve dodatke.
Na žalost, često se već na početku procesa dodaju soli kako bi se ubrzao postupak, te se tako povećava opasnost od postojanja raznih neželjenih spojeva.

Da bi se proizvela kvalitetna i efikasna otopina potrebno je sve gotovo potpuno suprotno onome što nas uči školska kemija.
Elektroliza je jedan svima poznati pojam, no onakva kakvu je poznajemo, nije dobar postupak za proizvodnju kvalitetne otopine srebra. Zašto?
Proizvodeći struju prevelike jakosti, dolazi do narušavanja molekularne strukture vode, te se molekule vode raspadaju na kisik i vodik. Vodik u tom slučaju ostaje sam te je podložan vezanju s bilo kojim elementom ili spojem koji je u vodi.
Ako znamo da je ion srebra nekoliko tisuća puta mnaji od ljudske stanice ili čak i virusa, te da je potreban transmisijski elektronski mikroskop korišten posebnim postupkom da bi se indentificirao ion srebra, onda je jasno da se „oblaci“ koji se pojavljuju priklikom pokušaja dobivanja elektro koloidnog srebra NE SMIJU vidjeti tj. pojaviti. Oni ukazuju (između ostalog) da se dešava postupak elektrolize koji za dobivanje kvalitetnog elektro koloidnog srebra – nije dobar postupak.
Takav postupak narušava molekularnu strukturu vode, ostavljajući pristup vodiku i kreirajući nisku (kiselu) pH vrijednost otopine.
Takva otopina nije stabilna, nema visoku bioprovodljivost, te je dostupna vanjskim utjecajima poput zraka i svjetla. (Srebro vrhunske kvalitete mora imati lužnato očitanje, a pH se treba kretati između 8 i 9,5).

U pokušaju da se proizvede čisti koloid, elektroliza je kao postupak korištena u prvim desetljećima 20-tog stoljeća. Na žalost, taj nesporazum je ostao do današnjeg dana... pa se i danas većinom proizvodi tim postupkom.
Za posljedicu ima uvođenje stabilizatora poput hidrogen peroksida ili proteina.


VODA!

Molekularna struktura vode je ključ sveg života – Dr. A. Szent-Gyorgyi

Proizvodeći elektro koloidno srebro pravilnim postupkom voda prolazi kroz molekularno resturkturianje. Tijekom postupka molekule vode se formiraju u vrlo male, visoko organizirane heksagonalne lance. Cijela otopina postaje elektromagnetsko polje gdje su ioni srebra raspršeni u
trodimenzionalnu mrežu formirajući oblik koji je isti kao i u kristalnim vodičima. Takav posupak je ključan kako bi se „zaključao“ električni potencijal nabijenih iona i osigurala elektromagnetska stabilnost gotovog produkta, kao i njegov biopotencijal i efikasnost.

Napomena: Nemoguće je dobiti kvaltiteno elektro koloidno srebro u kratkom vremenskom rasponu. Proces zahtjeva dugačak i spor postupak.
Čak i 9-voltna baterija ima izlazni kapacitet od 500 miliampera (pola jednog ampera) što je u odnosu na uobičajenu površinu srebra koja se koristi u većini današnjih sistema – 499 miliampera previše.

Preporuke za vodu se uglavnom svode na – destiliranu vodu. No i destilirana voda sadrži još uvijek visok udio raznih minerala i spojeva koji su, naročito kod postupka elektrolize (a uglavnom svi porizvode upravo tim postupkom zbog neznanja ili nemogućnosti da rade nekim drugim) nepoželjni u vodi. Nedavno sam negdje pročitala preporuku za korištenje te i te vode jer sadrži samo! 10 mikrosimensa....
To je užasno puno.
Mjerenja su pokazala da destilirana voda sadrži od 7,5 pa naviše.... U vodi iz vodovoda i čak flaširanoj vodi, uređaj nije mogao čak niti izmjeriti jer mu skala završava na 100.
Osobno radim s vodom koja ima samo 0,3 - 0,5 mikrosimensa i zato opravdano smatram da je destilirana voda dobra za pegle, hladnjake i sl., ali nije prikladna za proizvodnju zaista kvalitetne, sigurne i efikasne otopine.


PPM?

