MLIJEKO I MLIJEČNI PROIZVODI

Mnogo ljudi živi u uvjerenju da je mlijeko zdrava namirnica i da ga se mora piti (i konzumirati na sve ostale druge načine – sir, jogurt, vrhnje, itd.) posebno ujutro. Među ostalim apsurdnim stvarima u ovom sustavu poremećenih vrijednosti, i ovo je jedna od stvari koja nema veze s stvarnošću. Mliječna industrija je politički motivirana jednostrana propaganda i mlijeko je izrazito nezdrava namirnica.

Na početku, evo nekoliko kratkih natuknica o mlijeku. Mlijeko ne sadrži, baš kao i jaja, grube tvari, ali sadrži previše bjelančevine. Isti doktori koji sudjeluju u mliječnoj propagandi, znaju da  je mlijeko poznati izazivač alergija broj 1. Pšenica i jaja zauzimaju sljedeća dva mjesta. U mlijeku se nalaze razne bjelančevine koje izazivaju 40 različitih alergijskih reakcija. One se od majke koja doji svoje dijete, a sama jede mliječne proizvode, prenose na njezino dijete.
Mnogi kalcij u mlijeku navode kao glavni argument u obranu konzumiranja mlijeka. No, ljude uistinu nisu upoznati s tim da kalcij, vezan na bjelančevine, tvori kazein koji se ne može primiti u ljudskom organizmu na način koji bi bio povoljan za čovjeka. Najbolji je dokaz slaba građa kostura pripadnika zapadnih naroda koji najviše troše mliječne proizvode. Ljudi koji se prehranjuju svježom prijesnom hranom i životinje biljožderi ne znaju za osteoporozu. Odakle slonovima i žirafama tako snažne kosti da mogu nositi teško tijelo? Odgovor je jednostavan: oni se poslije odvikavanja od sisanjamajčinog mlijeka moraju prehranjivati biljnom hranom! Životinje još najranije raskrinkavaju mliječnu propagandu.

Usporedba: ljudsko mlijeko i mlijeko drugih životinjskih vrsti

Mlijeko je od životne važnosti za rast dojenčeta (ali ne i odraslog sisavca) i to isključivo majčino mlijeko. Ono sadrži samo oko 1,2 posto albumin – proteina. Brzorastuće tele (s četiri želuca treba triput toliko bjelančevine koja je vezana na kazein koji stvara velike, lakše probavljive dijelove (svježi mekani sir), dok albumin majčinog mlijeka stvara meke dijelove koji su veoma lako probavljivi. Ljudsko mlijeko sadrži mnogo više cisteina i triftofana od svakog drugog mlijeka. Kravljem mlijeku nedostaje željeza, joda, fosfora i mangana, svaka vrsta životinjskih sisavaca hrani svoj pomladak vlastitim sastavom mlijeka. Visok udio bjelančevine u kravljem mlijeku nadasve je štetan za dijete i uzrok prebrzog razvoja, što će imali loš učinak na njegov životni vijek.

Kravlje mlijeko pretjerano stvara sluz, baš kao i već spominjane toplinski obrađene žitarice. To osjeti u grlu svatko tko popije mlijeko već poslije prvoga gutljaja. Ljepljiva je sluz,uz isto lako štetne kuhane obroke, uzrok za razne prehlade. Pijenjem mlijeka mogu bili osim loga uzrokovane i teškoće s disanjem, visoki krvni tlak. vrtoglavica, nadimanje, jako otjecanje mokraće.

U majčinom su mlijeku sadržani lecitin i visoki udio aminokiseline taurina, što su bitni preduvjeti za razvoj djetetovog mozga. U kravljem mlijeku nema tih dviju supstancija. Majčino je mlijeko slatko i sadrži više ugljikohidrata. Udio masti, minerala i vitamina veoma je različit u te dvije vrste mlijeka. Činjenice pokazuju da se majčino i kravlje mlijeko međusobno u mnogome bitno razlikuju. Razmotrimo sada probavljivost mlijeka…

Njegovi se sastojci; lakloza (šećer) i kazein (protein) probavljaju pomoću enzima lakloze i sirišia. Ali u dobi od oko tri godine većina ljudi više nema dovoljnu zalihu tih enzima, što je konkretno upozorenje prirode da bi se odrasli ljudi trebali odreći mlijeka kao hrane. Osim toga, mlijeko koje se danas nudi u trgovinama zbog lošeg je postupka prerade mrtvo. Ono se po propisu mora homogenizirali, steriliziran’ i pasterizirati! Zašto zapravo? Da bi se na polici dulje održalo.

