Tema nije nova... Možda grijem toplu vodu, ali na temelju osobnog zapažanja, ustanovljavam da je zaista degeneracija stanica, kod zloćudnih bolesti, totalno paralelna sa degeneracijom zdravih stanica, koje je naša planeta u početku imala, dok je negativne energije nisu počele izjedati, bez zadrške..

Nedavno mi je došla nova štićenica.. Sa dijagnosticiranim melanomom u završnoj fazi..

Naravno, prišla sam joj ljudski, sa puno obzira i srca, pokušavajući joj uliti snagu i vjeru u moguće čudo, ali najviše što sam mogla učiniti je, pokazati da je optimizam uvijek potreban..

Žena i nije toliko stara.. Dođe joj kćerka, i izjada se meni, poslije posjeta:

"Ja zaista ne znam, što sa mojom majkom učiniti..Bila je cijeli život tvrdoglava i dominantna. Mi, djeca, trebali smo sagnuti glavu i šutjeti, što god bi rekla.. Tatu je otjerala, sada mene naziva cijelu noć, a imam troje djece, pokušala sam sve da učinim da ima najbolju njegu.. Ali ona hoće kući, a sama ne može ostati..

Ponekad poželim da je Bog uzme i da ta njena tvrdoglavost i manipulacija prestane.."

Bolest si je najvjerovatnije žena stvorila sama, ali najtužnije je, što dio te bolesti, u duhovnom smislu, ostavlja djetetu kao nasleđe..

Vjerujem da je kćerka voli, ali isto tako znam i da će u njoj ostati dio majčine tvrdokornosti i neopraštanja..

Majci bolest nije pokazatelj da je griješila u odnosu na sebe i svoje unutarnje stanje, nego samo sredstvo da možda postane i ostane žrtva vlastite iluzije o samodovoljnosti..

Citiram dio iz članka kojeg sam nedavno objavila.. Bolest se odražava i na našu planetu, i samo zdrav optimizam i pozitivne vibracije je mogu izliječiti..

Pa kad je tako, mislimo pozitivno.. Liječimo na taj način sebe, i našu Majčicu zemlju, čije smo čedo..

"

Bolest pojedinca se može uporediti sa bolešću čovečanstva.
Svaka ćelija raka se ponaša asocijalno. Uzima više nego što daje ali zaboravlja da tako ne može preživeti. Izvlači svom domaćinu mnoge životne osnove a time i sebi samoj. Iskonsko postojanje po meri prirode bazirano je na socijalizovanom ophođenju. Tek kada se ćelije raka podsete na svoje vrline, moći će preživeti.
Trenutni kosmički događaji i time rezultirajući skok svesti dovešće nas u novu situaciju.
Kraj izrabljivanju, ratovima, uništavanju prirode.
Za mene je to čin „milosti Božje“. Siguran sam da će se dve stvari desiti koje se tiču našeg srca i našeg razuma. Postići će se proširenje svesti otvaranjem srca.
Fridrih Šiler je još rekao: „Od Aristotela na ovamo očigledno nismo ništa novo naučili. Od Aristotela znamo šta je demokratija. Umemo da razumemo društveni sklop. Ali smo još ostali varvari. Promeniće se tek onda nešto, kada srcem počnemo razumevati“.
Po mom mišljenju smo upravo u toj fazi. Tom unutrašnjom spoznajom biće upravljano naše delanje. Opremiće nas sa tolikim stepenom slobode i od nas načiniti slobodne ljude. Ukoliko taj novi autoritet budemo koristili u prirodnom kontekstu i uspostavili harmoniju, nećemo više testerisati granu na kojoj sedimo."