Medicinska jodofobija - "Prema dr. Guyu E. Abrahamu, ‘medicinska jodofobija’ ili bezrazložni strah od upotrebe neorganskog, neradioaktivnog joda ili jodida, vjerovatno je prouzrokovao više ljudske patnje i smrti nego dva svjetska rata zajedno, a sve zbog spriječavanja značajnog kliničkog ispitivanja dnevnih potreba joda neophodnih za optimalno mentalno i tjelesno zdravlje."

U današnjem modernom svijetu nedostatak joda dosegao je pandemijske razmjere uslijed njegovog istiskivanja iz organizma raznim toksinima, poput bromida, pesticida i prehrambenih aditiva. Uz to, moderno poljodjeljstvo dovelo je do nedostatka joda i drugih minerala u tlu. Usjevi koji rastu na takvom tlu siromašni su jodom.Način života i ishrane također može dovesti do jodne deficijencije u tijelu. Ljudi koji konzumiraju puno pekarskih proizvoda (kruh, tjestenine i sl.) s visokim razinama bromida, naročito su ugroženi. Kao i vegeterijanci, ali i oni koji ne vole plodove mora, alge ili morsku sol.

Prema dr. Brownsteinu, autoru knjige Jod: Zašto vam je potreban, zašto bez njega ne možete živjeti, otprilike jedna trećina svjetske populacije živi u regijama koje oskudijevaju jodom. On i drugi istraživači testirali su tisuće ljudi i dobili konzistentne rezultate. Otprilike 96% pacijenata imalo je nizak nivo joda. Svjetska zdravstvena organizacija priznaje nedostatak joda kao glavni uzrok mentalne retardacije koja se može spriječiti. Nedostatak joda identificiran je kao značajni zdravstveni problem u 129 zemalja, a čak 72% svjetskog stanovništva pati od poremećaja uzrokovanih nedostatkom joda.

U SAD-u se jod dodaje u sol kako bi pomogao spriječiti gušavost. No, kao što znamo, te dodane količine imaju slab učinak u spriječavanju ili neutraliziranju mnogih drugih oblika bolesti.

Ovo je lista bolesti povezanih s nedostatkom joda: rak dojke, rak štitnjače, rak jajnika, rak maternice, rak prostate, autoimune bolesti štitnjače, hipotiroidizam, fibrocistične promjene u dojkama, poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje, kronični umor, fibromijalgija

Liječenje jodom

Jod se koristi za liječenje sljedećih bolesti: poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje, ateroskleroza, bolesti dojki, Dupuytrenova kontraktura, pretjerano lučenje na sluznici, fibrocistične dojke, gušavost, hemoroidi, glavobolje i migrene, fibromijalgija, kronični umor, hipertenzija, infekcije, keloidoza, bolesti jetre, nefrotični sindrom, bolesti jajnika, kamenac pljuvačke žlijezde, Peyronijeva bolest, bolesti prostate, ciste lojnica, bolesti štitnjače, vaginalne infekcije, sifilis, maternični fibroidi, trovanje teškim metalima (živa, olovo, arsen) šarlah, bronhitis i upala pluća, pretilost, depresija, bol u dojkama, ekcemgenito-urinarne bolesti, reumatizam, upala krajnika, trbušni bolovi, zamagljeno razmišljanje, alergije, menstrualni poremećaji, infekcije desni, psorijaza, srčane aritmije, visoki kolesterol, konstipacija, tanka kosa, dijabetes tipa 2, problemi očiju, gastroezofagealni refluks, multipna skleroza, gastropareza i tako dalje!!!

Ovaj široki spektar raznih oboljenja koja se mogu poboljšati zahvaljujući jodu daje nam prilično dobar nagovještaj koliko je jod važan i koliko je nedostatak joda rasprostranjen.

