“Neka ti hrana bude lijek, a lijek hrana”
Piše: Karmela Devčić
Foto: Vjekoslav Skledar/CROPIX
Ono Hipokratovo “Neka ti hrana bude lijek, a lijek hrana” nije samo antički kanon medicine, već predvidljivo opće mjesto koje će citirati mnogi profesionalno pozicionirani u industriji zdrave hrane i oko nje. Iako se sve više govori o rastućem nedostatku hrane, u razvijenim zemljama sve više raste svijest o potrebi za zdravom hranom. U Hrvatskoj, međutim, samo deset posto populacije redovitije kupuje prehrambene ekološke proizvode.
Istraživanje koje je nedavno na 1000 ispitanika proveo Gfk pokazalo je da je 83 posto Hrvata čulo za ekološku (organsku) hranu, a redoviti i česti kupci su zastupljeniji u Zagrebu i okolici, Istri i Primorju te Dalmaciji, mlađe i srednje su dobi, visokoobrazovani i imaju visoka mjesečna primanja.
Međutim, jedno drugo istraživanje pokazuje da 44 posto građana pri kupnji namirnica za kućanstvo vodi računa o svakoj lipi pa postaje jasno da skupi ekološki proizvodi, koji su od 30 do čak 100 posto skuplji od konvencionalno uzgojene hrane, za sada i ne mogu više i češće doći na naše stolove. Za usporedbu, u Njemačkoj je 2007. 94 posto kućanstava kupilo barem jedan ekološki prehrambeni proizvod.
U Hrvatskoj danas ima 625 registriranih, uglavnom malih, ekoloških proizvođača na oko 25.000 hektara poljoprivrednih površina, a u trgovinama su prisutni i ekološki proizvodi iz uvoza. Supružnici Romina i Dominik Ćibarić iz Zagreba prije četiri godine odlučili su jesti više organski uzgojene hrane.
- Željeli smo za nas i svoju djecu što kvalitetniju hranu s najmanjim postotkom aditiva i ostalih kemijskih dodataka. Nije nam bila namjera izbaciti nijednu namirnicu iz svog jelovnika, nego jednostavno jesti zdravije - kažu Romina i Dominik Čibarić. S obzirom na nemogućnost kupnje nekih organskih namirnica u Hrvatskoj za svoju djecu, npr. mlijeka i mliječnih proizvoda iz ekološkog uzgoja, tijekom poslovnih putovanja u Austriju i Italiju umjesto suvenira ponijeli bi litru mlijeka, sira, jogurta, tjestenine i sl. Ostalo bi kupovali po Zagrebu, razasuto na puno mjesta. Prepoznajući sve veću potrebu za organskim proizvodima, Romina i Dominik Ćibarić uskoro će otvoriti supermarket organske hrane u Zagrebu.
Istraživanje koje je nedavno na 1000 ispitanika proveo Gfk pokazalo je da je 83 posto Hrvata čulo za ekološku (organsku) hranu, a redoviti i česti kupci su zastupljeniji u Zagrebu i okolici, Istri i Primorju te Dalmaciji, mlađe i srednje su dobi, visokoobrazovani i imaju visoka mjesečna primanja.
Međutim, jedno drugo istraživanje pokazuje da 44 posto građana pri kupnji namirnica za kućanstvo vodi računa o svakoj lipi pa postaje jasno da skupi ekološki proizvodi, koji su od 30 do čak 100 posto skuplji od konvencionalno uzgojene hrane, za sada i ne mogu više i češće doći na naše stolove. Za usporedbu, u Njemačkoj je 2007. 94 posto kućanstava kupilo barem jedan ekološki prehrambeni proizvod.
U Hrvatskoj danas ima 625 registriranih, uglavnom malih, ekoloških proizvođača na oko 25.000 hektara poljoprivrednih površina, a u trgovinama su prisutni i ekološki proizvodi iz uvoza. Supružnici Romina i Dominik Ćibarić iz Zagreba prije četiri godine odlučili su jesti više organski uzgojene hrane.
