| Genetički preinačeni organizmi (GMO) i GM hrana tekovina su moderne poljoprivrede i najžešća tema diskusija na području biotehnologije. Usporedo s novim znanstvenim dostignućima i neočekivanim probojem novih metoda proizvodnje vode se žustre medicinske, političke, etičke i religijske debate o proizvodnji i konzumaciji transgenih organizama. Iako još uvijek nije utvrđena zabrinjavajuća veza između konzumacije GM hrane i štetnog učinka na zdravlje, stav javnosti uglavnom je negativan, odnosno velik dio populacije ne odobrava takve proizvode. Znakovito je da nova istraživanja o stavovima stanovnika Hrvatske o GMO-u ukazuju na nepovjerenje prema genetički modificiranim organizmima i hrani. Približno 75 % ispitanika izjasnilo se kako ne odobrava GM hranu i kako je ne želi konzumirati. Slični rezultati dobiveni su u anketama provedenim u drugim europskim zemljama. Primjerice, prije dvije godine Zeleni su proveli anketu u Poljskoj gdje se 76 % stanovništva izjasnilo protiv GM hrane. Poljska vlada objavila je da je protiv razvoja genetički preinačenih usjeva u Poljskoj, ali pritom podržava uvoz GM proizvoda u zemlju. Za Europu je karakterističan snažan otpor prema ovakvoj hrani. Ovaj otpor ujedno opisuje i osnovnu razliku percepcije znanosti kod Amerikanaca i Europljana. Amerikanci gledaju na znanost kao na napredak koji mora iznjedriti nešto korisno, dok su Europljani tradicionalno više skeptični. Istraživanja među potrošačima koja su provodena na početku 21. stoljeća pokazala su da dvije trećine Europljana smatra kako GMO predstavlja prijetnju za ljudsko zdravlje i okoliš. Stoga je u Europi (a i Aziji) popularan marketinški slogan „GMO free”. Primjerice, britanski supermarketi oglašavaju svoje privatne robne marke kao „GMO free”. |
| Genetičko inženjerstvo uključuje tehnologiju rekombinantne DNA (molekula DNA nastala kombinacijom dviju molekula), kako bi se geni prenijeli iz jednog organizma u drugi. Geni se prenose iz jednog organizma, primjerice bakterije, u potpuno drugačiji organizam, primjerice biljku. Genetičko inženjerstvo pokazalo je svoju snagu na području medicine i farmacije te je na tim područjima općeprihvaćeno i dobrodošlo. Primjerice, genetičkim inženjerstvom se više od 20 godina proizvodi humani rekombinantni inzulin, kao i brojni drugi lijekovi, posebice hormoni. Kada je riječ o lijekovima, mnogi potrošači lakše prihvaćaju biotehnologiju kao korisnu za njihovo zdravlje. Nepovjerenje prema genetičkom inženjerstvu sveprisutno je kada je riječ o proizvodnji GM hrane. Prve GM namirnice, uvedene na europsko tržište, nisu pružale nikakvu izravnu dobit za potrošače već su bile ekonomski isplativije za poljodjelce. Međutim, s vremenom su se biotehnološke metode više usmjerile na stvaranje proizvoda s konkretnim dobrobitima za ljude. Primjenom biotehnoloških metoda proizvode se biljni materijali s poboljšanim sastavom, funkcionalnim karakteristikama ili organoleptičkim svojstvima. Razvijaju se biljke rezistentne na bolesti, uvjete okoliša te na određene herbicide ili pesticide. Pritom su najčešće manipulirane biljne vrste soja, kukuruz, rajčica, krumpir, pšenica, riža, pamuk, repica i papaja. |
| U Hrvatskoj se trenutno ne uzgajaju biljke oplemenjene genetičkim inženjerstvom, a prema važećoj zakonskoj regulativi, hrana koja sadrži udio GMO-a viši od kritičnog mora biti posebno označena na deklaraciji. Kontrola prisutnosti GMO-a u hrani provodi se u laboratoriju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Tijekom četiri godine, koliko laboratorij radi, analizirano je više od 2800 uzoraka, od čega je 168 uzoraka bilo pozitivno na prisustvo GMO-a. Od toga je udio GMO-a veći od dopuštenog određen u 47 uzoraka. Prag od 0,9 % određuje Uredba Vlade RH o razini genetski modificiranih organizama u proizvodima ispod koje proizvodi koji se stavljaju na tržište ne moraju biti označeni kao proizvodi koji sadrže genetski modificirane organizme. Za sada u RH nije odobren niti jedan GM proizvod – čeka se donošenje provedbenih propisa temeljenih na Zakonu o GMO i Zakonu o hrani. Biotehnologija i genetičko inženjerstvo Biotehnologija (prema definiciji) je primjena biljnih, životinjskih stanica, mikroba i njihovih proizvoda u proizvodnji tvari korisnih čovječanstvu. Biotehnološke metode proizvodnje koriste se već desetljećima kako bi se povisio prinos i dobile vrste sa željenim karakteristikama. Razlika u novijim biotehnološkim metodama je primjena genetičkog inženjerstva, uz konvencionalno križanje vrsta. Dakle, moderna biotehnologija ima obilježja genetičkog inženjerstva. |
