Aromaterapija je grana alternativne medicine koja primjenjuje esencijalna ulja i biljne ekstrakte za liječenje zdravstvenih tegoba.

Terapija se provodi inhalacijom, mazanjem na kožu, a ponekad i oralnom primjenom esencijalnih ulja.

Esencijalna ulja koriste se u medicinske i kozmetičke svrhe već tisućama godina.

Upotrebljavali su ih Egipćani, Indijci, Kinezi, Grci i Rimljani.

Stari Egipćani su još prije 5000 godina dodavali esencijalna ulja u kreme za lice i pripravke za njegu kose, pa se mogu smatrati prvim aromaterapeutima u povijesti.

Primjena esencijalnih ulja

Premda se esencije biljaka tisućljećima koriste u terapijske svrhe, izraz aromaterapija nastao je tek u prošlom stoljeću.

Naziv je prvi put spomenuo francuski kemičar Rene-Maurice Gattefoše u istoimenoj knjizi iz 1928. godine.

Gattefoše je tijekom 1910. godine doživio nezgodu u laboratoriju tijekom koje je zaradio opeklinu na ruci.

Nakon što je na ranu nanio esencijalno ulje lavande, primijetio je zapanjujuće rezultate, pa se posvetio daljnjem istraživanju djelotvornosti raznih esencijalnih ulja.

Prije Prvoga svjetskog rata uspio je registrirati njihovu primjenu kod opeklina, infekcija, upala i plikova na vojnicima.

U narednim desetljećima mnogi su maseri, kozmetičari, fizioterapeuti, alternativci, kao i velik broj bolničara i liječnika, počeli koristiti esencijalna ulja za tretiranje raznih zdravstvenih tegoba.

Francuz Jean Valnet nastavio je Gattefošeov rad te se koristio aromaterapijom u liječenju gangrene kod ranjenika za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Na zapadu je aromaterapija doživjela procvat prije 35 godina. Princ Charles, veliki pobornik ove terapije, uvjerio je britansku vladu da je uvrsti u službeni sustav zdravstvene skrbi.

Esencijalna ulja možemo koristiti na nekoliko načina.

Masažom i utrljavanjem u kožu omogućujemo da se ulja apsorbiraju u tijelo i na takav način djeluju na uzrok bolesti.

Inhalacija djeluje neposredno na živčani sustav kroz osjetilo njuha.

Kupkom u koju dodamo 8 do 15 kapi ulja postižemo kombinirani učinak inhalacije i apsorpcije kroz kožu.

Miris djeluje najbrže

Ulja najbrže djeluju kad se unose u organizam inhalacijom.

Stručnjaci su proveli istraživanja uz pomoć elektroencefalograma, u kojima su dobrovoljci udisali eterična ulja, a uređaj je pokazivao koji je dio mozga bio aktiviran i kojom brzinom.

Pokazalo se da je od trenutka udisanja mirisa mozak reagirao u roku od četiri sekunde.

Tisuće mirisnih živčanih stanica u nosnoj šupljini brzo prenose mirisne molekule u mozak. Upravo zbog toga od intenzivnih mirisa nas može ponekad zaboljeti glava.

Naše je osjetilo mirisa tisuću puta osjetljivije od bilo kojeg drugog osjetila.

Drugi podražaji, poput dodira, moraju putovati tijelom putem dugih neuralnih mreža i kroz kičmu prije nego što dospiju do mozga, dok je mirisna reakcija trenutačna.

Mirisi se rasprostiru molekulama koje ispuštaju bića ili predmeti, a učinak mirisnih molekula na naš organizam moguć je i kad nemamo sposobnost osjetiti ikakav miris.

Mirisi zaobilaze neokorteks - svjesni mozak - i utječu izravno na naš limbički sustav i hipotalamus, gdje aktiviraju neuronske receptore i utječu na naše raspoloženje i osjećaje.

Ako želite inhalirati ulje, nakapajte ga u toplu vodu prilikom kupke ili pak u aromalampicu, posudicu grijanu svijećom. Ulje možete mirisati i direktno iz bočice.

Pri vanjskoj upotrebi putem masaže, ulja prodiru kroz pore i sitne kapilare kože te se putem krvotoka prenose po čitavom organizmu, do svake stanice.

Aromaterapeuti smatraju da cijeli organizam biva opskrbljen ljekovitim tvarima iz ulja nakon samo 20 minuta.

Ulja koja se koriste za masažu i vanjsku primjenu uvijek se razrjeđuju s biljnim uljem ili vodom, jer se u prirodnom obliku nalaze u vrlo visokoj koncentraciji pa mogu biti opasna.

Dvije škole aromaterapije

Postoji dvije glavne škole aromaterapije - francuska i engleska.

Francuska škola aromaterapije temelji se na radu Renea Mauricea Gattefossea i njegovih sljedbenika Valneta i Penoela.

Ova škola koristi oralni, dermalni, rektalni i inhalacijski način unošenja ljekovitih ulja u organizam i pritom upotrebljava veće doze.

Osim toga, iznimnu pažnju poklanja jasnom definiranju biokemijskog sastava ulja, budući da različite biljne vrste istog roda nekad daju eterična ulja različitog kemijskog sastava.

Začetnica engleske škole aromaterapije je Marguerite Maury, inače Gattefosseova učenica.

Anglosaksonski tip aromaterapije uglavnom se koristi za masažu, opuštanje i dizanje raspoloženja.

Ulja se primjenjuju isključivo dermalno i inhalacijski i to u niskim koncentracijama pa se u smjesi s neutralnim uljem nalazi samo dva do pet posto esencijalnog ulja.