- Željeli smo za nas i svoju djecu što kvalitetniju hranu s najmanjim postotkom aditiva i ostalih kemijskih dodataka. Nije nam bila namjera izbaciti nijednu namirnicu iz svog jelovnika, nego jednostavno jesti zdravije - kažu Romina i Dominik Čibarić. S obzirom na nemogućnost kupnje nekih organskih namirnica u Hrvatskoj za svoju djecu, npr. mlijeka i mliječnih proizvoda iz ekološkog uzgoja, tijekom poslovnih putovanja u Austriju i Italiju umjesto suvenira ponijeli bi litru mlijeka, sira, jogurta, tjestenine i sl. Ostalo bi kupovali po Zagrebu, razasuto na puno mjesta. Prepoznajući sve veću potrebu za organskim proizvodima, Romina i Dominik Ćibarić uskoro će otvoriti supermarket organske hrane u Zagrebu.
 |
 |
|
Organski med i vino proizvedeni su prema strogim ekološkim smjernicama |
Možemo li jesti zdravo, a da ne kupujemo nužno ono što na sebi nosi ekocertifikat? Teško. Godinama na tržnici kupujem na štandu kod Antice, koja na zagrebački plac stiže vlakom negdje iz Turopolja. Žvačem njezin špinat, utvaram si da jedem zdravo. Onda sasvim slučajno naletim na Antičino polje i shvatim da moj špinat raste dva metra od najprometnije ceste tog kraja.
Ako ga ona već i ne šprica, špricaju ga ispušni plinovi. Kupujete li i jedete samo organsku hranu, ne mora značiti da ste sasvim lišeni pesticida. Ekouzgajivači imaju, doduše, dozvolu koristiti prirodne pesticide, no to što su prirodni ne podrazumijeva i da nisu otrovni. Primjerice, Američka agencija za zaštitu okoliša (EPA) upozorava da prirodni pesticid rotenon izaziva simptome Parkinsonove bolesti…
Mario Sever, jedan od većih i poznatijih domaćih ekoproizvođača, kaže da oni na svom ekogospodarstvu koriste piretrin, prirodni pesticid koji se dobije od cvijeta buhača. Tragovi toga prirodnog piretrina ne mogu se, tvrdi, naći niti u jednoj biljci jer ispare na suncu. Tu, objašnjava Sever, nije riječ o modernoj kemiji koja se rajčici ili jabuci uvuče pod kožu i koju, ma što s njima činili prije nego što ih zagrizete, ne možete potpuno istrijebiti.
Mario Sever jedan je od većih domaćih ekoproizvođača koji svoje proizvode iz prirodnog uzgoja prodaje na zagrebačkoj tržnici
“Činjenica jest da certifikati ne lažu i da organsko pakiranje sadržava manje toksikanata, ali još nema čvrstog dokaza da će čovjek koji 10 godina jede organsku hranu biti zdraviji od onog koji apsolutno ne pazi na hranu i da će dulje živjeti od njega. Uvažena svjetska klinika Mayo provela je istraživanje koje je jasno pokazalo da glede zdravlja nema razlike. Organski proizvodi podliježu posebnoj tehnologiji, ali nisu ništa hranjiviji. Razlika je samo u glavama ljudi. U pogledu kvalitete vrijede isti standardi, s tim da organski plodovi brže propadaju. Po izgledu oni se malo ili nikako ne razlikuju. Konvencionalni proizvodi špricaju se pesticidima, a organski ne. No toksikolozi su analizirali uzorke jedne i druge proizvodnje nakon kulinarske obrade i među njima je gotovo zanemariva razlika. Što se tiče okusa, zagovornici organske hrane kažu da razlika postoji, a druga strana kaže da razlike zapravo nema”, kaže nutricionist dr. Ignac Kulier.
Nutricionistica Darija Vranešić-Bender ističe pak one rezultate istraživanja u EU koji pokazuju da ekološko voće i povrće ima 40 posto više antioksidansa, veće količine minerala i bolji okus. Da je organsko zdravo i zdravije, Mario Sever ne dvoji: “Dođu mi ljudi i kažu da im je dijete alergično na jagode. No ispostavi se da je alergično na pesticide kojima se jagode u konvencionalnoj proizvodnji tretiraju, jer kako onda objasniti da probaju naše jagode i nemaju nikakvu reakciju. Sve naše povrće može se koristiti zajedno s korom.”
