Sirovojelstvo i da li je čovjek biljojed ili voćojed?

Nedavno sam dobila slijedeće pitanje/komentar:


Naišavši na istine-i-laži-o-hrani, shvatio sam da je ipak došlo do toga da netko malo dublje razmišlja o činjenici da smo mi ono što jedemo i da je hrana osnovni faktor koji određuje naše zdravlje i duševno stanje, "vijek trajanja", ponašanje i sve ostalo. "Tko ne poznaje hranu, taj ne može niti liječiti", ili "NEKA TI HRANA BUDE LIJEK, A LIJEK NEKA TI BUDE HRANA". To je još tako davno izjavio Hipokrat, međutim, ljudi su činili sve da to zaborave. 


Teorija o živoj i mrtvoj hrani je ispravna, jedino se treba pozabaviti činjenicom da je čovjek svojim probavnim sistemom i traktom od Boga (?) ili svojim postankom predodređen da bude biljojed, sa težištem na voću i orašastim plodovima. Nema kandže, nema očnjake, nema enzime za prehranjivanje mesom i mlijekom (bio bi jedini sisavac koji nakon doba kad prestaje sisati i dalje koristi mlijeko majke druge vrste koje svojim sastavom nije ni približno stvoreno za čovjeka). Također čovjek je jedina "životinja" koja termički obrađuje hranu i začinima popravlja njen loš okus koji mu termička obrada pridodaje. Dakle, po svojoj konstituciji, čovjek je gotovo 100% frutarijanac (frugivor) ili- voćojed. Volio bih sa Vama prodiskutirati ovaj moj stav. 


Evo mog odgovora:

Vi ste kao i mnogi ljudi na dobrom tragu - sirova hrana jest vrlo zdrava hrana. Zbog svojih netaknutih vitamina, minerala, antioksidanata, probiotičkih bakterija i najvažnije - zbog enzima. Većina ovih važnih hranjivih sastojaka se uništavaju zagrijavanjem i zbog toga zdrava prehrana treba sadržavati jedan dio sirovih namirnica. 


Iako je krenuo dobrim tragom, pokret sirovojelstva je zbog agresivne vegetarijanske propagande zastranio na stramputicu, pa se pretvorio u pokret jedenja voća i povrća. Međutim sirova hrana nije samo sirovo voće, povrće i orašasti plodovi, sirova hrana su i sve one druge namirnice koje su prirodna čovjekova hrana i koje sadrže puno vrijednije sastojke u sirovom stanju nego samo voće i povrće. 

• sirovo mlijeko (nepasterizirano) i proizvodi od sirovog mlijeka, kao kefir, vrhnje i maslac pašnih životinja

• sirova jaja, naročito žumanjci

• hladno prešana ulja kao maslinovo, kokosovo...

• sirova riba i plodovi mora, kao škampi, kozice, ili jela kao carpaccio

• sirovo meso kao npr tartar biftek

• sušeno meso

• slana srdela

• orašasti plodovi i sjemenke

• i na kraju sirovo povrće

• sirovo voće baš i nije neki izbor jer je većina današnjeg voća manipulirana i sadrži previše šećera. šumsko voće je bolji izbor

Žao mi je, znam da je teško kad se iluzije ruše, ali čovjek nije biljojed. Čovjek je mesojed i svejed, što znači da može i treba kombinirati životinjsku i biljnu hranu, ali zadržava izvrsno zdravlje samo na hrani životinjskog porijekla, dok neminovno narušava zdravlje samo na hrani biljnog porijekla. Previše je toga što nedostaje. 


Osim vitamina, minerala i antioksidanata koje nalazimo u voću i povrću, čovjek treba i građevinski materijal za svoje tijelo a to su esencijalne aminokiseline i masnoće iz hrane životinjskog porijekla. Ugljikohidrati (šećer i škrob), koji prevladavaju u biljnoj hrani, nisu esencijalni - oni ništa u tijelu ne izgrađuju. U biljnoj hrani nema visokovrijednih proteina koji sadrže sve aminokiseline, niti u biljnoj hrani ima esencijalnih masnoća npr EPA i DHA (omega 3). Jedini izvor ovih masnoća je riba, meso pašnih životinja i jaja slobodnih kokoši. Otkud ćemo dobiti B12 ako jedemo samo voće i povrće? Otkud ćemo dobiti važne vitamine topive u mastima A, D i K2 koje trebamo za asimilaciju svih drugih hranjivih tvari: proteina, vitamina i minerala? Ove vitamine nalazimo samo u životinjskoj hrani. Prehrana samo voćem i povrćem neminovno dovodi i do nedostatka cinka i željeza, radi čega se razvijaju mnoge ozbiljne bolesti. 