Istraživanja su pokazala da bi tele hranjeno tako promijenjenim mlijekom u roku od tri tjedna uginulo. Homogenizacija rastavlja kuglice masti u mikroskopski najmanje dijelove. Dr. Ostcr]e dokazao da takve čestice masti mogu lako probili stjenku crijeva i na taj način ubrzali taloženje vapnenog smeća u arterijama i u velikom limfnom sustavu. Homogenizacija ne služi nikakvoj korisnoj svrsi, ona prikriva pokvareno mlijeko! I kad bi se teladi davalo da pije pasterizirano mlijeko, ne bi doživjela ni svoju zrelost.

Glavni protuargument ne pijenju mlijeka, kojega koriste ljudi, jest kalcij koji je ˝jako bitan˝ u mlijeku. No, vjeruješ li propagandi mliječne industrije, tada misliš da ćeš bez njezinih proizvoda patili od pomanjkanja kalcija i kao posljedice toga osteoporoze, te da će ti kosti biti lomljive poput stakla.

Jedna pokusna usporedba: kako uspijevaju veliki životinjski sisavci stvoriti bez ijedne kapi mlijeka tako čvrste kosti? Kako se milijuni vegana u svijetu koji ne jedu baš ništa od životinja, pa ni med, uspijevaju još uopće držali na nogama? Još drastičnije kako to uspijeva kravi koja se sama ne hrani mlijekom? Zašlo mi kao navodno dobro obaviješteni potrošači televizije ne znamo, unatoč mnogim izvješćima iz dalekih zemalja, da većina ljudi na zemlji uopće ne pije mlijeko? Posve jednostavno: reporteri nepromišljeno uživaju u svojim domovinama iskvarenu kuhanu hranu po običajima dotične zemlje. Jer, čemu trošiti misli na zdravlje – najvažniju stvar?

Afričke Banlu-žene veoma su zdrave, imaju čvrste kosti i zube, iako ne piju mlijeko. One dobivaju iz biljaka 250 do 400 miligrama dobro iskoristivog kalcija, stoje polovina onoga što ga dobivaju hranom zapadne žene. Bantu-žene obično rađaju desetero djece od kojih svako doje oko deset mjeseci. No ako Bantu žene isele u zapadne zemlje i tamo jedu uobičajenu hranu, imat će uskoro osteoporozu i uništene zube!

Jeste li znali da u svesku špinata ili blitve ima više kalcije nego u jednoj litri mlijeka

 

MESO I MESNE PRERAĐEVINE

Kineska studija, jedna od najopsežnijih studija ljudske ishrane svih vremena jasno je pokazala da su ljudi koji su jeli najviše hrane životinjskog porijekla imali najviše stope raka i kroničnih bolesti, te da je čak i relativno malen unos hrane životinjskog porijekla bio povezan sa štetnim učincima.

Da bi se čovjek kvalitetno informirao o tome što je najbolje za njegovo zdravlje, vrlo važan segment u tome je i detaljnije upoznavanje sa sadržajem i efektima nezdrave prehrane. Nezdravom se bez dileme smatra prehrana životinjskog podrijetla kao i svaka umjetna, odnosno rafinirana namirnica. U to spadaju, između ostalog, sve vrste mesa, uključujući piletinu i ribu, mlijeko i mliječni proizvodi, jaja, slatkiši, hrana bogata rafiniranim uljem, šećerom, solju, zaslađivačima, raznim aditivima, konzervirana…

Postoje ljudi koji jedu isključivo ovu hranu ili im je to veći dio prehrane. Vrlo često, pod utjecajem propagande, nesvjesnih doktora ili neinformiranosti, ljudi kažu da u mesu, mliječnim proizvodima i drugoj prehrani životinjskog porijekla ima hranljivih sastojaka bez kojih organizam ne može funkcionirati ili bez koji se mogu javiti zdravstveni problemi.