| Što je i kako nastaje GMO? Nasljednu osnovu svakog živog bića, bez obzira radi li se o biljci, čovjeku ili bakteriji, čine geni. Geni su, pojednostavljeno rečeno, dijelovi nukleinske kiseline (DNK), koji upravljaju - kodiraju - sintezu proteina. Proteini su odgovorni za odvijanje i nadziranje svih životnih procesa. Nasljedna se tvar prenosi vertikalno, tj. s generacije na generaciju, spajanjem dvije zametne stanice iste vrste. U tijeku tog prijenosa, kao i u tijeku razvoja samog organizma, promjene nasljeđa su rijetke, ali moguće, i mogu biti evolucijski poželjne ili nepoželjne. Međutim, u prirodi nije moguća vertikalna izmjena nasljedne tvari između različitih vrsta, a niti horizontalna razmjena, tj. ona koja se odvija unutar iste generacije. |
| I dok u SAD-u prevladavaju liberalni stavovi o stavljanju na tržište GM hrane, u Europi su stavovi rigidniji, uz sve brojnije proteste protiv njezine primjene i zahtjeve za strožom kontrolom. Primjerice, na sastanku održanom ovoga mjeseca Luxembourgu ministri EU donijeli su odluku kako bi postupak procjene rizika u sklopu sustava procjene i odobrenja GMO-a trebao biti usavršen te kako treba provesti opsežniju raspravu o njegovu utjecaju na okoliš. |
| Može se reći da modifikacija biljnih vrsta nije ništa novo. Stoljećima su zemljoradnici križanjem različitih vrsta pokušavali dobiti bolje, ukusnije ili ljepše vrste. Ipak, razmjena gena među nesrodnim vrstama sasvim je različita od dosadašnjih tehnika. Moderno genetičko inžinjerstvo podrazumijeva prenošenje gena iz životinje, biljke, bakterije ili virusa u drugi organizam (najčešće biljku), te se tada ireverzibilno mijenja genetski kod ili „otisak prsta” koji opisuje karakteristike pojedinog organizma. Drugim riječima rečeno, biotehnološkim procesima danas je moguća horizontalna izmjena nasljedne tvari - gena - između nesrodnih vrsta, čime zapravo nastaje novi organizam, s novim svojstvima zapisanim u nasljednoj osnovi, koja unutar te vrste nikad prije nisu postojala. Genetičkim inženjerstvom moguća je, prema tome, ugradba nasljednog materijala u organizam u kojemu on prirodno ne postoji, ali će sada tu zauvijek ostati i predavati se sljedećim generacijama. Zakonska regulativa Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) je 1992. godine, temeljem procjene da je GM hrana sigurna, te da se ne razlikuje od konvencionalne, kako po nutritivnim karakteristikama, tako niti po potrebi posebnog rukovanja ili skladištenja, donijela dekret po kojem GM prehrambene proizvode nije potrebno posebno označiti. U Americi se stoga GM hrana tretira jednako kao i konvencionalno proizvedena hrana. Zbog značajnog otpora potrošača koji su zahtijevali više informacija o tome što jedu, proizvođači su se dosjetili i počeli dobrovoljno označavati one proizvode koji nisu genetički preinačeni. Stručnjaci napominju da takvu hranu konzumira oko 300 milijuna Amerikanaca i gotovo milijarda Kineza, a pritom neke kronične promjene zasad nisu opisane. Ta je tvrdnja dvojbena, budući da se učestalost nutritivnih alergija u Americi posljednjih 10-ak godina višestruko povećala, jednako kao i trovanje hranom i učestalost kroničnih upalnih bolesti crijeva. Može li se to pripisati konzumiranju genetski preinačene hrane nije dosad dokazano, ali nije ni opovrgnuto. |
