Glikemijski indeks i osjećaj sitosti

Upravo je kontrola glikemijskog indeksa ključna ako uistinu želimo smršaviti. No to nije jedina stvar! Slično kao što razlikujemo "dobre" i "loše" masti, tako i među ugljikohidratima neki imaju visok, a drugi nizak glikemijski indeks. Taj indeks mjeri utjecaj namirnice na porast razine glukoze u krvi, odnosno utjecaj na hormon inzulin.

Ako jedemo namirnice koje naglo povećavaju razinu šećera u krvi, to snažno potiče izlučivanje inzulina. Prekomjerno izlučivanje inzulina već u kratkom vremenskom razdoblju smanjuje količinu šećera u krvi i mozgu, te brzo ogladnimo.

Zato trebamo jesti namirnice s niskim glikemijskim indeksom! Pravilna dijeta za mršavljenje je ona koja nam omogućuje da ovladamo osjećajem gladi i sitosti.

Kod mršavljenja su za nadzor nad osjećajem sitosti i gladi najvažniji veličina i učestalost obroka. Mozak putem živaca dobiva informacije o količini i kvaliteti sadržaja našeg želuca.

Hormon holecistokinin šalje u mozak poruku da je glad utažena, no s malim zakašnjenjem.

Noradrenalin je neurotransmiter pozitivnog razmišljanja i koči osjećaj gladi, a suprotno tome, adrenalin potiče potrebu za hranom, naročito za ugljikohidratima. O zalihama brine "glasnik" leptin. Što je više masti, to je više leptina. Kod debelih osoba ga je toliko, da svojim informacijama preoptereti mozak, te on više ne prima njegove signale.

Omega-3 masne kiseline,koje sadrže dovoljno DHA (dokosaheksenska kiselina), sposobne su "probuditi" mozak, tako da ponovno prima informacije leptina o sitosti tijela.

Porast i pad razine šećera u krvi

Isprva je bila poznata samo jedna vrsta nepravilne koncentracije šećera u krvi, koja je nazvana šećerna bolest. Danas znamo da postoje i jedva primjetni stupnjevi neravnoteže glukoze u krvi, koji upozoravaju na nepravilan rad mehanizma nadzora i iskorištavanja glukoze u tijelu. Šećerna bolest je samo posljednji stupanj tih neravnoteža.

Kolebanje razine šećera ili glukoze u krvi reguliramo dodajući vlakna i bjelančevine. Kada se probavljena hrana resorbira u krvotok, hormon inzulin pomaže u prijenosu glukoze kroz stanične membrane.

Inzulin se normalno proizvodi i izlučuje kada unosimo dostatne količine ugljikohidrata i dovoljno namirnica koje sadrže vitamin B3 i mineral krom.

Bjelančevine potiču izlučivanje hormona koji koče naglu razgradnju šećera u glukozu. Zato bismo bjelančevine trebali jesti u svakom obroku. Ako tome dodamo i vlakna, proces razgradnje bit će još sporiji i jednakomjerniji.

Ako jedemo hranu koja se brzo pretvara u glukozu, ili šećere, u trenu se poveća vrijednost malonilkoenzima-A, koji pretvara ugljikohidrate u masti. Njih je iznenada toliko da se ne mogu sve iskoristiti. Štoviše, zbog velike količine masti, zaustavlja se proces njihovog sagorijevanja.

Gušterača uz inzulin proizvodi i, po djelovanju, suprotan hormon, glukagon, koji regulira pretvaranje masnih zaliha u glukozu. Posljedica takvih naglih izmjena je teško dvostruko opterećenje gušterače. Ona zbog dugotrajnog ponavljanja takvih stanja oslabi i nije sposobna proizvoditi dostatne količine inzulina i glukagona. I prije nego rad gušterače, poremeti se rad receptora inzulina na staničnoj membrani. Za pravilan rad tih staničnih receptora nužan je krom, koji veže inzulin na receptore u staničnoj membrani. Jako je važno i željezo u hemoglobinu,koji prenosi kisik u stanice.

Važno je znati da nije dobro imati puno šećera u krvi, nego u stanicama! Tada ćemo imati puno energije za rad, kretanje i stvaranje. Naše raspoloženje bit će stabilno, pozitivno i osjećat ćemo se vitalno.

Zanimljivo je da je pravi problem šećerne bolesti u stanicama, a ne u krvi kao prijenosnici glukoze. Tek će nov način razmišljanja o zdravlju stanica u liječničkim i znanstvenim krugovima donijeti pravo zdravlje!

Kod programa mršavljenja od izuzetne su važnosti i smijeh i, naravno, kretanje. Dajem vam savjet brojnih stručnjaka:

"Svaki bi se čovjek trebao nasmijati najmanje 400 puta dnevno;

u 10 minuta smijanja iskoristimo istu količinu energije kao da smo 100 puta zamahnuli veslom."

Dakle, smijmo se!!!