(razgovarala: Monika Žgalin Križanac)
Zov prirode duboko je u nama, zove nas iz svake naše stanice. Svjesna ili nesvjesna, ipak, povezanost čovjeka i zelenila je prisutna u svakom od nas.
Naše se oči vole odmarati na zelenoj iscjeljujućoj boji šuma i livada, naše tijelo voli prisutnost mira i spokoja zelenih šuma, naše srce se lako otvara u tišini prirode...
Spontano ćemo pogladiti našu kućnu biljku, reći joj pokoju nježnu riječ. No, možemo li ići i korak dalje?
Možemo li osvijestiti da je biljni svijet jedna druga inteligentna vrsta s kojom je moguće komunicirati, od koje je moguće učiti? Kakav bi to jezik bio pomoću kojega bi razmjenjivali informacije? Damanhurci su učinili taj korak, prvenstveno ukazivanjem poštovanja biljnom svijetu i razumijevanjem njihove mudrosti i prisutnosti.
U samom centru Damanhura možete naći "Malu šumu svjesnosti". To je ograđen dio, sveti prostor za biljke koje ovdje prirodno rastu te za bića prirode koja ih nastanjuju. Građanima i gostima ovdje je zabranjen pristup, mjesto je posvećeno samo biljnom svijetu.
Korak dalje jest i instrument koji su izumili prije 20-tak godina, pomoću kojega pretvaraju frekvencije biljaka u glazbu; kreirali su veliku Svetu šumu oko i iznad Hrama ljudske vrste, koja ima ulogu provodnika energije i informacija između Zemlje i Univerzuma; naučili su jezik osjećanja, komuniciranja s biljnim svijetom. Taj jezik uče od malena, od vrtića i škole se pomaže djeci osjetiti i razumjeti biljni svijet kao drugu inteligentnu vrstu.
Razgovarali smo s Pumom Mandarino, voditeljicom seminara "Kontakt s biljnim svijetom" i duhovnom savjetnicom tehnike "Drvo osobnosti".
* Vaše ime je Puma Mandarino. Možete li nam reći zašto koristite biljke i životinje kao ime?
- Dobivanje imena u Damanhuru je kao mala bitka koju dobivamo za sebe. Mi želimo osvojiti ime za sebe. Ime je potvrda naše prisutnosti ovdje, potvrda stvari koje radimo, kojima težimo. Nije lako osvojiti ime. Jednom kada osjetimo ime trebamo ga podijeliti s drugima. Ako nas drugi vide s karakteristikama izabrane životinje i biljke, oni nam nude nešto od sebe, kao npr. dio svog volonterskog rada ili neki predmet. Biramo imena životinja i biljaka jer želimo predstaviti njihov svijet. Vjerujemo da smo s njima u simbiozi, želimo im dati poštovanje jer je ljudska vrsta već ugrozila mnoge životinjske i biljne vrste.
* Koliko dugo živite u Damanhuru?
- U Damanhuru sam od samih početaka. Prije nego je Damanhur izgrađen, posjećivala sam predavanja Falca, osnivača Damanhura. Počela sam osjećati da život ima više smisla, da se nešto mijenja unutar mene. Sve što sam čula na tim predavanjima odzvanjalo je u meni, prepoznavala sam njegove riječi kao svoju istinu. Bila sam među prvih osam doseljenika, osnivača Damanhura. Nakon par mjeseci došlo je još tridesetak ljudi i tako je počelo.
* Što vas je inspiriralo za tako dubok kontakt s biljnim svijetom da ste počeli podučavati i pomagati ljudima da se približe biljnoj vrsti i pomoću biljaka da se približe i samima sebi?
- Odrasla sam u prirodi. Moj kontakt i ljubav počeli su već tada, iako nisam razumjela energetski dio i svjesnost prirode. Kasnije su moje polje zanimanja bili snovi i biljni svijet. Naišla sam na knjigu "Drvo Osobnosti" i tehniku koja pomaže čitati ljudsku dušu iz nacrtanog drveta. Pokušala sam istraživati, prijatelji su crtali stabla i davali mi te crteže. Počela sam otkrivati u sebi intuiciju koju nijedna knjiga ne može dati. Ono što sam vidjela u nacrtanim stablima, ljudi su mi potvrđivali kao istinu.