U prehrani životinjskog podrijetla ne postoji ništa što nema u biljnoj prehrani, a da je čovjeku neophodno i da se ne može nadoknaditi. Redovno konzumiranje životinjskih i umjetnih, neprirodnih namirnica dokazano izaziva bolesti. Razlozi za to su koncentracija otrova i štetnih kemikalija, zatim velika količina zasićenih masnih kiselina, kolesterola, višak proteina, adrenalina, raznih hormona, virusa, aditiva, teških metala…

“Kad jedemo nešto što za nas nije dobro, odnosno što nije u skladu s našom potrebom za hranom i uravnoteženim uzimanjem hrane, mi patimo. Bolovi i grčevi nas opominju, a s vremenom postaju bolestima i na kraju brojnim kroničnim oboljenjima koja su zahvatila veći dio čovječanstva. Često se posljedice ne pojavljuju odmah, zahvaljujući enormnoj snazi našeg tijela. To može trajati danima, mjesecima i godinama, sve dok se ne utvrdi ozbiljno oboljenje”, napisao je dr Norman Walker, autor više knjiga o zdravlju koji je umro u 117 godini. https://youtu.be/1Dl7ipNzYsM

Zašto je meso štetno?

Mnogi od nas su odrasli sa idejom da meso ili mlijeko izgrađuje te jača tijelo, i da su neophodni za život. To je samo mit. U pitanju je navika i ništa drugo. Meso je najštetnija namirnica koju ljudi jedu.

Tvoj sočni mesni odrezak je otrovan adrenalinom, bakterijama i raspadanjem

Svaka životinja je prestravljena kad je vode na klanje, kao što bi to bilo i svako ljudsko biće na njezinu mjestu. Nadbubrežne žlijezde proizvedu toliko adrenalina, daje meso životinje njime potpuno natopljeno, a tako ostaje i kad ga se jede. Nekoliko minuta nakon klanja svaka se stanica u tijelu životinje počinje raspadati. Kad ih se vodi na klanje, životinje nagonski znaju što ih čeka. Beznadno su obuzete neopisivim strahom. Učinak toga je, da su im krv i mišići, puni adrenalinskog otrova, s mjesta napadnuti bakterijama raspadanja. Tko bi htio jesti mrtvu stvar punu bakterija, što se svake sekunde sve više raspada, a sve su joj aminokiseline unište ne kuhanjem?

Kap adrenalina što je žlijezde izluče u krvotok, odmah se razrjeđuje u milijarde do dvije milijardne dijelove. To bi se moglo usporediti s kapljom crnila kapnutom u 20 milijuna litara vode. Ako ti je ta usporedba nezamisliva, zamisli odnos odstojanja između dvije kilometarske oznake na putu i osam tisuća putovanja do mjeseca i natrag.

Sada valjda shvaćaš snagu adrenalinskog otrova kad se o tome kontroli. Isto tako kad se i mi naljutimo ili uplašimo, nadbubrežna žlijezda proradi punom parom i izlučuje više adrenalina u krv, zavisno o stupnju srdžbe odnosno straha.

Jedan od najpoznatijih medicinskih stručnjaka u Americi, doktorica Lorraine Dey, predlaže eksperiment svima koji vole jesti meso: „Uzmite jedan hamburger ili šniclu i stavite na kuhinjsku radnu površinu. Ostavite je tamo tri dana, ali grijanje pri tom stavite na 37 stupnjeva. Pomirišite to poslije tri dana“. Dr. Dey kaže da će to biti užasan miris. „E to se događa i u vašem tijelu. Oko tri dana je potrebno da meso prođe kroz vaša dugačka crijeva, a temperatura tijela je blizu 37 stupnjeva, tako da meso truli, a mi te toksične proizvode truljenja unosimo u svoj krvotok, a on ga raznosi svuda po tijelu“.

Zaista se nakon konzumiranja mesa u debelom crijevu stvaraju toksične materije, koje se potom sporo izbacuju jer su ljudska crijeva dugačka, a ishrana životinjskog porijekla ne sadrži vlakna koja su neophodna za redovno oslobađanje od otrova (stolica).
Životinjske masnoće iz svih vrsta mesa koje zovemo zasićene se razlikuju od biljnih jer su na temperaturi tijela čvrste, dok su biljne masti tečne. Tako čvrste masnoće povećavaju kolesterol u krvi, lijepe se za zidove krvnih žila stvarajući, između ostalog, aterosklerozu čije posljedice mogu biti infarkt, moždani udar, angina pektoris… Takve masnoće se lijepe i za sama crijeva tako da crijeva više nisu tako mobilna, što je predvorje za bolesti.