| Potencijalni rizici i dobrobiti Brojne rasprave vode se oko razvoja i uporabe moderne biotehnologije, a posebice oko sigurnosti genetički preinačene hrane. Tehnologija rekombinantne DNA implicira brojna pitanja, posebice etička, socio-ekonomska, pitanje sigurnosti hrane i okoliša te pitanje neškodljivosti za ljudsko zdravlje. Rizici Najznačajniji potencijalni štetni učinci GM hrane dijele se u tri skupine. Na prvom su mjestu alergije, zatim moguća toksičnost i konačno neželjeno prenošenje rezistencije na antibiotike, pesticide i herbicide. Ujedno postoji opasnost zbog mogućnosti interakcije između transgene DNA i ljudske ili životinjske stanične DNA. Povećana učestalost alergija opravdana je bojazan, budući da su geni odgovorni za stvaranje bjelančevina, a bjelančevine su često uzrokom alergija. Stoga postoji opasnost da će mijenjanje nasljedne osnove dovesti do nekontroliranog stvaranja novih proteina, koji će pak povećati broj alergijskih reakcija. Osim toga, moguće je prenošenje poznatih alergena iz jedne biljke u drugu, što je već opisano u literaturi. Primjerice, prenošenje gena iz brazilskog oraščića (koji je poznati alergen) u soju ili umetanje gena iz soje u rajčicu ili krumpir polučilo je takve učinke. |
| U hrvatskom Zakonu o hrani, objavljenom u travnju 2007. (NN 46/2007) definirano je što sve spada u genetski modificiranu hranu te kako se provodi kontrola i stavljanje na tržište GM hrane. U GM hranu se ubraja: a) genetski modificirani organizmi (GMO) koji se koriste kao hrana, b) hrana koja sadrži ili se sastoji od GMO-a, c) hrana proizvedena od ili koja sadrži sastojke proizvedene od GMO-a. Za stavljanje GM hrane prvi puta na tržište Republike Hrvatske potrebno je pribaviti dopuštenje. Dopuštenje za stavljanje nove hrane na tržište izdaje ministar nadležan za zdravstvo. Nadalje, Zakon o hrani određuje obvezno označavanje GM hrane, te je potrebno na deklaraciji istaknuti da prehrambeni proizvod sadrži ili se sastoji od GMO. Tom informacijom potencijalnim se kupcima dopušta izbor i odluka žele li kupiti genetski preinačeni proizvod ili ne. |
| Slična bojazan vezana je i uz toksičnost. Nekada se prijenosom gena osim željenih svojstava mogu prenijeti i neželjena, primjerice svojstvo poticanja stvaranja i lučenja prirodnih toksina, što ponekad može biti štetno za konzumente GM hrane. Treća skupina mogućih štetnih posljedica jest prenošenje rezistencije na antibiotike, herbicide i pesticide. Poznato je da se GM biljke dizajniraju da budu otporne na herbicide, međutim, postoji opasnost da se ta rezistencija putem peludi prenese i na druge biljke, npr. na korove u kojih bi to bila izrazito nepovoljna osobina. Isto bi se moglo dogoditi i između namirnica koje posjeduju gen za rezistenciju na neke antibiotike i bakterija koje nastanjuju probavni sustav čovjeka. U tom slučaju bakterije iz naše crijevne mikroflore postale bi otporne na taj antibiotik. Svi mehanizmi štetnog učinka na zdravlje ljudi razmatraju se kao potencijalni, a autoriteti tvrde kako su namirnice koje su odobrene i komercijalizirane sigurne za konzumaciju. |
| U slučaju zlatne riže biotehnologija je primjenjena kako bi se genskom manipulacijom povisio sadržaj vitamina A, a riža je genetički preinačena kako bi sadržavala veće količine beta-karotena. U genom riže unesena su četiri nova gena, koji kodiraju proteine potrebne za sintezu beta-karotena: dva iz cvijeta narcisa i dva iz bakterije Erwinia uredovora. Takvu su rižu zbog karakteristične žute boje nazvali zlatnom rižom. Približno 300 g kuhane riže sadrži preporučenu dnevnu dozu vitamina A. Je li zlatna riža kreirana doista kako bi se sanirao deficit vitamina A u zemljama u razvoju ili se iza toga kriju neki drugi interesi predmet je polemika u znanstvenim, gospodarskim i političkim krugovima. Pitanje sigurnosti Pri proizvodnji genetički preinačene hrane različiti geni iz različitih genetički modificiranih organizama prenose se na različite načine. To znači da je vrlo teško izreći generalnu tvrdnju o sigurnosti genetički preinačene hrane, odnosno, preporuke i tvrdnje o sigurnosti trebale bi se davati pojedinačno za svaku novu namirnicu dobivenu genetičkim inženjerstvom. Hrana koja je za sada prisutna na tržištu odobrena je na osnovu ispitivanja i malo je vjerojatno da predstavlja ozbiljniji rizik za zdravlje čovjeka. Kontinuirano isptivanje rizika, i kada je to moguće, dugotrajno praćenje konzumenata genetički preinačene hrane, trebalo bi stvoriti osnovu za evauluaciju sigurnosti ove hrane. |
