STRES i „HRANA ZA DUŠU“ :

Što znače riječi - Želja, Ovisnost, Poremećaj prehrane? Što znači Želja za pojedinim namirnicama?

Stres je stanje od kojeg se organizam želi ograditi, kako na Fizičkoj - fiziološkoj, tako i na Psihičkoj - emocionalnoj razini. Fiziološki gledano, u kratkom roku stres može smanjiti apetit, međutim, kad je riječ o stresu tijekom duljeg razdoblja, onda se priča razvija malo drukčije, a povezana je sa Nadbubrežnim žlijezdama (adrenaline). Nadam se da je većina čula za ADRENALIN - hormon koji se oslobađa kad smo pod jakim Stresom ili kad smo u velikom Strahu. Neki znaju reći :“Skočio mi je adrenalin, u strahu sam“! Svi oni koji žive u nekom neprestanom strahu, baš kao i oni koji se penju na planine, i oni koji lete u visine,.. stalno su pod stresom, pod utjecajem Adrenalina.

NADBUBREŽNE ŽLIJEZDE - Adrenaline, iz kore nadbubrežne žlijezde počinje se lučiti glukokortikoid kortizol, čija visoka razina posljedično povećava potrebu za takozvanim ugodnim aktivnostima. Zato se u stresnim situacijama najčešće preferira unos "Hrane za dušu", to jest na površinu izlazi želja za određenom hranom. Zašto je to tako? "Hrana za dušu" konzumiramo svakodnevno, a hoće li ona biti - slatka, slana, kisela, ljuta, paprena, gorka, masna, uljasta ili kremasta, ovisi upravo o trenutačnim osjećajima i raspoloženju u kojem se nalazimo.

Pa tako prema raspoloženju određena hrana potakne osjećaj sreće i zadovoljstva ili nelagode i uznemirenosti, što znači da fiziološke interakcije hrane i tijela podrazumijevaju više sfera, među kojima i neurološko emotivnu, onu koju mogu izazvati i neki drugi vanjski ili unutarnji podražaji, poput - dodira, glazbe, sjećanja, tjelesne aktivnosti ili vođenja ljubavi,..!

Ista pojava je usko povezana sa neurološkim signalima te razinama hormona poput - Dopamina, Serotonina i Adrenalina, koji se javljaju u trenucima opasnosti i nagona za preživljavanjem.

MOZAK - moždane aktivnosti u trenutku želje za hranom podudaraju se sa onom koja se javlja kod - ovisnika o drogama, zbog toga se riječ Ovisnost i Želja često poistovjećuju, ali to nije tako.
Slatka i Masna hrana glavni je „krivac“ viška kilograma, jer navedena hrana je „opojna“ - „kao opojna droga“, a kao takva tjera čovjeka u prejedanje. To ne znači da bi određenu hranu trebalo strpati u isti koš sa Ovisnostima od Opijata - lijekovima, alkoholom, cigaretama i drogama,..! Kada se govori o Ovisnosti, zapravo se radi o neodoljivoj potrebi za nekontroliranim korištenjem raznih vrsta - Opijata - uživala i pojavom simptoma tjeskobe i nervoze kada su ona nedostupna.

Kada je riječ o Hrani, osjećaj Želje za Hranom, bio bi prikladniji naziv opisa, koji je potpuno različit od one naše uobičajene Gladi (naradili smo se pa smo ogladnjeli, ili dugo nismo ništa jeli pa smo ogladnjeli).

Na primjer : Većinom žene i više od pola muškaraca svakodnevno osjećaju tjelesnu želju koju opisuju kao potrebu za stalnom konzumacijom određene hrane kojoj jednostavno "ne mogu odoljeti". To znači da su u stresnoj situaciji u kojoj na površinu izlazi želja za određenom hranom kao potreba za bijegom od negativnih misli i emocija.

Želja za Hranom - Potreba za Žvakanjem i Gutanjem :
Jedenje hrane je složeno ponašanje koje uključuje mnoge različite hormone i tjelesne sustave, ali i koje podrazumijeva kulturološki i socijalni aspekt, zbog toga se u trenucima stresa, pozitivnog ili negativnog, slavlja ili tuge, često javlja pojačana potreba za Žvakanjem (hiperfagija) i Gutanjem,.. tada osoba često poseže za hranom. Stanje sitosti i punoće koje se tada javlja djeluje kao određeni oblik „Sedativa“ koji stvara osjećaj smirenosti i zadovoljstva.