Meso je veliki izvor proteina i mnogi ga konzumiraju upravo iz tog razloga. Kada se redovno konzumiraju meso i ostale namirnice životinjskog porijekla, višak proteina se ne može uskladištiti i iskoristi u tijelu, pa jetra mora razgrađivati.

U pitanju su proteini koji na duže staze izazivaju veću štetu nego korist. U čuvenom „Kineskom istraživanju“ utvrđeno je da su životinjski proteini uzrok nastajanja i razvoja raka. I brojna druga istraživanja pokazuju da je meso uzročnik raka (za detaljnije informacije pogledati knjigu Moć ishrane i studiju: Rak: uzroci i liječenje).

Meso sadrži mnoge otrove poput benzopirena, mikroorganizme, viruse, prione, hormone, pesticide, razne štetne kemikalije… Životinja u momentu klanja doživljava stres i adrenalin koji se tom prilikom stvara uslijed straha ostaje u mesu. Zato su ljudi koji jedu meso, po pravilu, nervozniji, agresivniji, bolesniji

Sve ove, ali i druge činjenice dokazuju da je meso uzročnik bolesti, poput kardiovaskularnih, raka, dijabetesa, osteoporoze i problema kao što su moždani udar, visoki krvi tlak, kolesterol, kamenac u bubregu, multiplaskleroza, giht, slabljenje jetre, razni virusi, sterilnost… Na primjer, hormoni koji se daju stoci za zaustavljanje spolnog nagona, i uopće višak hormona u mesu, utječu na pojavu sterilnosti ljudi koji jedu meso.

Na Zapadu imamo epidemiju svih ovih bolesti sa tendencijom povećanja. Ljudi koji često jedu meso, bez dileme, imaju znatno veći rizik da dobiju neku od ovih bolesti, i pravo je čudo ako to uopće izbjegnu.

ŠEĆER

Šećer je droga koja izaziva ovisnost isto kao i bilo koja druga droga, otrov koji izaziva štetne posljedice u našem tijelu i iscrpljuje hranjive tvari iz organizma. Nagle promjene razine šećera u krvi, do kojih dolazi stalnom konzumacijom šećera, dovode i do problema sa koncentracijom, do umora i povećanog stresa. Šećer povećava razinu stresnih hormona, a smanjuje razinu smirujućih hormona i minerala u tijelu.

Nevjerojatno je da nešto tako slatko i fino u ustima, može biti toliko štetno za tijelo. Šećer utječe na kemiju mozga i ometa funkciju našeg vlastitog sustava nagrađivanja. Smanjuje spontane osjećaje unutarnjeg zadovoljstva i umjesto toga stvara jaku, često kompulzivnu ovisnost koja traži stimulaciju izvana, u obliku šećera, hrane, alkohola ili cigareta.

Šećer je ozbiljna droga koja izaziva dugoročne štetne posljedice na naše zdravlje. Veliki problem je što nam se šećer nudi na svakom koraku i čovjek treba donijeti svjesnu odluku da prekine s njim. Stalna konzumacija šećera stvara kemijski stres, a to je isto kao da vas goni divlja zvijer, ali iznutra. Ne nalazi se samo u kolačima, keksima i drugim slatkišima, već i tamo gdje ga uopće ne očekujete, npr. u ”zdravim” namirnicama kao voćnim jogurtima, pahuljicama za doručak, sušenom voću, voćnim sokovima i sl. Šećer su također i glukozni, skrobni i fruktozni sirup i sl. – jeftinije varijante kojima industrija natrpava svoje proizvode.

Konzumacija šećera izaziva cijeli niz negativnih posljedica:

