Eterična ulja kao temelj obrane protiv mikroorganizama

Kroz milijune godina evolucije, biljke su morale održavati tempo u neprestanoj utrci s opasnim mikroorganizmima. Bitka nije bila jednostavna: preko 75% biljaka nosi jedan genetski "ožiljak" nekog prastarog virusa koji je davno skoro pokorio biljni svijet. Razvijale su i usavršavale brojan kemijski arsenal koji bi bio sposoban donijeti malu prednost u toj utrci. Pojavom naprednijih biljnih obitelji, poput Lamiaceae i Asteraceae, čini se da su biljke doista i uspjele biti korak ispred svojih problematičnih susjeda. Članovi tih obitelji, poput timijana, majčine dušice, mravinca, raznih lavandi svim su poznati. Proizvod njihove vječne utrke su eterična ulja. Kao što im i ime govori, eterična ulja hlapive su tekućine koje sadrže koktel raznovrsnih molekula. Neka od njih biljci služe kao kemijska obrana od opasnih mikroorganizama. Ljudi su odavno shvatili kako mirisi biljaka nisu zanimljivi zbog mirisa samog, već su i ljekoviti. Prije izuma destilacije vodenom parom, biljke s eteričnim uljima koristili smo na razne snalažljive načine. Aromatične biljke palile su se u nastojanju da se očisti prostor od “nečistih duhova,” odnosno klica uzročnika bolesti. Neki snalažljivi lopovi u Francuskoj su se već u 16. stoljeću dosjetili i u ocat dodali niz aromatičnih ljekovitih biljaka, među kojima gorki pelin, kadulju, ružmarin, timijan i cimet. Njime su premazivali tijela žrtava kuge, a potom bi ih pljačkali, sigurni da se neće zaraziti. Taj slavni “ocat četiri lopova” (vinaigre des quatre voleurs) ustupio je danas mjesta etičnijim i modernijim načinima korištenja ljekovitih biljaka. Otkriće destilacije vodenom parom, u početku samo zbog parfemskih razloga,

pokazalo se vrlo praktičnim u dvadesetom stoljeću kada je otac moderne aromaterapije René‐Maurice Gattefossé potvrdio snažno antibakterijsko djelovanje mnogih eteričnih ulja. Doba modernih antibiotika potisnulo je na neko vrijeme njihovu široku upotrebu, no pojavom otpornosti bakterija i na najmodernije antibiotike, te odsustvo dobrih lijekova protiv virusa koji napadaju dišni sustav, polako je vratilo svijest o korištenju eteričnih ulja kao moćnih sredstava koje pomažu liječenju bolesti dišnog sustava.

Klase biokemijskih spojeva eteričnih ulja koji djeluju povoljno na dišni sustav najčešće su:

Ø  oksidi (cikloeteri), među kojima je vrlo učestao spoj 1,8‐cineol, prisutan u mnogim biljkama poput nekih vrsta eukaliptusa, ružmarina, lovora, čajevca, ravensare... Oni pomažu iskašljavanje (djeluju ekspektorirajuće) i djeluju antivirusno.

Ø  alkoholi poput linalola i terpineola prisutni u vrstama kao što su čajevac, mandravasarotra, ružino drvo. Djeluju antivirusno i antibakterijski.

Ø  laktoni koji djeluju snažno ekspektorirajuće, prisutan u inuli.

Ø  fenoli poput karvakrola iz timijana satureioidesa te eugenola iz klinčićevca koji djeluju iznimno snažno antivirusno i antibakterijski.

Ø  drugi spojevi poput triketona iz manuke.

Premda njen osvježavajući miris asocira na upotrebu u inhalacijama, paprena metvica i ulja bogata mentolom izbjegavaju se kod dišnih infekcija, pogotovo dermalnim i inhalacijskim putem. No, još od devetnaestog stoljeća popularni su bomboni s mentolom (metvica) i cineolom (eukaliptus globulus) koji su se koristili kod infekcija. U europskoj uniji je i zabranjena upotreba mentola u male djece jer može izazvati probleme s disanjem.

Upravo za tegobe dišnog sustava postoji veliki odabir eteričnih ulja koja se mogu koristiti. Nema potrebe da ih nabavljate sve, dovoljno je već jedno ili smjesa dviju ulja za pomoć pri dišnim infekcijama. Dat ćemo pregled brojnih ulja kako biste obogatili ne samo svoje znanje, već i pomogli u odabiru ulja kod nekih specifičnih slučajeva.