PPM je mjerna jedinica (parts per milion) koja u laboratorijskim terminima označava mg/l.
Pokazuje koliko je nekog minerala ili elementa u tekućini.
No, ne ukazuje na kvalitetu ili efikasnost te otopine!
U litri vode možemo imati:
- 5 ppm- u samo jednoj čestici
- 5 ppm- u stotinu čestica
- 5 ppm- u milionima čestica

Dakle, pokazuje nam koliko je ukupna količina srebra u otopini, ali ne i ono što su ključni parametri: veličina i uniformiranost tih čestica! (Jer uniformiranost tj. podjednaka veličina čestica u otopini je također jedan od faktora kvalitetne otopine.)

U tekstovima sam često navađala da nije moguće proizvesti kvalitetnu otopinu home-made uređajima, kao i većinom uređaja dostupnih na tržištu.
Gore navedenim razlozima, mogu nadodati još podosta njih.
Jedan od važnijih je što zbog pogrešno shvaćenog postupka na temelju kojeg su konstruirani takvi uređaji, kao npr. stalnog napona, dolazi do odvajanja sve većih čestica tijekom procesa tj. u drugoj polovini, te do spojeva srebra (do kojih sasvim sigurno dolazi jer niti jedna voda nije 100% lišena minerala, te koji se nužno vežu na slobodan vodik), a kojima sasvim sigurno nije mjesto u elektrokoloidnom srebru.

Posljedica svega toga su prevelike čestice srebra koje se teže ili uopće ne izlučuju iz organizma, a kroz određeni period mogu uzrokovati argiriju. Za razliku toga, ioni su toliko sičušni da se u organizmu niti ne talože, već prolaze kroz njega na uobičajen način.
Nadalje, posljedica su i spojevi srebra koji mogu biti od bezopasnih, ali beskorisnih, do onih sasvim opasnih i nepoželjnih poput srebrnog nitrata, srebrnog sulfata i srebrnog klorida.
Također, takve otopine su nestabilne.

U istraživanju koje je proveo profesor Ronald Gibbs 1999. godine (direktor Centre for Collodal Science, University of Delaware) na više proizvoda koloidnog srebra, utvrđeno je da „ukoliko postoji prisutnost žute boje, to ukazuje da to koloidno srebro nije prihvatljivo i nije najbolje kvalitete. Koloidno srebro vrhunske kvalitete mora biti bezbojno“.
Takvo srebro (s primjesama boje) se ne preporučuje za redovnu upotrebu.

Jedna od pogrešaka vezanih uz proizvodnju je tvrdnja da temperatura otopine (viša) ubrzava pokretljivost čestica srebra. Tj. ta tvrdnja je apsolutno ispravna i točna, no nepoželjna za porizvodnju elektro koloidnog srebra.. Jer... veća temperatura vode dovodi do bržeg odvajanja srebra, te se brže dolazi do zasićene otopine, a to uzrokuje odvajanje sve većih i većih čestica.


KVALITETA?

Vjerojatno se neki već u ovom trenutku zabrinuto pitaju – a kako ćemo znati prepoznati koja je otopina kvalitetna, efikasna i sigurna za upotrebu?
I to je odlično pitanje jer pokazuje da ste stekli dobru predodžbu – elektro koloidno srebro može biti u rasponu od sigurnog i djelotvornog za mnoge zdravstvene i ine proleme, do realno opasnog po zdravlje.
Jer vi zaista ne možete znati sadrži li otopina koju kupujete opasne spojeve, da li je u otopini prevladavajuća ionska ili koloidna komponenta, jesu li čestice srebra uniformirane, da li je proizvedeno pravilnim postupkom iz najkvalitetnijih sirovina i sve druge bitne činjenice.
Obično ono što dobijete je jedan od komercijalnih naziva poput – koloidno srebro, srebrna voda i sl. uz dodatak – 5 ppm, te eventualno uputu za upotrebu koja je često vrlo upitna.
Dakle, garancije nema. Ali je često nema niti za mnoge druge stvari koje konzumirate.

Prethodno sam navela neke parametre na koje je potrebno obratiti pažnju prilikom odabira, no evo još par savjeta...

Kako su amerikanci po stažu proizvodnje i kvantiteti najzastupljeniji, uzet ću ih za primjer. Svi američki proizvođači otpina zaista vrhunske kvalitete, imaju mala pakiranja. Najviše do 500 ml, ali često i do samo 250 ml. Po prilično visokim cijenama koje niti za njihov standard nisu male.
Kako je altruizam rijetka biljka u poslovnom svijetu, dio cijena je sigurno prenapuhan, no dio ima svoju podlogu i opravdanje, jer...