Tako sam se sve više otvarala intuiciji i komunikaciji s drvećem na taj način. Otkrila sam novu dimenziju postojanja. S vremenom, Falco je kreirao seminar "Kontakt s biljkama", koji nam može približiti biljke kao inteligentna bića koja imaju kapacitet percepcije sličan nama. Ona su telepati. Možemo stvarati i razvijati odnos s njima. Bila sam vrlo zainteresirana, željela sam podučavati taj tečaj. Otkrila sam svoju senzibilnost u kontaktu s drvećem.
Bila sam s prijateljem u prirodi te osjetila kontakt, zov, jednog starog drveta. Instinktivno sam mu prišla i zagrlila ga. Dok sam ga grlila, dolazile su mi misli, ideje, priče iz prošlosti povezane s ovim mjestom, čak i dva datuma. Kasnije smo istraživali povijest, tražili smo te datume i otkrili da su informacije koje sam dobila od stabla bile istinite! Stabla nam mogu pričati o prošlosti, imaju sjećanje i kapacitet prijenosa informacija.
* Što vi mislite, koji to jezik koriste drveća?
- To je mehanizam razumijevanja, fenomen spoznaje iznutra. Čovjek treba željeti otkriti i produbiti svoja osjetila. Još su drevni alkemičari rekli kako je priroda velika knjiga koju trebamo naučiti čitati.
* Mislite li da svi mogu razumjeti jezik drveća?
- Vjerujem kako svi imaju taj talent, svi mogu razviti ta osjetila. To je u nama, prirođeno nam je. Dat ću vam primjer. Radili smo jedan ritual u šumi, koristili smo vatru i tibetanska zvona. Nekoliko mjeseci kasnije, jedan gost Damanhura je želio iskusiti kratku radionicu kontakta s biljkama. Radionica je održana na mjestu gdje smo prije par mjeseci radili ritual. Nakon vježbe, gost je bio malo zbunjen, nije potpuno vjerovao što je osjetio, no napokon je rekao da mu je drvo pričalo o nekakvoj vatri i tibetanskim zvonima. Gost nije ništa znao o tom ritualu i to je bilo snažno iskustvo potvrde mogućnosti komunikacije drveta i čovjeka.
* Kako Damanhur percipira biljni svijet i koji značaj biljni svijet ima za vas?
- Kao što sam rekla, oni su za nas inteligentna bića, vrsta koja raste i razvija se. Njihova priroda je neegoistična, oni ne misle "ja drvo", nego "mi drvo". Svaka vrsta drveta ima svoju karakteristiku i mi ih istražujemo. Drveća su terapeuti, mogu nas savjetovati, utješiti, umiriti. Možemo napraviti korak dalje kada imamo kontakt s jednim drvetom. Možemo ga zamoliti da nam dođe u snove i komunicirati s njim na tim suptilnim razinama. Drveća su telepati, komuniciraju međusobno i na velikim daljinama, šalju informacije zrakom, putem korijenja i lišća. Vjerujemo u njihovu mudrost kao i mnogi drevni narodi koji su stvarali Svete šume kao što smo je i mi stvorili, očistili je i stupili s njom u kontakt te konstantno razvijamo odnos s njome.
* Ona za vas ima i jednu specifičnu ulogu. Koju?
- Da, šuma je provodnik informacija i energija između Zemlje i Neba, naročito šuma koja je iznad Hrama ljudske vrste. Šuma je naš saveznik, suradnik i prijatelj. To je drevno znanje koje je čovjek nažalost s vremenom izgubio, no drevni su narodi stvarali takve posebne kontakte i znali su izabrati i osjetiti Mudro drvo. Rasti i živjeti uz Mudro drvo pomagalo je i ljudima da razviju i mudrost u sebi.