Čak i kad bi nam pošlo za rukom konzumirati oko 2 kilograma svježih plodova mora svaki dan, kako bismo podmirili svoje potrebe za jodom, ne živimo pod staklenim zvonom. Nuklearna katastrofa u Fukušimi najvjerovatnije je kontaminirala svu svjetsku morsku travu, koja je važan izvor joda. Tu su i 2053 nuklearne ekplozije koje su se dogodile širom svijeta od 1940-ih do 1990-ih, odnedavno tu je i osiromašeni uranij koji se koristio kao municija u američkim ratovima. Nemojmo zaboraviti ni na Černobil.

Poznato je da radioaktivni jod, koji se upotrebljava u raznim medicinskim procedurama, dodatno pogoršava problem deficijencije joda u tijelu.

Također, izloženost kemijskim spojevima koji inhibiraju vezivanje joda u tijelu (npr. bromidi, fluoridi, kloridi) dodatno pogoršava problem. Mnoge zemlje i dalje dodaju flor u vodu za piće, unatoč dokazima o njegovoj štetnosti za zdravlje. Da bi stvari bile gore, flor je još toksičniji kada u tijelu postoji nedostatak joda. Da, ovakve stvari stavljaju u našu vodu za piće.

Mnogi zdravstveni radnici se boje joda jer nisu do kraja upoznati s njegovom biokemijom i fiziologijom. Navodi se kako vjeruju da jod dovodi do hipotireoze, dok u stvari jod pomaže u normaliziranju tiroidne funkcije. Jedan od razloga za ovo pogrešno vjerovanje je visoki nivo TSH-a (hormon hipofize koji stimulira rad štitnjače), a koji se javlja prilikom uzimanja joda. Ovaj hormon je standardni test za proučavanje funkcije štitnjače. Obično se luči u povećanom nivou kada postoji hipotireoza.

Dr. Brownstein objašnjava:

Jod ne izaziva hipotiroidizam. Štoviše, glavni tiroidni hormoni, T4 i T3 ne mogu se proizvoditi bez joda. Kada osobi manjka jod, dolazi do hipotiroidizma jer tijelo nema dovoljno materijala za proizvodnju T4 i T3. Suplementiranje jodom će poboljšati i čak izliječiti hipotiroidizam bez upotrebe sintetičkih lijekova. Uz to, istraživanje sugerira da uzimanje tiroidnih hormona u stanju jodne deficijencije može dodatno pogoršati situaciju zbog podizanja brzine metabolizma.Dr. Brownstein objašnjava kako uzimanje tiroidnih hormona u stanju jodne deficijencije povećava rizik od raka dojke i vjerovatno ostalih vrsta raka. Može se očekivati i da će svaka supstanca koja istovremeno smanjuje zalihe joda u tijelu i povećava potrebe u njemu, imati negativan efekt na zdravlje.Dodatno pogrešno shvaćanje je da je jod kontraindiciran kod autoimunih bolesti štitnjače poput Gravesove ili Hashimotove bolesti. Drugim riječima, oni koji nemaju dovoljno joda u organizmu, imaju veće šanse da u njihovom tijelu počne proizvodnja antitijela koja napadaju štitnjaču

Autoimune bolesti

Autoimune bolesti, uljučujući bolesti štitnjače, primjeri su pojačanog oksidativnog stresa u tijelu. Oksidativni stres je u stvari upala i može se usporediti s požarom. Požar se može ugasiti jedino odgovarajućim sredstvima. To su: antioksidansi, nerafinirana sol, odgovarajući nutrijenti i protuupalna ishrana (bez glutena, bez GMO-a, s malo šećera i s velikom količinom životinjskih masti). Ljudi koji pate od autoimunih bolesti štitnjače moraju uzimati odgovarajuće nutrijente zajedno s jodom kako bi izliječili štetu izazvanu prevelikim oksidativnim stresom i nedostatkom joda.Dr. Brownstein objašnjava: “Osim stimuliranja proizvodnje hormona štitne žlijezde, TSH ima i drugu funkciju. Pomaže stimulaciju prozvodnje molekula koje su bitne za transport joda u tijelu, takozvanih natrijum-jodid simportera (NIS). Bez adekvatnih nivoa ovih molekula jod ne može ući u stanice u kojima je potreban. […] Tijelo pacijenta koji nema dovoljno joda nema veliku potrebu za ovim molekulama jer ima malo joda na raspolaganju koji treba transportirati u stanice. Međutim, kada ovakvo tijelo počne dobijati adekvatne količine joda one se moraju transportirati u odgovarajuće stanice. […]

.............