... proizvodnja zaista kvalitetne otopine srebra nije brz i jeftin postupak!

Čuvajte se proizvođača koji svoju otopinu prodaju na litre, galone, hektolitre... za par dolara ili neke druge valute.
Takve otopine su proizvedene s namjerom ostvarivanja profita, povrata uloženih sredstava, brze zarade. Obično se radi o uređajima stalnog napona, koji u najboljem slučaju rade s destiliranom vodom, a u najgorem imaju filtere koji pročišćavaju vodu iz vodovoda.
Iako te otopine imaju učinak, on nije niti približan onome koji ima elektro koloidno srebro proizvedeno pravilnim postupkom koji uključuje i kvalitetne sastojke.
(To što piše da je srebro 0,999 ili 99,99 još uvijek nije garancija da zbog pogrešnog postupka nije došlo do spojeva srebra ili da solucija ne sadrži prevelike čestice srebra tj. da nije pretežno koloidna ili još neka gora varijanta).
Također, s obzirom da je namjena čim šire i veće tržište – cilj je kvantiteta, ne kvaliteta.
Jer ljudi koji žele zraraditi, ne mogu si dozvoliti potrošiti sate i sate na proizvodnju pokoje litrice, dok ih tržište čeka da isporuče hektolitre te čarobne tekućine...

Često u uputama za upotrebu piše da možete konzumirati svaki dan, bez ikakvog vremenskog ograničenja. Jednostavnom logikom se zapitajte da li bi za vas i vaše zdravlje bilo dobro da svaki dan svog života popijete npr. 300 ili 500 jedinica C vitamina?


JOŠ JEDNA ZABLUDA: SREBRO JE TEŠKI METAL?!

Nije – srebro je zapravo plemeniti metal, koji je naziv „teški“ zaslužilo zbog svoje atomske težine od 107.68. Teški metali započinu tek od 200 i ukuljučuju metale poput merkurija i kadmija.
Srebro je zapravo tranzicijski metal. Za razliku od teških metala, traznicijski metali nemaju nikakvu toksičnost. Istraživanja su dokazala da je srebro jedinstveno među metalima po tome da nema apsolutno nikakvu toksičnost.
A to je posebno istina kad je srebro u elektro koloidnom stanju. Uostalom, da li je itko čuo za jedaći pribor od olova?!


SLIJEDEĆA ZABLUDA JE DA IONI SREBRA IZ OTOPINE REAGIRAJU S KLOROVODIČNOM KISELINOM, ČINEĆI OTOPINU NEKORISNOM ILI ČAK ŠTETNOM.

Ni to nije istina, a potrebno je poznavanje biloškog transporta iona u organizmu.
Naime, ioni metala, bez obzira odakle dolaze, apsorbiraju se „pod jezikom“ ili izolacijom liganda iz sline, metaloproteinima. Metaloproteini su relativno male molekule (sastavljene od samo 294 atoma) koje vežu na sebe metale poput srebra, bakra, željeza i cinka, a sastavni su dio većine stanica u našem tijelu.
Naša slina sadrži preko 200 različitih proteina i gotovo trećinu svih proteina u organizmu čine metaloproteini, tj. „nosači“ iona metala. Ti reaktivni ioni (nedostaje im jedan ili više elektrona) mogu se tako transportirati kroz želudac i kroz cirukularni sistem bez lokalne reakcije.
Uostalom, bez tih malih „transportera“ naš organizam bi teško mogao funkcionirati bez velikih problema.
Upravo zbog svega navedenog, preporučuje se prilikom oralne konzumacije, zadržati otopinu čim je moguće duže u ustima, prije gutanja.
Dakle, ionsko srebro ne samo da ne uzrokuje reakciju u organizmu zbog klorovodične kiseline, ili da postoji nekakva opasnost, nego naprotiv; blagotvorno djeluje na npr. gastritis i slične zdravstvene poteškoće.
I ovo je samo vrh ledene sante, tj. načina na koji se ioni srebra ponašaju in vivo.. No kako je cijela priča vrlo kompleksna, a namjera ovog teksta je da bude čim je moguće čitljiviji i čim je moguće manje naporan, ovo je pokušaj da taj inače vrlo složeni biokemijski proces bude čim lakše shvatljiv.


ELEKTRO KOLOIDNO SREBRO NIJE ANTIBIOTIK!