• Povećava krvni tlak
• Pridonosi začepljenju žila i kardio vaskularnim bolestima
• Pridonosi povećanju masnoće u krvi
• Stvara previsoku temperaturu pri sagorijevanju u stanicama te time oštećuje antioksidanse i druge vitalne supstance
• Povećava izlučivanje stresnih hormona adrenalina i noradrenalina
• Kratkotrajno stimulira izlučivanje dopamina u mozgu što trenutno povećava oštrinu i koncentraciju u razmišljanju, ali dugoročno dovodi do smanjenja količine dopamina u mozgu
• Djeluje na opijatski sustav u mozgu, tj. na vlastite tjelesne supstance protiv bolova –  prevelika upotreba dovodi do povećanja bolova u tijelu
• Stvara nemir i neravnotežu među signalnim supstancama u mozgu na isti način kao morfij i nikotin
• Dovodi do izlučivanja serotonina i endorfina, koji trenutno djeluju smirujuće i daju osjećaj zadovoljstva; prekomjerna konzumacija dovodi, međutim, do suprotnog efekta
• Smanjuje iskorištavanje kalcija i magnezija u tijelu koji su smirujući minerali, a njihov nedostatak utječe na loš san
• Pridonosi upalnim procesima i oslabljuje imunološki sustav organizma
• Muškarci postaju umorni, iritirani i agresivni
• Žene postaju potištene, depresivne i bezvoljne
• Djeca postaju hiperaktivna, nemirna i razdražljiva

Mnogi od nas su osjetljivi na šećer ili ovisni o šećeru, a razlika između ova dva oblika je velika. U prvom slučaju čovjek može odoljeti želji za slatkim, ali u drugom se osjeća opsesivna potreba za šećerom zbog poremećene kemije u mozgu. Onaj tko je ovisan o šećeru ne može uzeti samo jedan red čokolade već pojede cijelu, cijelu vrećicu bombona ili cijelo pakiranje keksa. Želji za slatkim nema kraja i cijelo vrijeme nastaje nova želja.

Potreba za slatkim je i stvar navike. Ono što jedete, to tijelo i želi, i ako se odviknete od slatkog okusa, tijelo ga više neće ni trebati. Potrebno je osam tjedana da se oslobodimo biokemijske neravnoteže.Oslobodimo li se ovisnosti o šećeru, vraća nam se bolje raspoloženje i unutarnje zadovoljstvo, poboljšava san, smanjuje rizik za dijabetes i druge bolesti, gubi se na težini, smanjuje se rizik od gljivičnih infekcija i osteoporoze, smanjuju se prehlade i infekcije, imamo više energije i samopoštovanja. Možda ovo posljednje zvuči čudno, no jedenjem slatkog postajemo slabiji. Kao i droga, šećer nas razjeda, stvara prazninu iznutra i sprječava da se osjećamo potpuni. Većina ljudi ovo radi svakog dana, a da toga nisu ni svesni!

(U zamjenu za šećer možete koristiti steviju.)

Da li biste mogli pojesti jednu kocku šećera? Ili recimo, dvadeset odjednom?

Pogledajte koliko zapravo ima šećera u prerađenoj rafiniranoj hrani (ako takvo nešto možemo nazvati hranom), ili pak dobro reklamiranim bezalkoholnim picima koja nažalost ponajviše i svakodnevno konzumiraju naša djeca.

BRAŠNO

Nabaviti proizvode od bijelog brašna najlakša je stvar koju možete učiniti. Čim ustanete mame vas bijeli kruh i drugi pekarski proizvodi, a nešto kasnije tu je i tjestenina. Međutim, čini se da nismo ni izdaleka svjesni da je bijelo brašno jednako nezdravo kao rafinirani šećer. Ono gotovo da nema nikakve pozitivne prehrambene koristi. I proizvodi od bijelog brašna pojačani vitaminima nisu puno bolji.

Nedostatak važnih hranjivih tvari

Fino brašno koje se nekad koristilo samo u svečanim prilikama, danas je još ‘finije’ i sveprisutno, objašnjavaju na thealkalinediet.org. Razlog je intenzivno mljevenje koje uklanja hranjive dijelove zrna. Primjerice, zrno pšenice sastoji se od ovojnice, koja je bogata vitaminima i mineralima, a od ovog sloja se ljuštenjem zrna dobivaju mekinje ili posije. Aleuronski sloj je vanjski sloj endosperma, bogat mastima, bjelančevinama, mineralnim tvarima i vitaminima. Dodatnim mljevenjem uklanjaju se vanjski slojevi zrna (ljuska i aleuronski sloj).

Ostaje li štogod? Endosperm je glavni dio zrna (81-83% kod pšenice i 51% kod zobi). Najveći dio endosperma otpada na zrnca škrobi (36-59%), zatim slijede bjelančevine, tj. prolamin i glutelin (7-12%) te različiti ugljikohidrati (2-3%), masti (1%) i male količine celuloze.