Tijekom černobilske katastrofe, lugolovu otopinu su koristili za blokiranje radioaktivnog joda i dezinfekciju vode. Učestalo se koristila već 1920. godine kao tretman prije operacije za ljude s bolestima štitnjače, poput Gravesove bolesti.

Lugolova otopina je dobila ime po francuskom liječniku J.G.A. Lugolu.
Mnogi tvrde kako upravo nedostatak joda u organizmu dovodi do mnogih bolesti i zdravstvenih poteškoća. Primjerice, štitnjača koristi jod za proizvodnju hormona koji su ključni za metabolizam, rast, te sintezu proteina.

7%-tna Lugolova otopina s kapaljkom – prirodna mješavina elementarnog joda i kalijevog jodida

Lugolovu otopinu iznimno cijene mnogi stručnjaci. Riječ je o mješavini elementarnog joda i kalijevog jodida koja je prvi put upotrijebljena 1829. godine. Ime je dobila po francuskom liječniku J. G. A. Lugolu.
Jod je kemijski element koji naše tijelo dobro »poznaje«. Nužan je mineral za normalnu funkciju svih tkiva i organa u ljudskom tijelu, ne samo za normalno djelovanje štitnjače.

Ujedno je jedno od najstarijih sredstava za dezinfekciju. Lugolova otopina je desetljećima bila općepoznata kao univerzalno detoksikacijsko sredstvo u borbi s bakterijama, gljivicama i virusima. Nakon toga, čini se, zaboravili smo na to čudesno prirodno sredstvo.

Link uz kod 5% popusta na slici OVDJE

Vise o nacinu upotrebe lugolove otopine, suplementiranju i potpuno prirodnoj detoksikaciji - OVDJE

Ne postoji skupina hrane koja će više zaštititi tijelo od radijacije i okolišnih zagađivača od morskog povrća… morsko povrće može spriječiti asimilaciju različitih radionuklida, teških metala kao što je kadmij i ostalih okolišnih otrova.“ Izjavio je liječnik naturopatije Steven Schecter.

Morsko povrće sadrži visoku razinu probavljivih proteina, a kada se usporedi sa biljkama koje rastu na zemlji, ono sadrži 10 – 20 puta više vitamina, minerala i aminokiselina.

Morske alge su obilježje ishrane kakva se koristi u Japanu i Kini još od prapovijesnog doba. One su u stvari dio tradicionalne ishrane koja uključuje ljude iz Japana, Koreje, Kine, Islanda, Švedske, Wallesa, Škotske, Havaja i Južnopacifičkih otoka. Putem čuda nazvanog fotosinteza morsko povrće zarobljava vitalnu energiju sunca i puni spektar hranjivih sastojaka iz mora. Vjeruje se da balansirana kombinacija morskog povrća može sadržavati svaki hranjivi sastojak poznat čovječanstvu.Alga spirulina u tabletama; Spirulina je jedna od algi koje se često dodaju u hranu za životinje, osobito pse.

AFA alga je jestiva vrsta plavozelene alge, najhranjivije hrane na svijetu. Ona je „najzelenija“ hrana jer sadrži najveći postotak klorofila.

