Pitaju me: "Ne jedeš meso, ribu, jaja, ne piješ mlijeko, one tvoje vegetarijanske sireve u zadnje vrijeme sve manje, što ti uopće jedeš? Kako je moguće da ti ništa ne nedostaje?" Pa me pitaju za savjet kako preokrenuti prehranu u vegetarijansku i zašto.
Kao što je jednom okorjelom mesojedu nezamisliva ishrana bez mesa, jednako tako je meni nezamislivo da bi nakon više od dvadeset godina nejedenja mesa, danas ili sutra počela jesti meso. Zato razumijem da svaki čovjek ima svoje argumente.
Ne samo vjerovanja, nego i navike kojih se teško odreći, svakako i nakon donesene odluke, bitno otežavaju prelazak s jednog na drugo, te odricanje od godinama prakticiranog načina ishrane. Nikad nisam nametala drugima svoj način, ali sam se nerijetko nalazila u nezgodnim situacijama, na poslovnim večerama ili obiteljskim okupljanjima. Bila sam izbirljiva, nemoguća, pa čak su me pokušali i "liječiti" od tog "poremećaja" u ishrani. Onda sam izgubila volju za objašnjavanjem zašto ne jedem ništa što je nekad bilo životinja. Kad sam jednom prilikom ispričala kako mi je vrištanje svinja, prilikom klanja (koje sam vidjela davno u djetinjstvu) ostalo neizbrisivo pohranjeno u memoriji, kao bol, gledali su me kao da sam slučaj za psihijatriju.

Ipak, s veseljem mogu kazati da se situacija u mom životnom prostoru znatno izmijenila. Sve više je onih koji pokazuju interes za vegetarijansku ishranu i upoznajem sve više ljudi koji dokazuju da se bez mesa može dobro i kvalitetno živjeti. Dakle, nisam sama.
Poznajem i one kojima vegetarijanska prehrana jednostavno ne odgovara, iako su pokušali. Opravdanje se uvijek lako nađe, u krvnoj slici, u obiteljskim odnosima, u ogromnoj mesnoj ponudi, ovo, ono...
Vjerujem da oni koji barem pokušaju, ništa ne gube i ako ni za što drugo nije dobro, (iako je!), dobro je za karakter. Trenirano odricanje. Takve ljude rado podržavam ukoliko me pitaju za savjet.

A sada dobronamjerni savjeti onima koje zanima i koji žele pokušati:

- Informirati se o mesnoj industriji, odakle dolazi meso koje se nudi u prodaji. Informirati se o prednostima vegetarijanstva. Ukoliko je sve to neuvjerljivo, besmisleno, neprihvatljivo, onda... ništa. Ništa na silu. Jer odluka se uglavnom najprije donosi u glavi. 

- Sigurno nije lako odjednom preokrenuti svoju cjelokupnu ishranu. Zato je dobro odrediti sebi jedan vremenski period, na primjer 4 tjedna, bez mesa. Taj period se onda može produžavati. Opet stvar osobne odluke, smisla, karaktera...

- Obavijestiti obitelj, prijatelje, radne kolege o svom "eksperimentu" i zamoliti za podršku u tom periodu, kako bi se izbjeglo nutkanje specijalitetima životinjskog porijekla.

- Po mogućnosti otkloniti iz hladnjaka, ili "sakriti" od sebe, sve što spada u nepoželjnu grupu za vrijeme 4 vegetarijanska tjedna.

- Naoružati se zdravim namirnicama biljnog porijekla, od voća, povrća, krumpira, riže, tjestenine, sjemenki...

- Probuditi u sebi svijest, da je ono što je dobro za ljudsko zdravlje, dobro i za klimu i okoliš.

- Ne treba se odmah, ni odjednom potpuno odreći mesa u svakom obliku, ali već i samo povećano konzumiranje povrća dobra je metoda na putu do skorog, eventualnog, potpunog izbacivanja mesa.

- Isprobati vegetarijanske recepte. Pozvati prijatelje na vegetarijansko jelo.

- Promatrati svoje tjelesne reakcije, vitalnost, izdržljivost i raspoloženje, nakon nekog vremena "vegetarijanstva".

- Bitno je osjećati se zdravije, vitalnije, ako ne i zadovoljnije nego prije. Sigurna sam da se mnogi osjećaju bolje i da vegetarijanstvo nikome nije nanijelo bilo kakvu štetu, Naravno ima onih koji u nedostatku ideja danima jedu na primjer, samo kruh i marmeladu i tjesteninu s umakom od rajčice. Ali onda nije krivo vegetarijanstvo za "odjednom" lošu krvnu sliku!

- Sam put je cilj i na tom putu nije dovoljno samo razumsko prihvaćanje vegetarijanstva. Odlučujuće je ipak, srcem i dušom "krenuti na put", kako naš dzorko kaže, suosjećanja za sva živa bića.
I ne samo to, jer vegetarijanstvo nije samo jedna prehrambena opcija, nego i stil života. Na to sigurno nije svatko spreman danas i odmah, ali to nije briga onih koji jesu spremni i koji tako žive.

- Naravno, postoje i žestoki protivnici vegetarijanstva, ali njima ovaj tekst i nije namijenjen. Zato nek se ne obeshrabre oni koji se još dvoume. Svatko ima pravo na odluku, da ili ne. Sve se može, ništa se ne mora.


Sretno i jednima i drugima!