* Što se može naučiti na vašem seminaru "Kontakt s biljkama"?
- Seminar je vrlo praktičan. On sadrži malo teorije i puno vježbe. Naravno, idemo u prirodu, u direktan kontakt s drvećem. Učimo se otvarati, dotičemo drvo, primamo što nam dolazi, osjećaje, vizije. Učimo novi jezik. To je seminar koji može dotaknuti duboke korijene u nama, otvoriti srce na dublji način, povezati nas s prirodom, otvoriti prema novim dimenzijama i proširiti percepciju.
* Možete li nam reći nešto više o vašem savjetovanju putem crtanja drveta?
- Od postanka, mi smo u simbiozi sa svime što postoji. Dakle, u simbiozi smo s biljnim svijetom, s drvećem. Drvo je arhetipski simbol. Kada nacrtamo jedan simbol kao što je drvo, ono će pričati o nama. Nije važno znamo li crtati; crtamo kako nam dolazi i nesvjesno se izražava. Nacrtano drvo govori mnogo o osobi, njezinim osjećajima, talentima, prošlosti, težnjama, zdravlju, prošlim životima, događajima i iskustvima. Pomaže ljudima da dođu u dodir s nečim što nose u sebi, da otpuste staru bol i da se ohrabre za neke projekte.
* Nadam se da ćete doći u svibnju u Zagreb, održati seminar i savjetovanje te nam možda predstaviti i mali koncert biljaka.
- Nadam se. Uživam raditi taj seminar, no važno je da osobe koje dođu budu otvorene i receptivne. To je seminar koji otvara vrata i dalje svatko sam može produbiti otkrivanje svijeta biljka.
Razgovarali smo i s jednom gošćom Damanhura koja je došla iz Nizozemske i odlučila se za poludnevnu radionicu "Kontakt s biljkama". Pričala nam je o svom iskustvu:
"Prošle sam godine prisustvovala na radionici "Kontakt s biljkama". Pokazali su nam kako biljke stvaraju glazbu. Imali smo jednu biljku koja je bila povezana sa sinkronajzerom, tehničkim instrumentom koji je u stanju frekvenciju biljke prevesti u frekvenciju koju mi čujemo kao zvuk. Male elektrode bile su pričvršćene na lišće biljke. Svatko od nas je mogao pojedinačno kontaktirati biljku. Trebali smo pružiti ruke prema biljci kako bi se naša aura povezala s aurom biljke. Svaka osoba je sama kontaktirala biljku i biljka je stvarala različite zvukove za svaku osobu. To je bilo vrlo zanimljivo za slušati.
Kada je došao moj red, bila sam uzbuđena. Već sam imala iskustvo kontaktiranja s biljkama, ali ovo je bilo sasvim drugačije. Moje srce je lupalo. Sada sam mogla čuti frekvenciju energije koju mi biljka šalje, kako odgovara na moju frekvenciju. Osjetila sam kontakt, čula svoju frekvenciju. Bila sam vrlo dirnuta. U određenom trenutku, biljka je ušutjela, jednostavno je prestala proizvoditi zvuk. Žena koja nas je vodila kroz proces rekla je da je moguće da biljka osjeća strah od nekoga u grupi ili neki drugi neugodan osjećaj.
Mislila sam, hajde da pokušam dublje osjetiti biljku. Slala sam joj ljubav i osjećala je. Počela sam joj pjevati. Nisam se pomicala. Malo sam se osjećala smiješno dok sam pjevala, ali ostala sam uz nju s namjerom da se spojimo. Tada sam osjetila strah koji je dolazio iz biljke u moj sustav. Ja sam ga transformirala i nastavila slati ljubav. Biljka je tada ponovno počela pjevati. To je bilo prekrasno; čuli smo različitu frekvenciju, razne vrste tonova. To je bilo vrlo posebno jutro za mene i jedno posebno iskustvo."
bglavac
irida
