Autor:  Marko Fančović

Zamislite da postoji biljka čiji plodovi mogu i najkiseliji okus učiniti slatkim, i da je dosta da žvačete nekoliko bobica i nekoliko sati nakon toga sve vam ima fini slatki okus.

Zamislite još da ta biljka nema nikakvih štetnih sastojaka, ne ostavlja posljedice, da je idealna i za dijabetičare, a da je okus toliko dobar da ga klinci u testovima s lizalicama proglašavaju daleko boljim od bilo kakvog drugog prirodnog ili umjetnog sladila.

Zamislite još i da tu biljku nije pretjerano teško uzgajati – traži samo tlo s niskim pH, klima bez mraza i djelomičnu sjena, a daje dvije žetve godišnje.

Nemate što zamišljati: kao što ste vjerojatno shvatili, takva biljka postoji, nadimak joj je "miracle fruit" ili "miracle berry", latinsko joj je ime Synsepalum dulcificum, a u prirodi raste u zapadnoj Africi. Prvi put ju je opisao istraživač Des Marchais koji ju je vidio tijekom svoje afričke ekspedicije 1725. Njena čudesna svojstva su početkom sedamdesetih godina zainteresirala američkog poduzetnika Roberta Harveya, i tu cijela priča postaje jako prljava.

Harvey je shvatio da sladilo čiji okus vole djeca, od kojeg ne trule zubi i koje ne deblja, potencijalno vrijedi milijarde dolara. Ono što je zaboravio je koliko milijardi dolara godišnje obrću agronomski koncerni koji proizvode štetne šećere i sladila, i da velike tvrtke nemaju naviku prekriženih ruku gledati kako netko zalazi na njihov teren.

Harvey je okupio finacijere za marketinški proboj "čudesne bobice": Reynolds Metals (koji proizvode staniole za lizalice i sladolede), Barclays Bank, multinacionalku Prudential...

Na Jamajci je 1973. Harvey zasadio na tisuće biljaka "čudesne bobice", na koju je i straoga FDA (Food and Drugs Administration, američka uprava za hranu i lijekove koja svaki proizvod mora odobriti za korištenje) gledala iznimno blagonaklono. A onda...

U jesen 1973. nekakvi tajanstveni vrhunski stručnjaci za provale, koji nijednu bravu nisu razbili, provalili su u Harveyev ured i ukrali dragocjene dokumente.

A početkom 1974. FDA  je najednom povukla odobrenje za "čudesnu bobicu" koja samo što nije lansirana na tržište istočne polovice SAD-a, i neobjašnjivo je iz kategorije "hrane" prebacila u kategoriju "dodataka prehrani", što podrazumijeva još godine i godine iscrpnih testova prije odobravanja za korištenje.

Harvey je skoro bankrotirao i njegov projekt je uništen, a "čudesnu bobicu" zasad na tržištu nudi samo jedna japanska tvrtka koja je ne prodaje izvan Japana, a epidemija pretilosti, za koju su najvećim dijelom kriva umjetna sladila, i dalje se širi zapadnim svijetom. Tako to ide...

http://klik.vecernji.hr/art/45776/?sec=3707