A onda je prije 160 godina paradajz prvi put upotrijebljen u kulinarske svrhe. To su učinili Francuzi, koji su pekli zelene plodove. Vrlo brzo, zeleni zapečeni paradajz postaje pravi hit francuske kuhinje.

Nekada se paradajz darovao damama kao simbol vjernosti i suptilnih osjećaja, a danas je to jedna od najzdravijih namirnica i zajedno s krumpirom najzastupljenije povrće u kulinarstvu.

Ljekovitost

Plod je jedini dio biljke koji je upotrebljiv u ljudskoj prehrani. Da bi njegova ljekovitost bila maksimaln iskorištena, najbolje je koristit svjež paradajz, njegov sok ili salatu.

Ovo povrće pripada grupi namirnica koje su idealne u borbi protiv suvišnih kilograma. Bogato je ugljikohidratima, zbog čega je jako pogodno za prehranu dijabetičara. Zahvaljujući visokoj koncentraciji celuloze, paradajz je odličan za pročišćavanje i pražnjenje crijeva. Obzirom da razmekšava stolicu, jako je koristan za osobe koje imaju problema s hemoroidima.

U plodu paradajza ima oko 5% kiselnina, najviše jabučne, limunske, vinske i ćilibarske. Upravo kiseline omogućuju paradajzu da kao rijetko koja druga hrana potiče lučenje želučanih sokova, što znatno olakšava probavu.

Riznica vitamina i minerala

Paradajz obiluje vitaminima i mineralima. Čak 50% od ukupnih mineralnih materija čini kalij, a od ostalih minerala u paradajzu su najzastupljeniji fosfor, magnezij, kalcij. Paradajz je i najbolji prirodni izvor bakra. Mangana, sumpora, kobalta, joda i radija ima u tragovima.

 

Zbog kalija je paradajz vrlo učinkovit za izbacivanje suvišne vode iz organizma. Zato je vrlo koristan kao pomoćno sredstvo u liječenju reumatizma, upale zglobova, gihta, bubrežnih kamenaca i kamenaca u žučnoj kesi, kao i srčanih oboljenja praćenih otocima.

Djelovanje kalija znatno slabi uslijed prisutnosti natrija, pa je vrlo važno ne soliti ga previše, pošto je sol bogata natrijem. Zreli plodovi paradajza su dobro sredstvo za liječenje anemije, posebno one koja se javlja kod djece i mladih koji su još u fazi razvoja. Ovo svojstvo čini ga vrlo korisnim za oporavak organizma nakon gubitka većih količina krvi u nesretnim slučajevima i kirurškim intervencijama.

Od vitamina naročito je značajno prisustvo karotena (vitamina A), te vitamina C i B1. U manjim količinama paradajz sadrži i vitamine K, E, a u tragovima i vitamine B3, B6, niacin, folnu kiselinu i biotin.

Najbolji izvor vitamina A su masti životinjskog porijekla, pa je paradajz, koliko god to zvučalo nevjerojatno, dobra alternativa mesu. Sadržaj vitamina A u ovom povrću sprječava nastanak mnogih opakih bolesti: oboljenja kože i očiju, pojave degeneracije crijeva i dišnog sustava, koje su izravna posljedica nedostatka ovog vitamina.

Paradajz ima i ogromnu prednost nad špinatom, jer ne sadrži oksalnu kiselinu, pa ga bez posljedica mogu koristiti reumatičari i bolesnici koji pate od upale zglobova. Vitamin C kojim je paradajz jako bogat, najvažniji je za opći imunitet organizma i najbolji je antioksidans, jako važan u suzbijanju djelovanja slobodnih radikala, izazivača kancerogenih oboljenja.