Spirulina je također plavozelena alga koja je izvrstan izvor klorofila i sastojka zvanog fitokemikalije, koje se nalaze u biljkama i voću što ih prožima bojom i štiti protiv oštećivanja stanica uzrokovanog slobodnim radikalima. Rak ustiju se može liječiti fitokemikalijama, osobito betakarotenom kojeg u spirulini nalazimo u izobilju. To može objasniti zbog čega je ona usporila, pa čak i zaustavila rast kancerogenih stanica u znanstvenim istraživanjima. Spirulina ima 62% aminokiselina ili 20 puta više proteina od soje i 200 puta više od govedine. Ona je također najbogatiji izvor vitamina B12, a sadrži visoke razine minerala kao što je cink. Također sadrži 10 puta više karotenoida od mrkve a bogata je i klorofilom, uljima te sadrži više omega – 3 od ribljeg ulja.Obje navedene plavozelene alge imaju sličnu opću koncentraciju proteina, ugljikohidrata, lipida i minerala. Međutim kvaliteta njihovih mikronutritijenata se značajno razlikuje zbog specifičnih uzgojnih i žetvenih tehnika koje se s njima povezuju. Spirulina se, na primjer uzgaja u betonskim ili plastičnim jezercima i njezin „faktor saliniteta“ (sadržaj soli natrijevog klorida) je često i 100 puta veći od AFA alfe. Hranjivi sastojci spiruline su samo odraz tvari koje se umjetno dodaju u obliku mineralnih i ostalih dodataka.

AFA se sabire iz vlastitog mineralima bogatog i prirodnog staništa. Bogatstvo mikronutritijenata AFA –e je bolje vidljivo iz činjenice da 30 – ak metara organski hranjivog sedimenta čini bogat izvor minerala kojima se ona hrani. Ogromno bogatstvo ovog sedimenta se reflektira u činjenici da AFA ima oko 40% više kalcija i 100% više kroma od spiruline uz 5 – 10 puta veći sadržaj vitamina C. Spirulina je tropska alga, dok je AFA vrsta koja uspijeva u hladnoj klimi. Obje su bogate fitokemijskim antioksidansima kao što je karoten. Iako sušenjem na suncu i često korištenim tehnikama za brzo sušenje pri obradi spiruline uvijek izaziva značajan pad postotka betakarotena kao i koncentraciju metionin sumpora koji sadrži osnovne aminokiseline....https://afaalge.wordpress.com/.../afa-alga-i-lugolova.../

"Lakše je razbiti atom nego predrasude." - Einstein:

"Ludilo: radite istu stvar uvijek iznova i očekujte različite rezultate." - Einstein:

"Ljudska glupost i svemir su beskonačni, ali za ovo drugo nisam siguran." - Einstein:

Morsko povrće sadrži visoku razinu probavljivih proteina, a kada se usporedi sa biljkama koje rastu na zemlji, ono sadrži 10 – 20 puta više vitamina, minerala i aminokiselina.Morske alge su obilježje ishrane kakva se koristi u Japanu i Kini još od prapovijesnog doba. One su u stvari dio tradicionalne ishrane koja uključuje ljude iz Japana, Koreje, Kine, Islanda, Švedske, Wallesa, Škotske, Havaja i Južnopacifičkih otoka. Putem čuda nazvanog fotosinteza morsko povrće zarobljava vitalnu energiju sunca i puni spektar hranjivih sastojaka iz mora. Vjeruje se da balansirana kombinacija morskog povrća može sadržavati svaki hranjivi sastojak poznat čovječanstvu.Alga spirulina u tabletama; Spirulina je jedna od algi koje se često dodaju u hranu za životinje, osobito pse..

Jod je element koji je našem tijelu potreban u malim količinama za pravilnu sintezu hormona štitnjače. Esencijalni je nutrijent jer ga naš organizam ne može sam proizvesti, već ga u organizam trebamo unositi prehranom.

