Britanka Jacqueline Henson slijedila je dijetu koja propisuje dnevni unos od 500 kilokalorija, a samozvani savjetnici za dijetu ohrabrivali su je da pije što više vode jer će tako izgubiti više kilograma. Nesretna je žena sve shvatila predoslovno i – umrla. Za ovaj smrtni slučaj neće odgovarati kompanija koja je osmislila dijetu jer u uputama stoji kako unos vode treba rasporediti tijekom dana.

Unos hrane tijekom povijesti bio je usko povezivan s identitetom. Tu vezu najbolje je opisao Anthelme Brillat Savarin, francuski gastronom koji je živio na prijelazu iz 18. u 19. st. Njegova je slavna izreka: “Reci mi što jedeš i reći ću ti tko si.” Što bi taj glasoviti otac moderne gastronomije rekao na današnje prehrambene i gastronomske trendove, možemo samo naslućivati. S jedne strane imamo gurmane koji (s mjerom) uživaju u različitim etničkim kuhinjama, a s druge strane vojske ljudi u naponu životne snage koji se sustavno izgladnjuju kako bi postigli nedostižan uzor koji nameću modni trendovi.

Također, velik dio zapadnjačke populacije svoje vrijeme dijeli na vrijeme prejedanja i vrijeme dijete, odnosno upadaju u tzv. jo-jo efekt dijete. Nije čudno što se opsjednutost dijetama i poremećaji prehrane javljaju upravo u naprednim kapitalističkim društvima gdje je kontradikcija svojstvena traganju za perfekcijom otuđila brojne ljude od njihovih pravih izvora hrane.



Povjesničar Hillel Schwartz (1986.) navodi da korijeni moderne opsesije tjelesnom masom i dijetama datiraju s početkom 20. stoljeća. Iako viktorijanske terapije dispepsije (loše probave) često podsjećaju na suvremene redukcijske dijete, njihovi tadašnji sljedbenici provodili su ih kako bi imali osjećaj lakoće u probavnom sustavu, a ne kako bi transformirali svoj vanjski izgled. Protagonisti bogatih banketa koji su priređivani potkraj 19. stoljeća kritizirani su zbog neumjerenosti u hrani, a dame bujnih oblina s impresionističkih slika osuđene su na dijetu i tjelovježbu.

Kada je jednom krenuo opći trend prema idealu mršavosti, bilo ga je nemoguće zaustaviti. Ideali ženske ljepote fluktuirali su od dječačkog izgleda ‘20-ih godina do nešto zaokruženijih figura 30-ih, ali opći trend pokazuje konstantni pad prema sve nižim indeksima tjelesne mase (BMI) koji asociraju na idealne proporcije ženskog tijela. Te trendove najbolje opisuje indeks tjelesne mase Miss Amerike koji se sustavno smanjuje od četrdesetih godina prošloga stoljeća. U znanstvenom časopisu Journal of American Medical Association početkom 21. stoljeća objavljen je rad u kojem se na primjeru indeksa tjelesne mase Miss Amerike objašnjava nametanje pothranjenih uzora za mlade generacije. Naime, ‘40-ih godina prosječan je BMI misica bio blizu 23, a ovoga desetljeća 17-18. Potonje vrijednosti upozoravaju na granicu pothranjenosti.

Tableta za debljinu

Primjerice, mnogi su filmske dive iz 60-ih godina, kao npr. Marilyn Monroe i Jayne Mansfield, smatrali punašnima. Sve nedostižniji standardi ženske tjelesne ljepote potaknuli su stvaranje brojnih bizarnih dijeta i svojevrsne industrije dijeta. Pojavili su se mnogi šarlatani koji su vidjeli svoju šansu za zaradu od dijeta. Pritom su neke bile relativno benigne, poput Jean Downove dijete Get Slim, koja je preporučivala ispijanje ružičaste limunade, ili dijete dr. W. W. Baxtera, koji je preporučivao pripravak phyolacca, purgativ podrijetlom iz biljke vinobojke koju navodno konzumiraju gojazne ptice selice.



Drugi čudotvorni pripravci za mršavljenje bili su znatno opasniji za zdravlje. “Helenina tekućina za mršavljenje”, koja se 30-ih godina oglašavala uz marketinški slogan “Odgrgljajte svoju mast” (Gargle Your Fat Away), sastojala se od peperminta, varikine i vodikova peroksida. Jedno od najopasnijih sredstava za mršavljenje u povijesti bila je “tableta za debljinu” nastala 1910., a sadržavala je strihinin i arsen. Godine 1925. lansirana je pušačka dijeta za koju su proizvođači cigareta tvrdili kako cigarete potiskuju apetit. Jedan od tadašnjih marketinških slogana bio je “Posegnite za Luckyjem umjesto za slatkim” (Reach for a Lucky instead of a sweet.)”.

Usporedno s razvojem znanstvenih spoznaja i pravne regulative, nekontrolirana sredstva za mršavljenje zamijenili su tekući dijetni pripravci, suplementi i lijekovi za mršavljenje. Popularni praškovi koji se miješaju s vodom i uzimaju kao zamjena za obrok u upotrebi su i danas.

Takvi zamjenski praškasti obroci lansirani su 30-ih godina pod imenom “Dr. Stoll – pomoćno sredstvo za mršavljenje”, a razvili su se kroz brojne brendove koji su osigurali milijunske prihode poput Metrecala, Natureslima, Herbalifea i Slimfasta. Tridesete godine prošlog stoljeća također je obilježilo otkriće amfetamina kao potiskivača apetita. Iako su naveliko propisivani od 50-ih, često zajedno s barbituratima kako bi se ublažila nuspojava drhtavice, otkriveno je da amfetamini gube učinkovitost nakon šest do deset tjedana primjene. Ipak, farmaceutske kompanije nastavile su razvijati lijekove protiv debljine i danas na tržištu imamo nekoliko učinkovitih lijekova za liječenje debljine čiji se mehanizmi djelovanja temelje na ometanju apsorpcije masti ili utjecaju na središnji živčani sustav.



Mršavjeti, ali zdravo

Kopije dijeta iz prošlosti