Iako ga često zovu prirodnim antibiotikom ili kažu da ima svojstva antibiotika, ono to nije.
Elektro koloidno srebro radi na sasvim drugačijem principu od antibiotika i možemo reći da ono ne ubija – već vraća život.
Način na koji srebro reagira u tijelu dok se odgiravaju neki katalitički procesi je da se pridružuje sulfadrilnim grupama ali na ovojnici stanice bakterije, čime onemogućavaju akciju enzima.
Srebro je također pronađeno vezano na DNA i RNA stanice bakterije, čineći proces koji mu omogućuje da prođe kroz ovojnicu stanice i uđe u nju. Otkriveno je također da ukoliko se ukloni ion srebra koji se vezao na ovojnicu stanice bakterije, bakterija može ponovo „oživjeti“.

Zbog svojih svojstava poput veličine, naboja, te svojstava srebra, ioni srebra onemogućuju djelovanje patogenih organizama i njihovo razmnožavanje, a posljedica je ponovo uspostavljanje i jačanje imunosustava koji je ključ sveg života. A u tome i jest tajna, jer farmacija liječi posljedicu, a ne uzrok.

Upravo zbog toga jer srebro nije antibiotik i ne djeluje na način poput antibiotika, nije potreban dodatan unos acidofila i sl. preparata za oporavak „dobrih bakterija“.


ZA SVE INFORMACIJE OBRATITE SE SVOM LIJEČNIKU ILI LJEKARNIKU?!

Naravno, nitko normalan se ne može ne zapitati, a zašto moj liječnik pojma o tome nema ili zašto ne mogu u ljekarni kupiti elektro koloidno srebro ?!

I zaista.... vaš doktor, ljekarnik i to već... gotovo sigurno pojma nema o koloidnom srebru, koloidima i sl. a za srebro zna da je otrovno, opasno, toksično...
Molim, čast iznimkama poput naše obiteljske liječnice kojoj se pojavio širok osmjeh odobravanja na samo spominjanje elektro koloidnog srebra. Kao i još nekim liječnicima, medicinskom osoblju, farmaceutima, biokemičarima i kemičarima koje znam.
No, vjerujte, oni su u velikoj manjini...

Nakon zaista vrlo opširnih znanstveno medicinskih istraživanja o upotrebi srebra u različitim formama i to preko stotinjak godina, neobično je da današnji medicinski riječnici jedinu medicinsku referencu koju imaju za srebro je – otrov.
Argirija je jedina zabilježena posljedica tog „otrova“, a otrov je pojam za nešto što vas može ozbiljno ugroziti ili čak ubiti.
Neobično je također da ugljik nije klasificiran kao otrov, a samo spojevi ugljika su povezani sa toksičnošću. Zašto isto pravilo nije primjenjeno na srebro?

U ortodoksnoj medicinskoj literaturi, nema riječi o tome da srebro ima izvanredna antimikrobna svojstva - činjenica koja je poznata stotinama godina.
I što je s matičnom medicinskom upotrebom srebra tijekom prve polovice 20-tog stoljeća? A postoje reference o širokoj upotrebi raznih srebrnih spojeva, za različita bolesna stanja, gdje je srebro bilo aktivno uključeno u liječenje.
Zašto je sve to tako brzo zaboravljeno?
U medicinskim rječnicima, literaturi i tekstovima, kao i uputama FDA i ostalih zvaničnih zdravstvenih organizacija, elektro koloidno srebro se uporno povezuje (zapravo prikladno zamjenjuje) s različitim toksičnim spojevima srebra ili srebrnim solima i NJIHOVIM posljedicama.

ELEKTRO KOLOIDNO SREBRO NIJE SPOJ SREBRA ILI SREBROVA SOL!

