Mnogi nutricionisti preporučuju žitarice upravo iz razloga jer su one bogati izvor vitamina, minerala i fitokemikalija koje su potrbne svakom organizmu jer reduciraju kolesterol u krvi, te povećavaju selen, željezo, magnezij, fosfor, bakar i cink u organizmu.

U našem podneblju u kuhinji se najčešće koristi riža, zob, ječam, pšenica, kukuruz i heljda, no postoje i mnoge druge ukusne žitarice koje se mogu pripremiti na jednostavan i brz način. Jedan od manje poznatih žitarica jest Kamut.

Kako doznajemo ova žitarica potječe još iz starog Egipta, a najsličnija je današnjoj pšenici. Kako ju je nakon drugog svjetskog rata otkrio jedan američki pilot u nekom egipatskom grobu, tako ju je „preuzela“ Amerika te je nastavila njezin uzgoj pod nazivom „kamut“, što na staroegipatskom znači pšenica. Okus ove žitarice pomalo je slatkast , te je zbog toga prozvana „slatka pšenica“, no po hranjivoj vrijednosti može se reći da je kamut superiorniji od pšenice.

Obzirom da kamut u sebi sadrži mnogo masnoće te ima poprilično visoku energetsku vrijednost, preporučljiv je za sportaše i tjelesno aktivnije ljude, a može se jesti za zajutrak, zatim u kolačima, kruhu, palačinkama i nogim pekarskim proizvodima. Dobra stvar je što se zbog svoje prirodne slatkoće uz ovu žitaricu ne treba dodavati previše zaslađivača.

Jedna od također najstarijih poznatih vrsta žitarica jest dinkel, a koliko je stara svjedoči i njezino spominjanje u Starom zavjetu (Izlazak 9, 32 i Ezehiel 4, 9). Kako doznajemo potječe iz Azije, a već skoro sto godina uzgaja se i na Alapma u Austriji, Švicarskoj i Njemačkoj.

Nutritivni sastav ove žitarice također je sličan pšenici, a prije konzumiranja, odnosno pripreme potrebno ju je oljuštiti. Od dinkela se mogu pripremati različita jela, a najpoznatiji su kruhovi koji osim dinkela mogu sadržati i druga brašna, poput raženog. Ova žitarica je lako probavljiva te u sebi sadrži mnogobrojne minerale, aminokiseline, te vitamine B, E I K, tako da je dobra za prehranu bolesnika djece i starijih osoba.

Proso je mnogo poznatija žitarica od gore navedenih, ali ipak nije dovoljno zastupljena u našoj kuhinji. Ova žitarica poznata je još iz mlađeg kamenog doba , a osim što je služila kao hrana, ondašnje stanovništvo koristilo ju je u ljekovite svrhe. Danas se najviše konzumira u zemljama na Dalekom istoku, posebno u Kini i Indiji. Proso je žitarica bogata magnezijem i željezom, te se zbog toga preporuča anemičnim osobama, a zbog svojeg mineralnog sastava pozitivno utjeće i na rad živčanog sustava. Proso se može pripremati na razne načine, a odličan je za pripremu raznih kaša, pudinga i krema.