Piše: Nika Borovac
Najčešći prilog je riža ili tjestenina od rižina brašna
Tradicionalni kineski obrok sastoji se od četiri različita jela i juhe, čiji se okusi moraju slagati. Tako se za tipični ručak poslužuju pržena piletina, riba kuhana na pari, slatko-kisela svinjetina te kineski kesteni. Takva umjetnost pripremanja hrane temelji se na filozofiji slaganja suprotnosti jin i jang.
Neka hrana je više jin, a druga više jang. Kaže se da je jin hladan i sladak, a jang vruć i slan.
Jin hranu uglavnom čine voće, krumpir, rajčica i slastice, a jang meso, jaja i sirevi.
Najčešći prilog je riža ili tjestenina od rižina brašna. Predjela se u pravilu ne poslužuju, ali jede se lagana juha s gljivama, kukuruzom, mesom i morskim plodovima.
Bambusovi izdanci, gljive shiitake i proljetne rolice te kiselo-slatke juhe sinonimi su kineske kuhinje, a osobito su popularna jela s patkom, koja se poslužuje u umaku od naranče. Kinezi za desert najčešće jedu voće, svježe ili karamelizirano, a pečeni sladoled u lisnatom tijestu ipak je europski “izum”.
Uz jelo se pije zeleni čaj, a poslužuje se u tradicionalno oslikanim šalicama i malim čajnicima. Osim što je ukusan, čaj od zelenih listića obiluje blagotvornim antioksidansima
Rižina ili prozirna tjestenina te riža basmati specifičnog mirisa, koja se pri kuhanju ne lijepi, prilog je povrću i mesu. Bijela riža koja se lijepi često se jede umjesto kruha
Gusti umak od kamenica za slatko-kisela jela priprema se od fermentiranih školjaka, a gusti umak od poprženog sezamova ulja daje blago orašast okus jelima
Komorač i klinčići dodaju se mesnim jelima
Kineska mješavina pet začina dodaje se umacima i mesnim jelima. Sastoji se od mljevenoga zvjezdanog anisa, komorača, klinčića, kineskog cimeta te sečuanskog papra.