Riječ je o u nas sasvim novoj i nepoznatoj povrtnoj vrsti, afričkoga podrijetla, čiji je uzgoj, prema mišljenju stručnjaka, kod nas gotovo nemoguć, a uspjeti može samo na otvorenom, sunčanom i zaštićenom području.

Kiwano, vrsta koja potječe iz centralne i južne Afrike, gdje danas u divljini rastu ti igličasti, bodljikavi krastavci, u vrt Šolićevih došla je slučajno. Protekle zime sjemenke je Ivici darovao prijatelj pomorac na povratku s broda.

Šolićevi su uzeli sjemenke egzotične povrtnice i stavili ih u čašice od jogurta da klijaju na sunčanom, južnom prozoru. Kada su sjemenke isklijale i biljka se počela uspinjati kao penjačica, supruga Nada je nagovorila muža da sjeme zasadi u zemlju. Zanimalo ju je što će od svega biti.

On ju je poslušao i iz znatiželje posadio biljku u vrt pokraj svoje trgovine i skladišta. Šolićevi se nisu puno nadali i, kako vele, poslije su, zbog posla i drugih obveza, zaboravili na zasađene sjemenke.

U međuvremenu je egzota prekrila cijeli vrt, pa su razmišljali o njezinu uklanjanju. Odustali su kada je biljka u svibnju počela cvjetati.

Prije nešto više od mjesec dana u vrtu su se počeli pojavljivati bodljikavi zeleni plodovi, veličine i oblika većeg limuna. Sada u vrtu ima više od 50-ak plodova kiwana. Nada jedva čeka da požute kako bi ih počela brati i konzumirati.

Poznato je da taj osebujni plod ima osvježavajući okus koji podsjeća na kombinaciju aroma dinje, limuna, banane i marakuje. Poznat je kao plod koji prirodno odstranjuje žeđ.

U zrelom stanju, kada kora dobije zlatnonarančastu boju, a meso postane tamnozeleno, aroma kiwana dolazi u najvećoj mjeri do izražaja.