Glikemijski indeks i osjećaj sitosti
Upravo je kontrola glikemijskog indeksa ključna ako uistinu želimo smršaviti. No
to nije jedina stvar! Slično kao što razlikujemo "dobre" i "loše" masti, tako i među
ugljikohidratima neki imaju visok, a drugi nizak glikemijski indeks. Taj indeks mjeri
utjecaj namirnice na porast razine glukoze u krvi, odnosno utjecaj na hormon inzulin.
Ako jedemo namirnice koje naglo povećavaju razinu šećera u krvi, to snažno potiče
izlučivanje inzulina. Prekomjerno izlučivanje inzulina već u kratkom vremenskom
razdoblju smanjuje količinu šećera u krvi i mozgu, te brzo ogladnimo. Zato trebamo
jesti namirnice s niskim glikemijskim indeksom! Pravilna dijeta za
mršavljenje je ona koja nam omogućuje da ovladamo osjećajem gladi i
sitosti.Kod mršavljenja su za nadzor nad osjećajem
sitosti i gladi najvažniji veličina i učestalost obroka. Mozak putem živaca dobiva
informacije o količini i kvaliteti sadržaja našeg želuca. Hormon
holecistokinin šalje u mozak poruku da je glad utažena, no s
malim zakašnjenjem. Noradrenalin je neurotransmiter
pozitivnog razmišljanja i koči osjećaj gladi, a suprotno tome,
adrenalin potiče potrebu za hranom, naročito za
ugljikohidratima. O zalihama brine "glasnik" leptin. Što je više
masti, to je više leptina. Kod debelih osoba ga je toliko, da
svojim informacijama preoptereti mozak, te on više ne prima
njegove signale. Omega-3 masne kiseline,koje
sadrže dovoljno DHA (dokosaheksenska kiselina), sposobne su "probuditi" mozak,
tako da ponovno prima informacije leptina o sitosti tijela.
Porast i pad razine šećera u krvi
Isprva je bila poznata samo jedna vrsta nepravilne koncentracije šećera u krvi, koja
je nazvana šećerna bolest. Danas znamo da postoje i jedva primjetni stupnjevi
neravnoteže glukoze u krvi, koji upozoravaju na nepravilan rad mehanizma
nadzora i iskorištavanja glukoze u tijelu. Šećerna bolest je samo posljednji
stupanj tih neravnoteža. Kolebanje razine šećera ili glukoze u krvi reguliramo
dodajući vlakna i bjelančevine. Kada se probavljena hrana resorbira u krvotok,
hormon inzulin pomaže u prijenosu glukoze kroz stanične membrane. Inzulin se
normalno proizvodi i izlučuje kada unosimo dostatne količine
ugljikohidrata i dovoljno namirnica koje sadrže vitamin B3 i mineral krom.
Bjelančevine potiču izlučivanje hormona koji koče naglu
razgradnju šećera u glukozu. Zato bismo bjelančevine
trebali jesti u svakom obroku. Ako tome dodamo i vlakna,
proces razgradnje bit će još sporiji i jednakomjerniji. Ako
jedemo hranu koja se brzo pretvara u glukozu, ili šećere, u
trenu se poveća vrijednost malonilkoenzima-A, koji
pretvara ugljikohidrate u masti. Njih je iznenada toliko da
se ne mogu sve iskoristiti. Štoviše, zbog velike količine
masti, zaustavlja se proces njihovog sagorijevanja.
Gušterača uz inzulin proizvodi i, po djelovanju,
suprotan hormon, glukagon, koji regulira pretvaranje
masnih zaliha u glukozu. Posljedica takvih naglih
izmjena je teško dvostruko opterećenje gušterače. Ona zbog dugotrajnog
ponavljanja takvih stanja oslabi i nije sposobna proizvoditi dostatne
količine inzulina i glukagona. I prije
nego rad gušterače, poremeti se rad receptora inzulina na staničnoj
membrani. Za pravilan rad tih staničnih receptora nužan je krom, koji veže inzulin
na receptore u staničnoj membrani. Jako je važno i željezo u hemoglobinu,koji prenosi kisik u stanice.
Važno je znati da nije dobro imati puno šećera u krvi, nego u stanicama!
Tada ćemo imati puno energije za rad, kretanje i stvaranje. Naše
raspoloženje bit će stabilno, pozitivno i osjećat ćemo se vitalno. Zanimljivo
je da je pravi problem šećerne bolesti u stanicama, a ne u krvi kao prijenosnici
glukoze. Tek će nov način razmišljanja o zdravlju stanica u liječničkim i znanstvenim
krugovima donijeti pravo zdravlje!
Kod programa mršavljenja od izuzetne su važnosti i smijeh i,
naravno, kretanje. Dajem vam savjet brojnih stručnjaka:
"Svaki bi se čovjek trebao nasmijati najmanje 400 puta
dnevno; u 10 minuta smijanja iskoristimo istu količinu
energije kao da smo 100 puta zamahnuli veslom."
Dakle, smijmo se!!!