Danas vlada mišljenje da oksalati - bezopasne tvari koje sadrže mnoge biljke - mogu poticati stvaranje bubrežnih kamenaca.

Zbog toga, mnogi nutricionisti preporučuju izbjegavanje namirnica koje sadrže oksalate.

No, je li to zaista tako?

Trebamo li, zbog straha od stvaranja bubrežnih kamenaca, izbjegavati korisne i hranjive namirnice poput špinata, peršina, maline, čak i kakaa?

Što su oksalati

Oksalati su prirodne tvari koje se nalaze u biljkama, životinjama i ljudima. S kemijskog aspekta, pripadaju skupini organskih kiselina.

Naše tijelo ih uvijek sadrži u određenim količinama jer naše stanice rutinski pretvaraju neke druge nutrijente (naprimjer, vitamin C) u oksalate.

Oksalati u naše tijelo mogu doći i izvana - iz određenih namirnica koje ih sadrže u različitim omjerima.

Među voćem, povrćem i raznim drugim plodovima najveći izvori oksalata su:

* kupine
* borovnice
* maline
* jagode
* grožđe
* smokve
* špinat
* blitva
* peršin
* poriluk
* mahunarke
* badem
* indijski oraščić
* kakao
* crni i zeleni čaj

Od svih dijelova biljke najviše oksalata gotovo uvijek sadrži lišće, dok ih je u korijenu ili stabljici znatno manje.

Oksalate uglavnom sadrže biljne namirnice, dok namirnice životinjskog podrijetla sadrže zanemarive količine ovih tvari.

Pretpostavlja se da oksalati biljkama služe da se riješe viška kalcija. No, prema nekim istraživanjima biljke također koriste oksalate da bi se zaštitili od infekcija i nametnika.

Oksalati i kamenci - mit ili stvarnost?

Oksalne kiseline imaju sposobnost da formiraju čvrstu vezu s različitim mineralima kao što su natrij, kalij, magnezij i kalcij. Kad se to dogodi, spojevi koji nastaju obično se nazivaju oksalati soli.

Soli natrijeva i kalijeva oksalata topive su u vodi te se izlučuju u mokraći, ali kalcijev je oksalat praktički netopiv.

To je razlog zašto kalcijev oksalat, kad je prisutan u dovoljno visokoj razini, ima sklonost spajanja u kristale u bubrezima ili urinarnom traktu.

Smatra se da ovi kristali mogu doprinijeti stvaranju bubrežnih kamenaca koji zatim ometaju funkcioniranje bubrežnog kanala.

Prema istraživanjima, čak osamdeset posto bubrežnih kamenaca kod odraslih ljudi je nastalo od kalcijevog oksalata.

Međutim, nema nikakve znanstvene potvrde da je unos oksalata iz prehrane kriv za stvaranje bubrežnih kamenaca.

Nažalost, mnogi nutricionisti danas preporučuju strogo smanjenje unosa hrane koja sadrži oksalate kako se ne bi stvorio kamenac.

Ipak, istraživanja pokazuju da unos oksalata kod ljudi koji već imaju kamenac nije nimalo bitan, budući da je kamenac već nastao.

Kod ljudi koji nemaju problema s kamencima, istraživanja pokazuju da unos oksalata nema utjecaja ni na njihovo zdravlje.

Zbog toga, nema potrebe da ograničujete unos korisnih i zdravih namirnica poput zelenog čaja, kakaa, špinata i grožđa zbog straha od stvaranja bubrežnih kamenaca.

Kada ipak trebate ograničiti unos oksalata

Unatoč tome što su razine oksalata koje unosimo u organizam vrlo male, postoji nekoliko relativno rijetkih zdravstvenih stanja koji zahtijevaju strogo ograničenje oksalata.

To su hiperkalcemija (povišena razina kalcija u krvi) i primarna hiperoksalurija (povećana proizvodnja oksalata u organizmu).

U takvim slučajevima unos oksalata morali biste ograničiti na 50 miligrama dnevno.

No, koliko je to - 50 mg oksalata dnevno?

Na primjer, jedna šalica sirovog špinata sadrži oko 200 miligrama oksalata. Dakle, pacijentima s ovim rijetkim dijagnozama dozvoljena je četvrtina šalice špinata dnevno.

Sadržaj oksalata u mg na 100 grama sirovih namirnica