Za razliku od većine esencijalnih nutrijenata, status joda u našem tijelu nije povezan sa socioekonomskim čimbenicima, već s podnebljem u kojem živimo. Naime, sadržaj joda u hrani lokalnog podrijetla ovisi o udjelu joda u tlu pa će zbog toga niske koncentracije joda u tlu i vodi rezultirati biljkama i životinjama s niskim udjelom joda. Većina joda na našem planetu nalazi se u oceanima, a sadržaj joda u tlu varira ovisno o regiji. Što je tlo starije i izloženije vanjskim čimbenicima, to je vjerojatnije da će se erozijom tla jod isprati. Ljudi ovisni o lokalnim izvorima hrane koja se uzgaja na područjima siromašnima jodom, moraju se osloniti na namirnice koje su dodatno obogaćene jodom.Uloge joda u organizmuJod je esencijalna komponenta hormona štitnjače, trijodtironina (T3) i tiroksina (T4), i zato je neophodan za normalno funkcioniranje štitnjače. Kako bi zadovoljila potrebe tijela za hormonima štitnjače, štitna žlijezda hvata jod iz krvi i ugrađuje ga u veliki glikoprotein tiroglobulin. Daljnjim složenim biokemijskim reakcijama nastaju hormoni štitnjače koji se po potrebi pohranjuju i puštaju u cirkulaciju. U ciljanim tkivima, poput jetre i mozga, T4 (najčešći cirkulirajući hormon štitnjače) može se pretvoriti u T3 uz pomoć enzima koji sadrže selen. T3 je fiziološki aktivni hormon štitnjače koji se može vezati na receptore štitnjače u jezgrama stanica i regulirati ekspresiju gena. Na ovaj način, hormoni štitnjače reguliraju brojne fiziološke procese, uključujući rast, razvoj, metabolizam i reproduktivnu funkciju.

Nedostatak joda

Štitnjača zdrave odrasle osobe koncentrira 70-80% ukupnog udjela joda u tijelu i to od 15 do 20 mg i koristi oko 80 µg joda dnevno za sintezu hormona štitnjače. Suprotno tome, kronični nedostatak joda može rezultirati dramatičnim smanjenjem sadržaja joda u štitnjači znatno ispod 1 mg.

Brojni učinci nedostatka joda na rast i razvoj poznati su kao poremećaji uzrokovani nedostatkom joda. Manjak joda prepoznat je kao najčešći uzrok oštećenja mozga u svijetu. Spektar poremećaja uzrokovanih nedostatkom joda uključuje mentalnu retardaciju, hipotireozu, gušavost i različite stupnjeve ostalih poremećaja rasta i razvoja.

Najozbiljnije posljedice nedostatka joda povezane su s njegovim utjecajem na rast i razvoj dojenčadi i djece. Status joda može utjecati na rast svojim učincima na os hipotalamus–hipofiza–štitnjača. Manjak joda tijekom trudnoće ima značajne posljedice, od kojih je najteži ishod kretenizam i patuljast rast. Dodatni nepovoljni ishodi teškog nedostatka joda tijekom trudnoće uključuju povećani rizik od mrtvorođene djece, pobačaja i urođenih poremećaja.Poznato je kako je gušavost u hrvatskim krajevima postojala još od srednjega vijeka. U ranim 50-im godinama dvadesetoga stoljeća učestalost gušavosti u kontinentalnim dijelovima Hrvatske kretala se otprilike 80% u Slavoniji i Lici te do 46% utvrđenih u Zagrebu. Najveća je učestalost utvrđena u selu Rude kraj Zagreba uz pojavu kretenizma. Prva zakonska odredba o obaveznom jodiranju soli donesena je 1953. godine. Deset godina kasnije zabilježeno je značajno, trostruko smanjenje učestalosti gušavosti među školarcima. Također je zabilježen i nestanak kretenizma. Nakon četrdeset godina mislilo se kako je gušavost iskorijenjena kao javnozdravstveni problem u Hrvatskoj. Međutim, nakon osnutka državne Komisije za suzbijanje gušavosti 1992. godine, utvrđeno je postojanje blažeg oblika nedostatka joda i učestalost gušavosti 8-35% djece. Na osnovu tih rezultata i prijedloga Komisije za suzbijanje gušavosti, 1996. godine donesen je novi pravilnik o jodiranju soli gdje je udio joda povećan. Samo tri godine nakon uvođenja novoga pravilnika dobiveni rezultati pokazali su značajno poboljšanje ispitivanih pokazatelja o dovoljnom unosu.Prehrambeni izvori jodaNajbolji izvor joda u hrani su riba i plodovi mora. Razlog tome je što morske životinje mogu koncentrirati jod iz morske vode. Određene vrste jestivih morskih algi također su vrlo bogate jodomOstali dobri izvori prehrambenog joda uključuju jaja, voće, žitarice i perad. Prerađena hrana može pridonijeti unosu joda ako se tijekom proizvodnje dodaju jodirana sol ili aditivi u hrani, poput kalcijevog jodata i kalijevog jodida. Budući da sadržaj joda u hrani može značajno varirati, te vrijednosti treba smatrati približnim.

