Istarske obitelji sačuvale su tradicijske fuže i njoke, raviole i krafe, ali sve nekako sporadično i povremeno. Pasutice su uistinu uskrsnule iz najprašnjavijih gastro istarskih škrinja pa danas gotovo da i nema veće gastro manifestacije odnosno ugostiteljskog objekta koji bar donekle drži do svoje autohtonosti stola i kuhače, bez pljukanaca.
Mogu se jesti na svakakve načine, obične s masnoćom, pancetom ili čvarcima, na bijelo šugo s ombolom i domaćim kobasicama, na crveno s kobasicama i sušenim rebrima, s domaćom kokoši, po novijim recepturama s gljivama, ili pak šparugama, rakovima i školjkama, ili tartufima… okupani samo u maslinovom ulju i pokojim dodatkom, dotaknuti konšervom i mesom, utopljeni u moćan okus vrhnja. Meni su najdraži, kao i sve ostalo u životu, onako obični i jednostavni, sljubljeni s domaćim uljem i masnoćom što ga je pustio domaći špek i panceta. Tako ogoljeli do vlastite srži, istodobno bogati svim čarima zemlje, vode i sunca. Pljukanci su smjesa, osnov, potka, jezgra na koju se gradi kvalitetan i slastan zalogaj.
Lako i jednostavno
Sastojci: Pola kilograma brašna, čaša vode, prstohvat soli
Priprema: vodu ugrijati da zakipi, u posudu staviti brašno i dolijevati kipuću vodu, najprije kuhačom, poslije rukom umijesiti tvrdo tijesto; otkidati po komadić i na nabrašnjanoj dasci (ili među dlanovima) protrljati tijesto tako da se formiraju kao mala vretena; kuhati u slanoj vodi tek nekoliko minuta, procijediti, dodati meso, morske plodove ili masnoću, ovisno što imate u frižideru
Savjet: tijesto mora biti tvrdo jer bi se inače raspalo pri kuhanju (Tekst i fotografije V. MEDVEDEC)
bglavac
edin.kecanovic