ŽELJA - Želja za određenom hranom predstavlja potrebu za "bježanjem" od negativnih misli i emocija, što u konačnici može dovesti o toga da čovjek jede uglavnom visokokaloričnu hranu iznad granica sitosti. Povećana konzumacija hrane, pa tako i energije (hrana je energija za tijelo), uzrokuje povećanje udjela masnog tkiva, dok povećana razina kortizola pospješuje njegovo "skladištenje" u području trbuha. Čovjek se ljuti zbog debljine, želja mu je da smršavi, isprobava sve i svašta, razna sredstva i metode za mršavljenje, ali mu to nikako ne uspijeva.

E, sad tu nastaje "začarani krug", jer povećanjem masnog tkiva, a time i tjelesne mase, čovjeka dovodi do stresa i frustracije (nezadovoljstva zbog neispunjenja želje da smršavi), pa tako ta frustracija na psihološkoj razini uzrokuje neravnotežu prirodnog mehanizma kontrole apetita.

DEBLJINA (Upalni Proces), debljanje, odnosno povećanje tjelesne mase - masnog tkiva, dovodi do jačeg oksidativnog stresa i pojave stanja sličnog upali, što je povezano sa još jačom željom i time nekontroliranim to jest opsesivno - kompulzivnim unosom "hrane za dušu".

Što znači želja za pojedinim namirnicama?
Vitamini i minerali imaju važnu ulogu u održanju stabilnosti Živac i Živčanog sustava, zbog toga neurološko emotivna neravnoteža, koja podrazumijeva neuobičajeno funkcioniranje živčanog sustava i promjene u ponašanju, vrlo često može biti posljedica njihova nedostatka ili neravnoteže, kada je riječ o tome koliko su prehrana i prehrambeno ponašanje povezani sa osjećajima i psihološkim stanjima.

Poznato je da nedostatak Bjelančevina (mozak troši najviše bjelančevina), esencijalnih masnih kiselina i aminokiselina te vitamina B skupine, vitamina E i minerala, poput Cinka, Selena i Kroma, dovodi do jačeg oksidativnog stresa, a to dovodi do pojave - nervoze, apatije, letargije, tjeskobe, depresije i mnogih drugih loših psiholoških stanja.

Kad želimo određenu hranu, naš organizam zapravo želi nadoknaditi nedostatak određenih vitamina i minerala.

SLATKO - Želja za slatkom hranom upućuje na nedostatak kroma,
SLANO - Želja za slanom hranom upućuje na nedostatak mineralnih tvari poput magnezija, klorida i kalija.
MASNO - Želja za masnom hranom upućuje na nedostatak kalcija,
ŠEĆERI, TIJESTA - UGLJIKOHIDRATI - Želja za hranom sa povećanim udjelom ugljikohidrata najčešće dovodi do pojave sreće jer sadrži triptofan koji je prekursor serotonina (poznatijeg kao hormon sreće).
NOS i MIRISI - e, da nos nije nanjušio, ni noge ni ruke ne bi se pokrenule:

Poznato je da konzumiranje hrane i raznih napitaka u dobroj atmosferi dovodi do osjećaja ugode. Hrana i napici imaju određene mirise, a centar za mirise povezan je uz NOS - limbičkim sustavom odgovornim za "pamćenje emocija", pa tako namirnice konzumirane u trenutku ugode ostaju u sjećanju kao pozitivne emocije. Zbog toga neke osobe, iako ne osjećaju glad, u trenutku kad osjete miris koji ih podsjeća na sretne trenutke mogu poželjeti hranu koju su tada konzumirale.

U takvim trenucima ljudski organizam daje signale, odnosno javlja se želja za točno određenim namirnicama, u koje se najčešće ubrajaju - čokolada, sladoled, kokice i čips,.. Pa tako se čovjekove želje mogu protezati od osvježavajućeg soka, ili voćne salate, pa tople juhe koju je samo mama znala skuhati, pa sve do hrane iz fast fooda, ćipsa - hrskavih krumpirića i pizze sa četiri vrste sira.

Eto, zato je jasno da će nepoželjnim emotivnim stanjima i jačanju prehrambenih želja pogodovati kako neumjerena, tako i neadekvatna ili nedovoljna prehrana koja dovodi do neravnoteže, a moguće, i nedostataka određenih elemenata (vitamina i minerala potrebnih za razvoj tijela i njegovih organa).

Zbog toga svaku namirnicu trebamo promatrati u kontekstu ukupne prehrane (u smislu uravnoteženosti, raznolikosti i umjerenosti), a svakom emotivnom stanju trebamo pronaći „Izvor“, to jest osnovni prvobitni uzrok (uzrok je ujedno i izvor).

Napisano u Zagrebu, Autor : Dolores Rodin