Probavni sistem čovjeka nije građen kao kod biljojeda: preživači, npr krave imaju 4 želuca u kojima predprobavljaju i fermentiraju celulozu iz biljne hrane. Čovjek ovo nema, već ima želudac sa jakom želučanom kiselinom koja služi upravo za razgradnju proteina iz namirnica životinjskog porijekla, te ima žuč da bi mogao razgraditi masnoću. Škrobasta hrana i žitarice su vrlo teško probavljive za čovjeka a vlakna iz žitarica se upravo i nazivaju neprobavljiva vlakna. 


Naša su crijeva puno kraća nego u biljojeda. Kao u životinja mesojeda, naša crijeva su 5-6 puta duža od našeg tijela, dok su crijeva u biljojeda 20 puta duža od tijela, npr u ovce su crijeva 28 puta duža od tijela. Ovakva duga crijeva su potrebna za probavljanje biljne hrane i sve životinje biljojedi imaju tako duga crijeva ali mi ih nemamo. 


Jako puno ljudi ima problema sa probavom: napuhanost, bolove u trbuhu, gasove i neredovitu stolicu, često i inflamatorne crijevne bolesti. Kada su ovi ljudi promijenili prehranu, izbacili žitarice te bazirali prehranu na mesu, ribi, jajima i povrću, njihove su stomačne tegobe potpuno nestale. 


Prehrana samo voćem i povrćem može se povremeno provoditi kao učinkovita kura za detoksifikaciju tijela. Mnogi će reći "super se osjećam samo na voću i povrću" nakon nekoliko tjedana ili mjeseci što je sigurno istina nakon temeljitog čišćenja tijela. Ali na dulje staze neće ići, nedostaje previše važnih hranjivih elemenata. Nakon čišćenja, to tijelo treba nahraniti. Treba misliti na svoje zdravlje i za 10, 20, 30 i više godina. Naravno da su povrće i voće zdravi, ali ovo ”novo” voće je izmanipulirano na Bog zna kakve načine, da bi bilo veće i slađe. A šećer iz voća u većim količinama ne samo da dovodi do podizanja šećera u krvi i stimulacije izlučivanja inzulina (koji potiče upalne procese u tijelu), nego fruktoza još pridonosi stvaranju masne jetre i općenito stvaranju masnoće oko organa u trbušnoj šupljini. 


Istraživanja koja su provedena među izoliranim grupama naroda kojih je još bilo početkom 20. stoljeća, pokazala su vrlo interesantne stvari. Ti su se ljudi hranili tradicionalno, onako kako su to radili od pamtivjeka, prije nego li je industrijska hrana (šećer, škrob, brašno, tjestenina, rafinirana ulja itd) prodrla i u te najzabačenije krajeve. Najviše od svega su cijenili – ne voće niti povrće - nego masnoću iz životinja. Ono što je fascinantno je da su ti ljudi imali savršeno zdravlje i 100%-tni imunitet protiv raznih bolesti. Molim pročitajte ovaj tekst za više informacija Priča iz davnina - ili gradivo koje su nas trebali naučiti u osnovnoj školi. 


Termička obrada hrane se tradicionalno koristila u svim poznatim ljudskim kulturama. Ali ljudi su uvijek neke namirnice koristili sirove. Kandže i očnjake nemamo jer smo se kao vrsta rano naučili koristiti oruđem i oružjem, iako očnjake ipak još uvijek imamo, dakako manje. 


Sirovojelci tumače kako je kuhana hrana – ”mrtva hrana”. Još jedan mit, još jedna dezinformacija. Činjenica je da se neke namirnice trebaju  kuhati upravo zato da bi se oslobodilo više hranjivih tvari i da bi se neutralizirale neke štetne komponente. Termički obrađena hrana, mesna i riblja jela koja mi kuhamo u svojim kućama od kvalitetnih sirovina nisu mrtva hrana. Začini se ne koriste da bi se prekrio loš okus hrane nego da bi se obogatio okus, te da bi se pojačala hranjiva vrijednost namirnica. Nećemo valjda zaboraviti da su mnogi biljni začini ljekoviti? Češnjak djeluje antibakterijski, antivirusno i antifungalno, kurkuma, đumbir i kajen papar djeluju antiinflamatorno, morska sol sadrži esencijalne minerale itd. 