Možda ne zvuči tako loše, no iako je endosperm po energetskom sadržaju visokovrijedan, po nutritivnom je siromašan jer ne sadrži vitamine i minerale, te korisne masti.

Nove metode mljevenja

Iz zrna koje se mljelo mlinskim kamenom, tisućama se godina dobivalo integralno brašno. Čak je i prosijavanjem i odstranjivanjem mekinja ostalo još uvijek prilično hranjivo bijelo brašno. Ali uvođenjem višestrukih redova čeličnih valjaka, razbija se jezgra zrna, odvaja klica od brašna, zatim ljušti srednji sloj, dok napokon zadnji valjak ne smrvi jezgru u rafinirano bijelo brašno.

Zašto su uopće došli na tu ideju? Klica je bogata masnoćama, zbog čega se brašno može brže užegnuti, dok se izbacivanjem mekinja uklanja mogućnost lakog upijanja vlage. Rezultat je trajnije brašno siromašno hranjivim sastojcima. Ukratko, profit je veći i sigurniji.

To što nema vlakana, vitamina B, vitamina E, kalija, mangana, cinka, kalcija i bakra proizvođače ne brine. Zbog osvješćivanja potrošača, neki proizvođači naknadno obogaćuju brašno umjetnim dodacima prehrani, no zapravo nikad ne mogu nadomjestiti prirodne tvari koje djeluju u savršenoj sinergiji.

Što dodaju i što sve rade?

Vitaminski dodaci

Brašno od punog zrna sadrži i beta karotene koji su važan izvor vitamina A. On pomaže u rastu i regeneraciji tkiva, posebno kod trudnica. Kad se beta karoten ukloni u procesu mljevenja, dodavanje umjetnog vitamina nije korisno, a neka istraživanja pokazuju da može i nanijeti zdravstvene štete, kao što je veći rizik od pojave raka.

Klor

U procesu obrade dodaje se i klor u obliku plina, koji dodatno uništava hranjive tvari, ali zato produžuje vrijeme skladištenja.

Izbjeljivanje

‘Svježe samljeveno pšenično brašno je blijedožute boje, te daje ljepljivo tijesto koje se teško oblikuje i peče. Tijekom skladištenja brašno se prirodno polako izbjeljuje, te mu se odležavanjem poboljšavaju svojstva pečenja. Da bi se takvi procesi ubrzali, brašnu se dodaju kemijska sredstva, kao i aditivi koji poboljšavaju aktivnost kvasaca. Izbjeljivanje brašna prvenstveno uključuje oksidaciju karotenoidnih pigmenata. Rezultat je kidanje konjugiranih dvostrukih veza karotenoida u manje konjugirane bezbojne sisteme. Sredstva za oksidaciju mogu djelovati samo u izbjeljivanju, u izbjeljivanju i poboljšanju tijesta ili samo u poboljšanju tijesta. Često korišteno sredstvo za izbjeljivanje benzoil peroksid djeluje izbjeljivački ili obezbojivački, ali ne utječe na svojstva pečenja’, objašnjavaju na portalu tehnologijahrane.com.

Jedan od nusproizvoda ovakve obrade je i aloksan, proizvod urične kiseline. Spomenuta tvar je otrovna za gušteraču i s vremenom može potaknuti i pojavu dijabetesa.

Drastičan krajnji rezultat

Problem s bijelim brašnom je i taj što na koncu unosimo u tijelo uglavnom ugljikohidrate i jednostavne šećere. Drugim riječima, jesti bijelo brašno slično je konzumiranju rafiniranog šećera – oba idu ravno u krvotok. Okus je, dakako, različit od šećera, ali na kemijskoj razini šećer u krvi će se mijenjati na isti način. Tijelo će morati ispustiti ogromne količine inzulina, što će rezultirati naglim povećanjem razine šećera u krvi. Naravno, ubrzo slijedi jednako nagli pad. Stoga umjesto snage, slijede slabost i letargija.

Prekomjerna konzumacija uzrokuje brzo debljanje i promjene metabolizma.

A što više bijelog brašna unosimo, gušterača će više raditi ‘prekovremeno’. Proces proizvodnje inzulina može doći u opasnost, što može rezultirati hipoglikemijom i dijabetesom.

Izvori: magazin.hr, istineilaziograni.blogspot, duh-vremena, istokpavlovic.com

Prenijeto sa : Trannsformacija svijesti.com