Candida i rak

Talijanski liječnik Tullio Simoncini govori o povezanosti između candide i raka.
 

Što je candida?

Candida albicans je gljivica, koja je u određenim količinama prisutna u svakome od nas. Candida raste u crijevnoj flori svih ljudi i njezin je sastavni dio. Ova gljivica također živi u ustima, grlu i spolnim organima većine ljudi. Organizam zdravog čovjeka drži razinu candide pod kontrolom, ali ako zbog nekih razloga imunitet padne i gljivica se razmnoži, može uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme.

Na žalost, mnoštvo čimbenika u našem modernom životu pogoduje rastu candide. Stres, prekomjerno korištenje antibiotika, nezdrava prehrana, sredstva protiv kontracepcije – sve to utječe na rast candide u organizmu, koja uzrokuje brojne probleme.
 

Tullio Simoncini

„Gljivice, posebice candida, proživljavaju  i razmnožavaju se na takav način, da se hrane tijelom svog domaćina. Zbog toga osobe, koje boluju od kroničnog umora, koji u većini slučajevima nastaje zbog rasta candide, užasno se osjećaju – kako fizički, tako i psihički.“ (dr. Mike Lambert).

Alternativni liječnici već odavno upozoravaju na to, da pretjerano širenje candide u organizmu može uzrokovati brojne zdravstvene probleme poput kroničnog umora, alergije, artritisa, depresije, probavnih problema itd.
 

Candida

Candida i rak

Dr. Tullio Simoncini – talijanski liječnik i stručnjak u području onkologije, dijabetesa i poremećaja metabolizma - tvrdi da je karcinom upravo infekcija candidom, i da teorija konvencionalne medicine o tome, da rak nastaje u rezultatu nepravilnog funkcioniranja stanica, ne drži vodu.

Dr. Simoncini je liječnik u pravom smislu riječi, koji je oduvijek tražio istinu zbog dobrobiti svojih pacijenata i odbijao prihvaćati dogme, koje je nalagala konvencionalna medicina. Od samog početka svoje medicinske karijere, vidio je da nešto ozbiljno nije u redu sa konvencionalnim načinom liječenja raka:

„Svuda oko sebe sam vidio nepodnošljivu patnju. U bolničkim onkološkim sobama djeca su umirala. Patio sam, kada sam gledao jadnu djecu, koja su umirala od posljedica kemoterapije.“

Njegova frustracija i bol pokrenuli su ga da traži nove načine razumijevanja ove opake bolesti. Počeo je svoja istraživanja sa otvorenim umom, bez predrasuda i strogih pretpostavki, koje je diktirala moderna medicina.

Simoncini je shvatio, da mora postojati povezanost između svih vrsta raka – bez obzira na to, gdje u tijelu da se nalazili. Proučavajući rak, primijetio je da su sve izrasline raka imale istu boju – bijelu, kao i candida. Povezavši bijele naslage sa kolonizacijom candide, Simoncini je krenuo sa daljnjim istraživanjem ovog fenomena.

Nakon nekog vremena, Simoncini je shvatio, da formiranje stanica raka nije „pogreška“ u radu organizma, nego zaštitna reakcija organizma na invaziju candide.

Zaštitna reakcija organizma

Dr. Simoncini objašnjava zaštitnu reakciju organizma na slijedeći način:

1.    U zdravom organizmu, imuni sistem drži nivo candide pod kontrolom. Kada je rad imuniteta oslabljen ili poremećen, candida dobiva priliku da se širi i stvara svoje „kolonije“.

2.    Na kraju, candida počinje napadati unutrašnje organe i imuni sistem je prisiljen da reagira na ovu opasnost na drukčiji način.

3.    Ovaj način obrane podrazumijeva izgradnju obrambene zapreke uz pomoć vlastitih stanica, koje zovemo „rak“, kako bi se spriječila daljnja invazija candide na organ.

 

Konvencionalna medicina tvrdi, da je daljnje širenje raka  uzrokovano „malignim“ stanicama raka, koje su „pobjegle“ sa izvornog tumora. Međutim, dr.Simoncini govori, da to nije tako. Daljnje širenje raka je također uzrokovano pravim uzročnikom tumora – candidom.

Na kraju pravi uzročnik raka, kao i drugih bolesti, je oslabljeni imunitet. Kada imunitet funkcionira pravilno, odmah rješava problem, prije nego li situacija izađe izvan kontrole. U ovom slučaju, zdravi imunitet drži nivo candide u organizmu pod kontrolom, sprečavajući njezino daljnje širenje.

Lijek protiv candide

Kada je Simoncini shvatio, da je rak uzrokovan candidom, nastavio je tražiti lijek, koji bi efikasno ubijao candidu i na takav način liječio rak. Brzo je shvatio, da obični lijekovi protiv gljivica ne funkcioniraju, jer candida brzo mutira, da bi se obranila, čak se i počinje hraniti lijekom, koji je bio namijenjen da ju ubije.

Umjesto toga, Simoncini je pronašao nešto puno jednostavnije i bolje – sodu bikarbonu. Da, stara dobra soda bikarbona je dovoljna da riješi ovaj problem (ne govorimo o modernoj sodi bikarboni, koja sadrži još puno drugih sastojaka). Za razliku od drugih lijekova, candida se ne može prilagoditi sodi bikarboni.

Drevni Egipćani također su znali za djelovanje anti-gljivičnih lijekova, a u Indijskoj literaturi za liječenje raka preporučuju se lijekovi sa snažnim lužnatim svojstvima, poput sode bikarbone.

Simoncini je počeo koristiti sodu bikarbonu za uništavanje candide. Prvim pacijentom je bio talijan Gennaro Sangermano, koji je bio pušten iz bolnice na umiranje zbog raka pluća. Nakon nekoliko mjeseci pacijent nije samo da nije umro, nego se odlično osjećao i bio je u potpunosti zdrav.
 

Sudbina otkrića dr. Simoncini

Dalje je slijedilo još više slučajeva izlječenja od raka, nakon čega je Simoncini odlučio predstaviti svoja pronalaženja Talijanskom Ministarstvu Zdravstva u nadi, da će se nastaviti znanstvena istraživanja u tom smjeru. Međutim, autoriteti nisu da su samo ignorirali njegovo otkriće, nego su ga i okrivili za „ilegalno korištenje lijekova, koji nisu odobreni od strane Ministarstva Zdravstva“.

Nakon duge kampanje ismijavanja i ponižavanja, Simoncinija su na tri godine bacili u zatvor zbog „štete“ pacijentima, kojih je on izliječio od raka.

Medicinski stručnjaci su smatrali pokušaj liječenja raka sa sodom bikarbonom „ludom“ i „opasnom“ idejom, a sodu su nazivali „lijekom“, koji je Simoncini „ilegalno propisivao svojim pacijentima“.

(Predlažemo, da usporedite sodu bikarbonu sa kemoterapijom, da bi shvatili, što je zaista ludo i opasno.)

Na sreću, Tullio Simoncini nije bio kukavica. Kada je izašao iz zatvora, nastavio je širiti informacije o svome otkriću preko Interneta i nastupati u javnosti, kako bi pomogao što većoj količini ljudi.

Sada, dr. Tullio Simoncini uspješno nastavlja pomagati oboljelima od raka, koristeći sodu bikarbonu. U nekim slučajevima za izlječenje je potrebno nekoliko mjeseci, u drugima – samo nekoliko dana, ovisno o tome, gdje se nalazi rak.

Članak je preuzet sa http://www.davidicke.com/articles/medicalhealth-mainmenu-37/29121
 

www.alternativa-za-vas.com