Da da, i hrana se printa i 3D printeri hrane već su donijeli revolucije u kuhinje. Tako pripremljenu hranu (još) nemamo u svojoj ponudi, ali ne znači neće biti na jelovnicima naših restorana kroz koju godinu, zato smo je odlučili malo istražiti.

Za početak, naravno da ne mislimo na printanje kao na fotografiji. Ako hoćemo printati hranu trebamo imati poseban 3D printer. Oni jednostavniji samo polažu sloj za slojem materijala i tako rade kolače, na primjer. Noviji printeri između slojeva polažu i neku vrstu jestivog ljepila koji onda spaja slojeve. Ali u oba slučaja stavi se već gotova smjesa, neko rijetko tijesto koje se onda printa. Međutim, postoje i  najnapredniji modeli u koje se u kapsule od nehrđajućeg čelika ubace sastojci od kojih se onda rade pizze, punjena tjestenina, quiche i slično. Baš kao što se u printer stave kapsule s različitim bojama koje se onda miješaju. Proizvođač tjestenine Barilla ima printer u koji ubaci vodu i brašno da bi se onda dobila tjestenina.

3D printeri već se koriste u profesionalnim kuhinjama i slastičarnicama. Pomoću njih se mogu napraviti ukrasi, kao što su oni za svadbene torte, koji inače zahtijevaju sate i sata rada i godine iskustva.

Ali, zašto uopće printati hranu? Jela možemo i sami pripremiti, kupiti ih u pekari ili slastičarnici ili naručiti preko Pauze. Zašto biste isprintali tjesteninu ili pizzu? Pa zato što možete kontrolirati sastojke, posebno ako ne smijete jesti neke namirnice. To je posebno primjenjivo u bolnicama gdje se obroci mogu savršeno prilagoditi nutritivnim potrebama svakog pacijenta te tako poboljšati lječenje oporavak.

Printanje hrane je dobro i za okoliš. Proizvodnja mesa značajno pridonosi efektu staklenika, ali stanovništvo u razvijenim zemljama traži velike količine mesa u svojoj prehrani. S druge strane, kukci su odličan izvor proteina, ali u mnogim kulturama, tako i našoj, potpuno ih je neprihvatljivo jesti. Primjenom 3D tehnologije, mogu se iskoristiti i ti alternativni izvori proteina i od kukaca se može isprintati hrana koja je ne samo ukusna nego i izgleda dobro. Naime, naš stav prema hrani određuje i njen izgled.

Tako se može iskoristiti i višak hrane koji se inače baca. To što svi mi povremeno bacimo polovicu glavice salate koja se vuče po hladnjaku neće značajno pridonijeti zagađivanju. Ali, supermarketi bacaju velike količine hrane koja više nije privlačna kupcima. Takve se namirnice mogu iskoristiti kao sastojak za 3D printanje i tako zadržati u prehrambenom lancu.

Tu su naravno i svemirska istraživanja. Uostalom, NASA radi na konceptu printanja hrane još od 2006.

3D printere možete kupiti već za oko 2000 kn. S tim najjeftinijim mogu se samo napraviti palačinke, ali zato ih se može napraviti u bilo kojem obliku koji zamislite. Za ozbiljniju i komercijalniju primjenu još ćemo pričekati. Ali, Pauza i njeni restorani bit će spremni i za taj korak.

https://www.pauza.hr/blog/pauziraj-malo/printanje-hrane-kako-i-zasto