Mrtva hrana su zapravo INDUSTRIJSKE PRERAĐEVINE. Industrijski prerađene namirnice su toliko osiromašene, izmanipulirane i zagađene raznim kemikalijama da se one uopće ne mogu nazvati hranom. Ovdje mislim na sve od hrenovki, kobasica i sličnih mesnih prerađevina, preko gotove i brze hrane, slatkih pića i grickalica do margarina, sojinog mlijeka, sojinih kobasica, komadića i ostalih vegetarijanskih izmišljotina. Ove stvari ne sadrže nikakve hranjive sastojke koje čovjek treba da bi imao zdravo i snažno tijelo. Ova nazovi-hrana zadrži stotine kemikalija nepoznatih našem tijelu, od kojih su mnoge dokazano kancerogene i izazivaju cijeli niz drugih bolesti. Ovdje se koriste ”začini” kao npr glutaminati - pojačivači okusa, da bi prekrili odvratan okus ovih zapravo nejestivih stvari. 


Prirodna i zdrava hrana kojoj je čovjek genetski prilagođen je meso i masnoća iz životinja, ribe i jaja, te plodovi prirode kao voće, povrće i orašasti plodovi. Mlijeko i mlječni proizvodi nisu iskonska čovjekova hrana ali ipak je kroz povijest bilo grupa naroda koji su isključivo živjeli na mlječnoj hrani, npr Masai u Keniji. Ali naravno, pričam o sirovom - svježem neobrađenom mlijeku iz krave ili koze, a ne o industrijski uništenom pasteriziranom, homogeniziranom, odmašćenom substitutu koji se pod nazivom svježe mlijeko nalazi na policama prodavaonica. 


Mislim na meso i masnoću životinja koje slobodno pasu travu, a ne životinja koje se tove žitaricama, sojom, anibioticima i hormonima rasta. Mislim na jaja koja su snijele kokoši koje slobodno trčkaraju i kljucaju travu i crviće po dvorištu, a ne kokoši koje žive zbijene u kavezima i koje se tove koncentratima. Mislim na ribu koja slobodno pliva po morima i rijekama a ne ribu iz uzgajališta gdje se riba hrani sojom i pliva u vlastitom izmetu. Životinje koja žive u svom prirodnom okruženju i hrane se onom hranom za koju su i same genetski prilagođene daju meso, masnoću, mlječne proizvode i jaja takvog sastava koji je optimalan za čovjeka. 


Industrija je ta koja je uništila našu prirodnu hranu. Nikakvo jedenje voća i povrća nam tu ne može pomoći. I voće i povrće je genetski manipulirano i uništeno umjetnim gnojivima, pesticidima, herbicidima i drugim otrovima. Ubire se nezrelo i transportira preko polovice zemaljske kugle te sazrijeva na umjetan način pod utjecajem raznih plinova i kemikalija. Sastav hranjivih tvari u ovakvom voću i povrću ne može se ni usporediti sa sadržajem hranjivih tvari u voću i povrću iz domaćeg ili organskog uzgoja, koje je sazrijelo na suncu. 


Umjesto da kritiziramo jedni druge i dokazujemo tko je u pravu a tko u krivu, trebali bi smo se svi (vegetarijanci, vegani, sirovojelci, mesojedi i svi drugi koji vode računa o tome što stavljaju u usta - a to bi trebali biti svi ljudi) fokusirati na važnije stvari a to je da zahtijevamo da nam se vrati naše osnovno ljudsko pravo na prirodnu, nezagađenu i zdravu hranu. Trebali bismo bojkotirati najgore procesirane proizvode te se angažirati i poduprijeti lokalnu proizvodnju na malo, organski i biodinamički uzgoj koji ne samo da pogoduje čovjeku nego i čuva okoliš, ravnotežu u prirodi i biološku raznolikost na zemlji.

skinuto sa bloga http://istineilaziohrani.blogspot.