Ortomolekularna medicina vs nadriljecnistvo i alopatska medicina

Jedna od najistaknutijih dobrobiti morskih algi za zdravlje jest njihova mogućnost uklanjanja radioaktivnog stroncija i ostalih teških metala iz našeg tijela. Smeđe morske alge, kao što je kelp, sadrže alginsku kiselinu koja se veže sa otrovima u crijevima čineći ih neprobavljivima i odnoseći ih tako iz našeg tjelesnog sustava.

Jedan od najkancerogenih proizvoda fisije, pronađen  u radioaktivnim padalinama, je radioaktivni jod (jod – 131). On je vrlo opasan jer ga štitna žlijezda spremno apsorbira na jednak način na koji bi to učinila s prirodnim, zdravim oblikom joda. Ukoliko ljudima i životinjama nedostaje jod, oni su pod povećanim rizikom od oštećenja štitne žlijezde, uključujući i rak štitne žlijezde kao rezultat izlaganja radioaktivnim padalinama koje doslovce padaju s neba i s vremenom mogu završiti u našem tlu, vodi i namirnicama. Ako se u našim tijelima nalazi dovoljna količina joda, radioaktivne padaline se više neće moći koncentrirati u štitnoj žlijezdi i jednostavno će proći kroz nas. To je samo jedna od mnogih dobrobiti prirodnog joda.

Ljepota pri korištenju morskih algi jest ta da one čine samo dobro i nikada ne škode. One ne iscrpljuju energiju tijela nego jačaju vitalnu energiju radeći u suradnji s endokrinim žlijezdama. Otkriveno je da postoji definitivna veza između dostupne energije i unosa joda.

Dr. Jerry Tennant sa Tennant Instituta integrativne medicine objašnjava da su mikronutritijenti i elektroliti u morskom fitoplanktonu (mikroskopske biljke/organizmi koji žive u oceanu) upravo ono što membrane ljudskih stanica potrebuju kako bi obavljale metabolizam. Sastav ljudske plazme, ili tekućine koja okružuje stanične membrane, je sličan morskoj vodi. Oslanjanje samo na izvore hrane iz zemlje može dovesti do pomanjkanja tih mikronutritijenata i elektrolita. Morski fitoplankton sadrži devet aminokiselina koje tijelo ne može proizvesti. Također su prisutne osnovne masne kiseline (omega – 3 i omega – 6), te vitamini A, B1, B2, B3, B5, B6, B12, C, D i većina minerala u tragovima. On može reducirati depresiju, štetne učinke stresa i promjene raspoloženja.

Odlična hrana za trudnice i dojilje, malu djecu, osobe sa slabim apetitom, starije ljude i rekonvalescente

AFA alga , Spirulina i Organic alfaalfa ( Lucerna) jedinstveni prirodni spoj algi i organske djeteline koji potpomaže tijelo moćnom hranjivom formulom.

Ukomponirana 3 sastojka od ključnog značaja za održanje pravilne prehrane; AFA alga, spirulina, organska alfalfa. Ovaj “trio” kojeg čine prirodne komponente predstavlja idealan početak svakog dana, te pomaže pri održavanju organizma u današnjem zahtjevnom svijetu. Posebno se preporučuje djeci, neuhranjenim osobama, rekonvalescentima, starim osobama, trudnicama i dojiljama....