Novi zakon u Novom Zelandu oduzima ljudima osnovno pravo uzgajanja vlastite hrane. Novi Zeland je donio novi zakon prema kojem je uzgajanje hrane postao privilegij, a ne osnovno pravo svakog čovjeka. Dva aspekta ovog zakona su alarmantna, prvi je opseg i utjecaj koji zakon ima, a drugi – da se to dogodilo jako tiho. Vrlo je slabo medijski pokriveno. Prijedlog zakona je donesen zbog WTO-a, koji naravno ima US-FDA (Američka agencija za hranu i lijekove) iza leđa, i pod velikim je utjecajem velikih kompanija (Monsanto-a i drugih). Novo doneseni zakon o hrani će utrti put za smanjenje biljne raznolikosti i poslovanje malih vlasnika u Novom Zelandu, na primjer, u načinu kontrole zakonitosti spremanja i trgovanja, zamjene i davanja sjemena. Sve će te radnje biti potencijalno nezakonite.
Zbog čega je proizvodnja vlastite hrane postala ilegalna na Novom Zelandu? Ispada da je ljudsko pravo na uzgajanje i dijeljenje hrane, za vladu autorizirani privilegij koji se može u kratkom roku opozvati. To čini protuzakonitim distribuirati “hranu” bez odobrenja, te zakon definira “hranu” na takav način da to uključuje hranjive tvari, sjemenke, prirodne lijekove, esencijalne minerale i pića (uključujući i vodu). Kontrolom sjemena zakon preuzima moć uzgajati hranu daleko od očiju javnosti i stavlja ga u ruke kompanija za proizvodnju sjemena. Naravno, ta moć može biti zlostavljana.
U zakonu o hrani navodi se i da policija može djelovati kao agenti za sigurnost hrane i mogu pretresati prostorije bez naloga, koristeći svu oprema koju smatraju potrebnom – uključujući i pištolje. Članovi privatnog sektora također mogu biti pretresani od strane agenata za sigurnost hrane. Pa, tako Monsantovi zaposlenici mogu pretresati prostor – uključujući i domoroce – uz potporu oružane policije. Novi zakon omogućava agentima imunitet od kaznenog i građanskog progona. Vlada je stvorila ovaj zakon kako bi bila u skladu sa obavezama prema Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO), a prema međunarodnoj shemi pod nazivom Codex Alimentarius. Uzgoj hrane za distribuciju mora biti odobren, čak i za “kućne radinosti”, a takvo odobrenje može biti odbijeno.
Zakon će potkopati napore mnogih ljudi da postanu samodostatni u svojim lokalnim zajednicama. Banke sjemena i mreže razmjena sjemena mogu se zatvoriti ako nisu mogli dobiti odobrenje. Gubitak raznolikosti sjemena otežat će uzgoj vlastite hrane. Prema zakonu, domaće uzgojena hrana, i neko ili sve sjeme, ne može biti razmijenjeno na skali ili frekvenciji potrebnoj za prehranu ljudi u zajednicama u kojima je komercijalno dostupna hrana postala preskupa ili nedostupna (na primjer, zbog ekonomskog kolapsa). Ograničenja u trgovini hrane i sjemena brzo će dovesti do trajnog gubitka sjemena i mladica starih ne patentiranih sorti i prava njihova uzgajanja, kao i opće smanjenje biljne raznolikosti u poljoprivredi. Organski proizvođači starih sorti mogli bi izgubiti tržišni udio zbog utjecaja velikih poljoprivrednih kompanija s mnogo novca, što će dovesti do povećanja potrošnje slabo hranjivih tvari, i genetski modificirane hrane.
irida
