Vegeterijanstvo - prvi korak ka pročišćenju !

Već dugi niz godina se u društvenim krugovima vodi polemika o tome da li je čovjeku potrebno meso kao prehrana, to jest može li ljudsko tijelo dobiti sve potrebne energente konzumirajući isključivo vegetarijansku ishranu.

Provedeni su mnogi znanstveni studiji koji imaju oprečne rezultate, ovisno o tome koja strana ih je financirala, ona koja je za ili ona koja je protiv mesa u ishrani čovjeka. U ovome članku ja se neću oslanjati isključivo na znanstvene studije već i na osobno iskustvo i osobne spoznaje koje sam skupio kroz protekle godine u kojima se hranim isključivo vegetarijanskom ishranom.

Ono što vam sa sigurnošću mogu reći je to da čovjek itekako može živjeti bez mesa, i to gledajući iz zdravstvenog aspekta, mnogo kvalitetnije nego kada konzumira meso. Kada govorim o zdravlju, ja ne mislim samo na tjelesno zdravlje već također i na zdravlje našega uma, našega Duha a u konačnici i naše Duše.

Da bi smo sve mogli bolje shvatiti potrebno je da se vratimo na početak i postavimo si pitanje; odakle potiču naši mesni objedi i na koji način ih dobivamo !? Da bi dobili odgovor na ovo pitanje nije potrebno biti previše mudar, jer naime svi mi ili barem velika većina nas je vrlo dobro upoznata sa ovim procesom.

No ono što mnogi od nas ne znaju jesu oni dublji procesi koji se odvijaju u činu opskrbljivanja mesom, a ponajprije tu mislim na energiju koja prati cijeli proces proizvodnje mesnatih i suhomesnatih proizvoda.

Naime svaka ispoljena energija ostaje vječno zapisana u ovome nepreglednom polju postojanja, jer sve što nalazimo u svijetu oko sebe jeste dašak vječnosti, pa čak i onda kada nešto prestane da biva u svome materijalnom obliku, ona energija koja je to nešto stvorila i u tome prebivala, ona ostaje vječno prisutna.

Tako na primjer voda ima savršenu sposobnost memorije, o čemu su napravljene i mnoge znanstvene studije. Jedan o takvih studija je doveo do zapanjujućeg otkrića kako voda koja je u kontaktu sa čovjekom u sebi memorira čovjekovu energiju.

Vidjevši to, jedan je znanstvenik odlučio napraviti pokus. Naime on je uzeo nekoliko čaša i napunio ih sa čistom vodom, a zatim je iz svake čaše uzeo uzorak i mikroskopom snimio strukturu atoma vode. Nakon toga znanstvenik je odlučio da pokuša svoje emocije prenijeti na vodu, na način da je u rukama držao čašu vode dok bi u sebi putem misli budio različite emocije. Svaku čašu vode je izložio različitoj emociji, a na kraju je dobio zapanjujući rezultat.

Naime, kada je ponovno uzeo uzorke vode ne bi li ih opet promotrio pod mikroskopom, vidio je da je voda promijenila svoju strukturu ovisno o emociji kojoj je bila izložena, te da su te promjene u vodi bile trajne. Zaključak ovoga pokusa jeste taj da konzumiranjem vode i hrane mi ne unosimo samo minerale i ostale nam potrebne elemente, već također unosimo i zarobljenu energiju koja je prisutna u onome što konzumiramo.

Kao što znamo, naše tijelo kao i tijela mnogih drugih životinja, sastoje se od 70 % vode. Sada samo zamislite kakvu emociju i kakvu energiju u sebi sadržava meso ubijene životinje, životinje koja je prvo cijeli svoj život živjela na nižoj energiji nedostojnoj čovjeka a zatim je i doživjela strašno iskustvo nasilne smrti. Svaka emocija te životinje biva trajno zapisana u njenoj bio memoriji koja se još naziva i memorija mišića, a nakon što ju mi konzumiramo ista ta memorija ili energija postaje i dio nas.

Vi sebe možete uvjeravati kako ovo nije istina, no ovo je neizbježna činjenica.

Vidite, univerzalna životna energija koja kola u nama i u svakome drugome biću jeste ono što kreira i održava naša tijela i cjelokupan svijet što nas okružuje. Na ovoj planeti, čovjek je taj koji jeste, ili bi barem trebao biti, najosvještenije biće.

Što to znači !?

To znači da čovjek ne može i ne smije svoja dijela uspoređivati sa ostalim živim bićima iz razloga jer za razliku od životinjskoga svijeta, čovjek ima sposobnost da boravi u božanskoj svijesti a što mu samo po sebi nameće drugačije standarde življenja i odnošenja prema životu. Osviješten čovjek ne može i ne smije sa istom emocijom, kao recimo Lav, ubiti i pojesti drugo živo biće. Lav je vođen zvijerskim instinktom, dok s druge strane čovjek biva vođen Božanskim instinktom, te je potrebno da i djelujemo sukladno tome.

Jedenje mesa je jedan od glavnih razloga iznimno niske razine osviještenosti čovjeka, iz razloga jer djelujući tako čovjek sam sebe degradira na životinjsko stanje svijesti, ne dozvoljavajući svojim kvalitetama Duše, a u prvome redu empatiji, da se u potpunosti otvori.

Upravo taj nedostatak empatije u čovjeku, a koji je direktno povezan sa našim običajima i tradicijama da proljevamo krv nedužnih bića samo kako bi zadovoljili svoja tjelesna osjetila, jeste glavni uzrok agresije, straha i mržnje koje susrećemo u našemu društveno socijalnom aspektu postojanja.

Ono što mogu potvrditi iz osobnog iskustva jeste to da jedenje mesa uistinu potiskuje prave kvalitete čovjeka, što je veoma veoma žalosno. Mnogi ovo ne mogu i ne žele da vjeruju, niti će ikada moći sve dok se sami u to ne uvjere. No kada u našoj tradiciji ne bi postojala ta koljačka kultura koja se sa ponosom prenosi s koljena na koljeno, naša individualna ali i kolektivna svijest, vibrirale bi na mnogo višim frekvencijama, što ujedno znači da bi ljudsko biće a samim time i društvo bili mnogo više osviješteni po pitanju svega.

Zaista, mnogi ratovi se ne bi dogodili kada u nama ne bi bilo te 'koljačke tradicije', također niti mnoge duševne ali i razne druge bolesti ne bi bile prisutne u našim životima. Nažalost, neosviješten čovjek uvijek će dati sve od sebe ne bi li na neki način porazio ove činjenice, jer sve što je takvoj osobi bitno jeste da zadovolji svoja tjelesna osjetila. Isto je i sa svakom drugom lošom navikom koju racionaliziramo samo zbog toga jer nam pruža određeno zadovoljstvo.

Zaista jedenje mesa nije nikakva potreba, to je isključivo požuda za uživanjem, nešto sa čime pokušavamo izazvati barem kratkotrajne izljeve zadovoljstva. Zapravo, to je najbolji prikaz našeg siromašnoga shvaćanja sebe i života, te krajnji izraz nepoštivanja prema onome što je Božansko u nama.

Namaste

Anđelko Katinić