| Vjerojatno bi nas još više od utjecaja na zdravlje trebao zabrinjavati utjecaj genetičkog inženjerstva na okoliš, bioraznolikost i stabilnost ekosustava. Zabrinjava mogućnost razvoja rezistencije štetočina, učinak na neciljane vrste, modifikacija prehrambenih lanaca i već ranije opisan prijenos transgena na korov i stvaranje tzv. superkorova. Dobrobiti Primjenom genetičkog inženjestva određenim žitaricama uspjela su se poboljšati organoleptička svojstva i rok trajanja. Odgađanje procesa truljenja voća i povrća trebalo bi osigurati bolju kvalitetu, okus, boju, teksturu. Uz pomoć genetičkog inženjerstva moguće je kreirati namirnice sa većom razinom minerala, vitamina i antioksidansa. Jedna od dobrobiti primjene genetičkog inženjerstva u prehrambenoj industriji moglo bi biti i kreiranje ulja sa boljim profilom masnih kiselina, odnosno većim udjelom nezasićenih, a manjim udjelom zasićenih masnih kiselina. Ovo bi u budućnosti moglo pomoći u razvoju hrane sa specifičnim nutritivnim učincima, dizajniranim tako da zadovoljavaju određene potrebe pojdinaca. Takva hrana, koja sadržava biološki aktivne komponente koje imaju moć da blagotvorno djeluju na zdravlje ili smanjuju rizik od različitih bolesti, može pomoći u neutraliziranju djelovanja određenih gena pa čak i odgoditi razvoj određenih kroničnih bolesti i zdravstvenih problema. Jedan od takvih primjera je „zlatna riža”. Poznato je da se prehrana u siromašnim zemljama Azije, Afrike i Latinske Amerike uglavnom temelji na riži. Riža uzgojena konvencionalnim načinima je siromašna vitaminom A te je u tim zemljama visoka učestalost bolesti i smrti zbog deficita vitamina A. |
| Radi ocjene neškodljivosti genetički modificiranih i drugih novih namirnica, Svjetska zdravstvena organizacija razvila je poseban pristup koji se temelji na dokazivanju «ekvivalentnosti u bitnoj mjeri». Cilj navedenog pristupa je utvrđivanje istovjetnosti za svaku novu namirnicu s njezinom konvencionalnom inačicom. Ukoliko istovjetnost postoji, nova namirnica se tretira kao i njezin «original», a ako nije - potrebna su daljnja rigorozna ispitivanja neškodljivosti (toksikološka, alergološka, prehrambena i druga ispitivanja). Prema navedenom principu ocjenjuje se ima li hrana ili proizvod iste razine varijacija ključnih nutrijenata i toksikanata kao konvencionalna inačica ili ne. Princip ekvivalentnosti u bitnoj mjeri predstavlja kriterij prema kojem se zatim na nekoj novoj namirnici treba primijeniti daljnje testiranje neškodljivosti ili ne. Zbog prisutnosti genetički preinačene hrane u svakodnevnoj prehrani, tijekom posljednjeg desetljeća među stručnjacima i laicima javljaju se kontroverze, strah i zbunjenost u vezi s manama i prednostima ovakve hrane. Mnogi smatraju da je sadašnje znanje o GM hrani nedovoljno, da bi mogli odgovorno tvrditi da kulture uzgojene takvim načinom neće štetno utjecati na okoliš i zdravlje ljudi. S druge strane, gledano u svjetskim razmjerima, polovica ukupne količine soje i trećina ukupne količine kukuruza je transgenična, odnosno genetički preinačena hrana je svuda oko nas. Stručnjaci su suglasni da potrošaču treba pružiti mogućnost odabira između konvencionalno uzgojene i GM hrane. Stoga su deklariranje ovakvih proizvoda i edukacija potrošača od velikog značaja za razvoj ove znanosti koja bi trebala biti korisna za čovjeka. Neupitno je da je razvoj biotehnologije danas brži je od potpunog shvaćanja potencijalnih učinaka genetički preinačene hrane na zdravlje ljudi. |
| GMO u brojevima - prva GM biljka komercijalno je uzgojena 1995. godine – bila je to rajčica sa zakašnjelim truljenjem - takve se kulture danas uzgajaju na ukupno 50 milijuna hektara - godišnji rast poljoprivrednih površina pod GM usjevima iznosi približno 10 % - oko 90 % GM usjeva uzgaja se u Americi - ukupno je poznato 16 GM kultura - na tržištu EU trenutno je odobreno 6 različitih kultura (kukuruz, soja, pamuk, karanfil, uljana repica i šećerna repica) - 55 % ukupne svjetske proizvodnje soje je GM - u državama u kojima se uzgajaju GM kulture živi polovica svjetskog stanovništva Dr.sc. Darija Vranešić Bender Članak objavljen u Večernjem listu, prilog Obzor, subota 13.09.2008. |
bglavac
irida
edin.kecanovic
