Nauka koja se brine o ljudskoj prehrani trebala bi biti barem toliko vrijedna  kao i ona koja uči kako se ubija.

Sladokusnost obuhvata ukus u svim ljepotama i bolima,ono otkriva skalu uzbudjenja za koja smo sposobni,ona regulira djelovanje i postavlja granice koje pameten čovjek ne bi trebao prelaziti.Ona istražuje ljude i stvari da bi vrijednosti jednog kraja prenosila u drugi i pravi pametno objed,uporediv sa svijetom,u kojem su svi djelovi jednako vrijedni.

Poznato je da su stari narodi  sve važne poslove rješavali za trpezom, za trpezom divljaci odlučuju o ratu i miru, pa i naši seljaci uglavljuju poslove u birtijama te tako nastade i diplomatska večera, a da se o sudbini naroda odlučuje na banketima nije niti paradoks ni nešto novo no naprosto činjenica.Svi veliki događaji,zavjere bijahu kod trpeze smišljeni,pripremani i zaključeni.

''Sobre los gustos non hai disputa''. "O ukusima se ne razgovara".

Tartufi nisu afrodizijak,ali u odredjenim okolnostima mogu učiniti žene popustljivima,a muškarce vatrenijim.

Moramo se brinuti o sreći svog gosta čim stupi nogom u naš salon.

Žeđ je unutarnji vapaj.Ja sam žedan.Postoji latentna,umjetna i goruća žeđ.Umjetna žeđ je čovjekov izum. Ona je umjetni užitak, a ne prirodna potreba i u stvarnosti je neuništiva,jer kad čovjek pije dobro piće da ugasi žeđ on izaziva novu potrebu za pićem. Takva žeđ ne poznaje prelaze,ni sutone.

Ljubavni užitak izaziva žeđ.Od svih pića je najdragocjenije vino.

Gourmandise –Kad se sjedine atenska elegancija,rimski luksuz i francuska delikatnost. Razumno raspolagati, mudro izvršavati, energično probati i duboko procijeniti.Uzdizati, na rang vrline ,vrijednosti i dragocijene kvalitete,je ,u najmanju ruku, izvor našeg čistog užitka.

 Sladokusje je strastvena,duboko promišljena,u naviku prerasla slabost za sve ugode što draškaju nepce.Sladokusje je neprijatelj svakog pretjerivanja,svih ekscesa.

Ko se preždere i naloče treba ga prekrižiti i isključiti za sva vemena.Sladokusje podrazumjeva oblapornost ,slabost na lagane,delikatne i nježne oblizeke.Sladokusje,s koje ga god straneš,zasluzuje hvalu i ohrabrenje.Fizički gledano ono je dokaz i rezultat zdravog stanja probave.

S aspekta morala znači bespogovorno priklanjanje božjim zapovjedima,jer nam on naredi da jedemo da bi živjeli, na što nas poziva tek, ukusnost hrane podržava želju za jelom ,a nagrada za sve to je zadovoljstvo.

Nema ništa uzbudljivije kao gledati kakvu oblapornu ljepoticu pri jelu.Ljupko polaže servijetu,njezna ruka miruje na stolu dok druga prinosi male ,elegantne zalogajčiće ustima ili krilo fazana koje lagano gricka slatkim zubićima.Oči joj svijetlucaju, usne cvjetaju, konverzacija teče,svaki pokret je loman,a ni dašak koketerije , prirođen lijepim ženama,ne nedostaje.

Toliko neodoljivih milina smekšalo bi i najokrutnije ,barbarsko srce.

Konačno sklonost k sladokusju kod žena je instiktivna jer su sklone lijepome.

Svaki inteligentni postupak traži pohvalu i nježno laskanje je skoro obaveza, ako si sklon da se dopadneš. I na koncu sladokusje ima veliki utjecaj na sreću u braku. Rastava od postelje ne znači i rastavu od trpeze.

Ima ljudi koji nisu rođeni za sladokusce.Oni su neosjetljivi na delicije kao slijepci na boje.To su rasijani ljudi,brbljivci,poslovni ljudi,slavohlepni i svi ostali što hoće u isto vrijeme dvije stvari raditi te jedu samo da budu siti.Ali ima jedna privilegirana klasa ljudi koji su predestinirani da uživaju u okusima.Uzimaju pomalo od svega ponudjenog,jedu lagano i probaju promišljeno.Priroda ne radi ništa uzalud.

Prije su umjetnici bili pjanci,ali poboljšavanjem statusa postaše sladokusci.Može se reći da je današnje pjesništvo bez snage, jer su pjesnici postali apstinenti.

Postoje i lažni sveci,Tartiffi – skromnost ih nije daleko dovela.Oni koji teže svetosti ti traže najudobniji put.Ali ima stvari koje su sigurno vražje djelo:ples,kazaliste,

igrice,seks,oblizeki bajni ,sedam smrtnih grijeha koji se u paklu ispaštaju pa zato treba pronaći teološko opravdanje.Evo ga: Čovjek je-tako u Bibliji stoji gospodar prirode;što raste i živi je za njeg stvoreno.

Za njega se goji prepelica,za njega zrnca Mokke mirisu tako nježno,a sećer je sladak za dobro mu zdravlja.Zašto dakle ne uživati te darove prirode – razumije se s mjerom – darove koje nam providnost namjeni da ih uživamo i dalje ,jer znamo da smo samo prolaznici u ovoj dolini suza.Tako će naša hvala Stvoritelju svega biti samo dublja.Ne postoji sladokusje iz perspektive mravojeda.

Pogled na pravog gurmana uklanja svaku dvojbu:raširene nosnice,široko otvorene oči, putene usne i živahan jezik.Dobra kuhinja ne šteti zdravlju ona mu pomaže.Naravno ni ljudi koji se dobro hrane nisu imuni na bolesti,jer prečesto padaju u ruke liječnika koji ih onda nazivaju ''dobrim pacijentima''.

da zadovoljim formu ovog portala napisati ću da ne znam ko je ovo napisao. Autor je nepoznat to jest ovo sam našla u jednoj tekici.