Cjepivo – da ili ne?

Puno je kontroverzi vezano uz potrebu cjepljenja, s puno argumenata kako za tako i protiv. Oni koji su a priori za, zaboravljaju kako svako cijepljenje nosi i rizike, ne samo od nuspojava cjepiva već i samog razvoja imunološke reakcije, ali i stabilnosti imuniteta. Ukoliko virus malo promijeni svoju genetsku strukturu da izbjegne imunitet nastao cijepljenjem (što je RNA virusima relativno lako), sama infekcija može imati daleko gore posljedice nego da se osoba nije cijepila. Ova je pojava opisana kao izvorni antigeni grijeh prije pedesetak godina. Nastaje kao posljedica regulatornog odgovora: osim imuniteta (borbe protiv virusa), imunološki sustav paralelno započinje i regulatorni odgovor koji sprečava da se upala odveć razbukta. To je čak i jedan od temelja imunosti: sretnemo li ponovo mikroorganizam na koji smo imuni, sposobni smo ga uništiti, ali bez razvoja jače upalne reakcije i ponovnih simptoma: temperature, slabosti, boli u mišićima i drugih tegoba. Ako je virus malo promijenjen, virus će “pobjeći” imunološkom sustavu, ali će zbog sličnosti virusa i dalje postojati tendencija da se zaustalja

imunološki odgovor. Opisana puno puta upravo za cjepivo protiv virusa gripe, ovo je jedna od mogućih komplikacija bilo kojeg pretjeranog cijepljenja.

Današnja su cjepiva prilično različita od nekadašnjih. Cjepiva protiv gripe su se inicijalno razvijala u korioalantoisnoj membrani običnog jajeta, a u cjepivima su završavale veće doze “umrtvljenog” virusa. Danas se ono proizvodi u staničnim kulturama, ali u vakcinama završava relativno mala količina virusnih proteina, pa se za pojačanje imunološke reakcije koriste drugačiji adjuvanti. Adjuvanti su tvari koje pojačavaju razvitak imunološkog odgovora i tako olakšavaju stvaranje imuniteta   nakon   cijepljenja.   Sami   adjuvanti   mogu   biti   problematični,   jer nepredvidljivo  potiču  imunološku  reakciju,  pa  i  na  molekule  protiv  kojih  ne želimo stvoriti imunološki odgovor. Teško je reći da li je

eksplozija učestlosti bolesti poput autoimunih bolesti, atopijskog dermatitisa, alergija i astme te niza metaboličkih bolesti posljedica vakcinacija kako neki tvrde. Moderan svijet je i zagađeniji, hrana je uglavnom nekvalitetna i onečišćena kemikalijama svih vrsta. Danas jedemo nešto što sliči na i zove se vrhnje ali to nije; kruh je brašno s

aditivima koji se uopće ne deklariraju; aceto balsamico nema ama baš nikakve veze s originalnom recepturom, a takvih je primjera na tisuće. Na takve laži pristajemo sami, najčešće i neznanju. Lijekovi poput antibiotika koriste se posve nekontrolirano. Uzroke modernih boljki lako nađemo na sve strane, a ne samo u vakcinaciji.

Vakcinacija nakon što prođe najintenzivniji period epidemije je, naravno, besmislena. Prema vijestima, čini se da će upravo taj besmisao i dogoditi, opet nauštrb poreznih obveznika.

Ono koji a priori odbacuju cjepljenje, zaboravljaju da u nekim populacijama ovakvo cijepljenje ima smisla bez obzira na rizike. Maknuti pravo zaštite tih ljudi ne bi bilo etično. Teške informacije koje dolaze o nuspojavama očekivane su ako se cijepi veliki broj ljudi, i ako se od jedne sezone objavi nekoliko težih slučajeva komplikacija cjepiva, to je još uvijek bolje čak i od običnog – aspirina, odnosno lijekova koji sadrže acetil‐salicilnu kiselinu.

Stoga treba biti razuman i jasno odvagati, bez strahova nametnutih putem medija ili reklamnih kampanja. Na žalost, i u farmaceutskim kompanijama pobijedili su markentinški menađeri, a ne farmakolozi. Svima bi trebao biti cilj da se lijekovi troše razumno, a ne kao da se radi o cipelama ili jogurtima. Potpuno je nesvrsishodno preventivno kupovati lijekove protiv gripe. Niti jedan lijek nije namijenjen da se kupuje iz straha i završi u nestručnim rukama. Nažalost, nerazumni uvozi lijekova potaknuti medijskim hajkama najviše koštaju sve nas porezne obveznike. Nitko od google generacije novinara i voditelja na raznim televizijama odglumljenog dramatičnog glasa i pogleda, nije istražio gdje na koncu završi sav taj višak lijekova kada im istekne rok valjanja.