U Ministarstvu poljoprivrede kažu da je 625 registriranih ekoloških proizvođača u Hrvatskoj pod strogom kontrolom. Tu kontrolu, doduše, obavlja samo pet nadzornih stanica (dvije u Zagrebu, po jedna u Splitu, Osijeku i Omišlju na Krku) koje od Ministarstva imaju ovlaštenje za nadzor ekoproizvođača. No nadzornici s kojima smo razgovarali tvrde da u ekološkoj poljoprivredi nema mnogo kršenja pravila. Napokon, kad je prije šest godina država počela i formalno popisivati ekoproizvođače među njima je bilo puno onih koji su počeli saditi i gojiti zdravo ne bi li prvo sami sebi vratili izgubljeno zdravlje. U međuvremenu su se pojavili i oni više komercijalno orijentirani, ali to su sve ljudi koji igraju prema pravilima, uvjeravaju nas ekoinspektori.
 |
 |
| Ignac Kulier: Organski proizvodi podliježu posebnoj tehnologiji, no nisu ništa hranjiviji |
Darija Vranešić: Ekološko voće i povrće ima više antioksidansa i minerala |
Svaki ekoproizvođač u Hrvatskoj mora voditi detaljan zapisnik o onome što i kako proizvodi, sadi, obrađuje, tretira, a bar jednom godišnje na vrata primi nadzornika koji provjerava kako se tu i što radi. Spomenutih pet nadzornih stanica češlja polja i farme od Iloka do Konavala. Ing. agronomije mr. Ranko Tadić, upravitelj zadruge AgriBioCert iz Omišlja na Krku, uvjerava nas da “dobro obučen nadzornik može iz aviona vidjeti vara li proizvođač ili ne”. Posumnja li da eko baš i nije eko, nadzornik uzima uzorke i šalje ih u laboratorij gdje se testiraju na nedopuštene pesticide, umjetna gnojiva…
Što to već okom i iskustvom, bez sofisticiranih instrumenata, čita nadzornik? Uđe li u ekovinograd, primjerice, ondje ne bi smio naći tragove smeđe zemlje, nego obraslu travu koja je najbolji znak da u blizini nisu korištena kemijska sredstava. Kako na policama znati da je nešto stvarno ekološko, kome vjerovati? Ako je provjereno ekološko, mora imati ekoznak. No i među ekoznakovima postoji hijerarhija. Kod nas se uglavnom svodi na razliku u proizvodima koji su samo proizvedeni od ekosastojaka i proizvodima koji su proizvedeni od ekosastojaka, ali i rađeni prema svim ekouvjetima.
- Ovi posljednji su i jedini pravi ekološki proizvodi, jer onaj prvi znak dobiju proizvođači u tzv. prijelaznom razdoblju pa još nemaju sve uvjete, ali imaju ekosirovine. Prijelazno razdoblje obično traje od jedne do pet godina - objašnjava načelnik Odjela za ekološku poljoprivredu u Ministarstvu poljoprivrede Tomislav Petrović.
- Organska hrana trebala bi maksimalno 30 posto biti skuplja od konvencionalne. Tako je to na Zapadu, dok su cijene u Hrvatskoj nerijetko višestruko veće - ističe Darija Vranešić-Bender.
“Gdje država znatno subvencionira ekoproizvođače, kao što je to u EU, oni mogu imati bolje cijene. Kod nas još imate veće poticaje za konvencionalne proizvođače nego zaeko, pa kako onda očekivati manju cijenu?”, komentira Mario Sever. Prirodno uzgojeno je, jasno, skuplje i zato što do stola stiže mnogo sporije. “Konvencionalnog piceka dobijete za 42 dana, a nama treba šest mjeseci, oni u 42 dana dobiju kilogram i pol, a mi 300 g. Naši se kozlići prva tri ili četiri mjeseca, hrane majčinim mlijekom, a konvencionalni već s dva tjedna prelaze na mliječnu zamjenu, ističe Sever.
Romina i Dominik Ćibarić prije četiri godine u svoju su prehranu uveli ekološke namirnice. Kupuju u Austriji i Italiji ili od domaćih poljoprivrednika
bglavac
irida
edin.kecanovic