Informacija koja se odnosi na srebro, a koju imaju doktori, farmaceuti i doslovce cijela ortodoksna medicinska profesija u posljednjih 50 godina je netočna tj. veže se za otopine srebra u kojoj su spojevi srebra, prevelike čestice koloida tj. anglomeracije i sl. – ništa od toga nije elektro koloidno srebro tj. ionsko srebro.
Zašto i tko stoji iza toga?
Istina je da je čisto srebro jedinstveno među metalima jer ne posjeduje nikakvu toksičnost. To je posebno istina za elektro koloidno srebro, koje je srebro u svom najčišćem ionskom stanju.
Ono što uči ortodoksna medicina o toksičnosti srebra, bez iznimke se odnosi na spojeve u kojima je uključeno srebro nitrat i slični spojevi srebra, a ne ionska komponenta tog istog srebro koja je bit kvalitetne i efikasne otopine.
Također, srebro je prirodan element, te ne može biti lijek. Drugim riječima, nije ga moguće patentirati, zaštititi , imati ekskluzivu i obogatiti se na njemu.
Da se ne bi zavaravali, farmacija ne proizvodi lijekove zato jer beskrajno voli ljude i želi im samo dobro, već zato jer kao i svi poslovni subjekti voli novac i želi zaraditi.
Na žalost, prema američkim i drugim istraživanjima, puno je i proizvođača „koloidnog srebra“ koji imaju iste motive, te se zbog posljedica djelovanja njihovih proizvoda i dešava dio „lova na vještice“.



U KOMBINACIJI S DRUGIM TERAPIJAMA?

Elektro koloidno srebro (naravno tu se misli na ionsko srebro vrhunske kvalitete) u kombinaciji s drugim terapijama može funkcionirati odlično, ali i ne mora...
Kada se koristi orlano, s farmaceutskim lijekovima, nema poznatih kontraindikacija (opet samo i isključivo kvalitetna otopina).
Dapače, u velikom broju slučajeva pomaže organizmu kod svladavanja nezgodnih posljedica uzimanja istih.

Iako neki tvrde da se može koristiti i s homeopatskim pripravcima, osobno sam opravdano sumnjičava i ne preporučujem nikako miješanje takvih vrsta terapija.

Kod lokalne primjene, svakako toplo savjetujem – koristite samo jednu vrstu terapije.
Kreme, masti, ulja i sl. se još neko duže ili kraće vrijeme zadržavaju u potkožnom tkivu i postoji objektivna mogućnost da otopina srebra neće biti dovoljno ili uopće djelotvorna.
Ako je nemoguće izbjeći takvo mješanje, onda barem treba pokušati ostaviti čim duži vremenski razmak između dva apliciranja različitih preparata, tj. ako već morate, svakako PRVO tretirajte srebrom, a tek nakon toga nečim drugim – sve ostalo je na vlasiti rizik.

Dakle, preporučujem oprez, jer svi preparati mogu sadržavati (čak i oni koji se reklamiraju pod prirodni, od eteričnih ulja i sl.) i neke sastojke koji nisu osobito miroljubivi.

Često me pitaju za nanošenje krema za lice ili šminke nakon apliciranja ionskog srebra.
U pravilu, na zdravoj koži nema nikakvih problema i osobno koristim ionsko srebro vrlo često kao tonik za lice, a ponekad i nanesem neku kremu za lice nakon tretiranja srebrom.
No, nisu svi tipovi kože isti, kao što nisu niti sastojci u kremama ili kozmetičkim preparatima isti.

Ono s čime elektro koloidno srebro odlično surađuje i često je sastavni dio je – rezonantna medicina tj. terapije uređajima poput zappera ili Rifeovih generatora.
Npr. u terapiji zapperom dr. Becka, elektro koloidno srebro zauzima jedan od četiri ključna dijela.
Iako većina zappera ima mogućnost, uvjetno rečeno, proizvodnje otopine srebra, otopina dobivena takvim uređajem je na žalost ne dovoljne kvalitete jer se radi o uređajima koji po svojoj strukturi i načinu djelovanja jednostavno ne mogu odraditi taj posao s kvalitetnom otopinom kao rezultatom. Njihova primarna funkcija je ipak nešto sasvim drugo.

U zadnje vrijeme susrećem se s dosta ljudi kojima je pojam zapper poznat, ali ipak je on većini ljudi nepoznat. Nadam se da ću u skoroj budućnosti imati vremena posvetiti se i jednom tekstu na tu temu, a možda ću uspjeti i u velikoj želji da jedan od kvalitetnijih zapper uređaja postane dostupan i kod nas.

Nadam se da sam ovim tekstom uspjela još mrvicu osvjetliti neke činjenice o elektro koloidnom srebru, na jednostavan i čitak način. Ipak, sve je to još jako daleko od ozbiljnosti koju tema zahtijeva. Ovim putem molim i sve oni koji osjećaju potrebu koristiti moje tekstove za druge namjene osim osobnog informiranja, da pokažu dovoljno pristojnosti te navedu izvor – zahvaljujem unaprijed.

http://www.skysparks.com/cinjenice.html