Čaj i čajne mješavine

U najizvornijem značenju čaj je napitak od biljke kineski čajevac, latinskog naziva Camellia sinensis. Takav napitak ima naziv pravi čaj. U širem smislu biljni ili ljekoviti čaj se izrađuje od ljekovitog bilja, sušenog voća, cvijeća, sjemenki, korijena, začina. Biljni čajevi uopće nisu pravi čajevi. Točan izraz za bilo koji napitak bez listova pravog čaja (čajevca) je infuza ili infuzija. U ovom članku upravo se fokusiramo na infuze, biljne i ljekovite čajeve

 

Travarstvo je tradicionalna narodna praksa, također poznata kao fitoterapija, herbalizam ili biljna medicina. Uči nas o moći bilja i njihovoj upotrebi u liječenju i poboljšanju zdravlja prirodnim putem. Vodene otopine u obliku infuze odnosno čaja najčešći su način upotrebe ljekovitog bilja. Upravo ovaj način pripreme ljekovitog bilja ima najdužu tradiciju i najčešću upotrebu. 

 

Kod pripreme čajeva najčešće se koristi sušena biljka koja ima jačinu 3 – 5 veću od iste količine svježe. Sušenje bilja je način konzerviranja biljke za vrijeme kada biljka nije dostupna. Sušenje je odličan način očuvanja biljke, ali prednost je uvijek na strani svježe i što neposrednije ubrane biljke ili dijelova biljke.

Kombiniranjem više različitih biljka stvaramo čajne mješavine, odnosno sasvim novi čaj sinergijskog djelovanja, okusa i mirisa. Kombiniranje bilja treba biti oprezno, ograničeno i treba imati smisao i logiku. Svaki sastojak treba imati svoju ulogu i pri tome se ne smije pobijati s drugim sastojcima. Najveća je greška natrpavanje sastojaka u nadi da će puno sastojaka dati veći učinak. Ne, stvar ne funkcionira tako.. Svakom sastojku treba "zraka" da može djelovati i ako niste sigurni radije ga koristite samostalno. U samostalnom djelovanju nikad nećete pogriješiti. Uvijek se treba držati onog: "manje je više". Treba sa što manje sastojaka postići što veći učinak.

 

Iskustveno, u travarstvu je dobro poznato koje biljke se slažu i mogu se miješati, a koje se nikako ne. Ako biljke nemaju jednak način pripreme, obično nisu kompatibilna mješavina. Visoka temperatura i predugo vrijeme kuhanja kod određenih biljaka smanjuje ili uništava njihovo ljekovito svojstvo. Preniska temperatura, s druge strane, ne aktivira niti dovoljno oslobađa ljekovite biljne sastojke.  Najpoznatiji primjer je sljez koji se po pravilu namače u hladnoj vodi kako bi se otopila ljekovita sluz. Sljez se jednostavno ne može kombinirati s drugim biljkama koje u svojoj pripremi zahtijevaju zagrijavanje. 

 

Određenim biljkama je potrebno samo 2 – 5 minuta namakanja da ne bi postale gorke, dok se druge namaču 15 – 20 minuta da bi se oslobodila njihova aroma. Takve biljke također ne možemo miješati. Kadulja je jedan primjer kod kojeg treba paziti da se listovi namaču minimalno jer čaj postaje gorak i težak. S druge strane, čaj od gospine trave je dobro da stoji barem 15 minuta, čak što duže to bolje. Dakle, kombinacija nije dobra.

Jednako važno je pripaziti da biljke međusobno ne poništavaju svoj ljekoviti utjecaj. Najpoznatiji primjeri su medvjetka i brusnica koje se koriste za liječenje upale mjehura. Medvjetka (uvin čaj) stvara lužnatu sredinu protiv bakterija, dok čaj od brusnice djeluje u kiseloj sredini. Ako se koriste istovremeno u liječenju upale mjehura, njihovo djelovanje se poništava.

 

Iako se neki sastojci mogu odabrati zbog okusa ili mirisa, većina bilja je odabrana zbog njihovog komplementarnog djelovanja na tijelo. To znači da se mogu sigurno kombinirati jer imaju slične učinke. Ljekovito bilje se dijeli u tri kategorije, ovisno o njihovom djelovanju. Biljke iz iste kategorije međusobno se komplementiraju.

 

Hranjive biljke

Izvor mikronutrijenta, minerala, vitamina i enzima. Dubinski hrane stanice, njeguju unutrašnje organe, jačaju krv i imunitet, podižu vitalnost i energiju te pomažu u prevenciji bolesti. U te biljke spadaju kopriva, čičak, crvena djetelina, češnjak, maslačak, trputac, borovnice itd. Hranjive biljke mogu se koristiti stalno, u bilo kojoj količini.

 

Tonizirajuće biljke

One su poput vježbe, pomažu kad smo pod stresom i mogu se koristi kroz duže vremensko razdoblje. Jačaju, obnavljaju ili osvježavaju organizam. Poboljšavaju funkciju i tonus tkiva u tijelu, njeguju ih i snaže. Podupiru zdravlje, iako mogu imati poseban iscjeljujući afinitet prema određenim tjelesnim sustavima, npr. imunološkom, krvožilnom ili živčanom sustavu. U te biljke spadaju glog, ashwaganda, shatavari, korijen maslačka, matičnjak, ginseng, astragalus, divizma, sladić, ruža, malina itd.

 

Stimulirajuće ili umirujuće biljke

Pružaju stimulaciju ili opuštaju. Stimulirajuće biljke oživljavaju, podižu energiju i vitalnost, povećavaju budnost i koncentraciju. Đumbir, ružmarin, gotu kola, kadulja, paprena metvica i cimet primjeri su stimulirajućih biljaka.

Umirujuće biljke djeluju povoljno i smirujuće na živčani sustav, smanjujući stres i napetost. Lavanda, kamilica, matičnjak i gospina trava primjeri su opuštajućih biljki.

Piše: Sunčica P.

prirodna.hr