Kineska studija u borbi protiv raka, jedna od najopsežnijih studija ljudske prehrane svih vremena, jasno je pokazala da su ljudi koji su jeli najviše hrane životinjskog podrijetla imali najviše stope raka i kroničnih bolesti te da je čak i relativno malen unos hrane životinjskog podrijetla bio povezan sa štetnim učincima.

Kineska studija bila je prva velika studija koja je istražila konkretan raspon prehrambenih iskustava i njihovih posljedica na zdravlje. U gotovo svim drugim studijama, koje su većinom sa Zapada, uspoređuje se prehrana bogata životinjskim namirnicama s prehranama koje su vrlo bogate biljnim namirnicama.

Dr. T. Colin Campbell, profesor emeritus prehrambene biokemije na Sveučilištu Cornell, voditelj je Kineske studije, jedne od najopsežnijih studija ljudske prehrane svih vremena, i autor istoimene knjige.

Njegova cijela duga i plodna karijera bila je povezana s istraživanjem kancerogenih spojeva i bjelančevina. Radeći na Sveučilištu MIT pomogao je u otkriću dioksina, jedne od najotrovnijih poznatih kemikalija.

Kasnije je koordinirao tehničku pomoć za nacionalni projekt poboljšanja prehrane filipinske djece, među kojom je bio neuobičajeno raširen rak jetre.

Program je uglavnom bio usredotočen na povećanje količine bjelančevina u prehrani, posebno bjelančevina životinjskog podrijetla koje se smatraju kvalitetnijima.

U tom projektu dr. Campbell saznao je nešto što je bilo potpuno suprotno svim očekivanjima i što će oblikovati nastavak njegove karijere – upravo djeca iz najimućnijih obitelji, koja su imala prehranu najbogatiju bjelančevinama, imala su i najviši rizik od dobivanja raka jetre!

Atlas raka

Prema riječima dr. Campbella: 'Bjelančevine iz prehrane pokazale su se toliko moćnima u svojem djelovanju da smo mogli pokrenuti i zaustaviti rast raka samo mijenjanjem konzumirane količine'.

Neočekivano je bilo i to što su takav utjecaj pokazivale samo bjelančevine životinjskog podrijetla, uključujući kazein koji čini 87% bjelančevina kravljega mlijeka.

Stoga je 1983. godine započet Kineski projekt, poznat i kao Kineska studija, koji traje još i danas.

Ta je studija jasno pokazala da su ljudi koji su jeli najviše hrane životinjskog podrijetla imali najviše stope raka i kroničnih bolesti te da je čak i relativno malen unos hrane životinjskog podrijetla bio povezan sa štetnim učincima. Ljudi koji su jeli najviše hrane biljnog podrijetla bili su najzdraviji i nisu bili skloni kroničnim bolestima.

- Za ovu studiju proučavali smo postoje li obrasci povezanosti različitih obilježja vezanih uz prehranu i način života u praćenju 65 okruga, 130 sela i 6.500 odraslih osoba i njihovih obitelji. Početkom 1970-tih kineski premijer Chou pokrenuo je nacionalno istraživanje radi prikupljanja informacija o raku.

Iz toga je nastao monumentalni pregled smrtnosti od 12 različitih vrsta raka u preko 2.400 kineskih okruga i među 880 milijuna njihovih građana.

To istraživanje bilo je izvanredno po mnogo čemu. Uključivalo je 650.000 radnika i bilo je najambiciozniji biomedicinski istraživački projekt ikada pokrenut.

Konačan rezultat istraživanja bio je 'Atlas raka' koji je prikazivao gdje su određeni tipovi raka česti, a gdje ih gotovo nema.

Zahvaljujući 'Atlasu raka' imali smo pristup stopama smrtnosti za pedesetak različitih bolesti, uključujući pojedine vrste raka te srčane i infektivne bolesti. Otišli smo u 65 okruga diljem Kine i podijelili anketne listiće te napravili krvne testove 6.500 odraslih ljudi. Uzeli smo uzorke urina, izravno mjerili sve što su obitelji jele tijekom trodnevna razdoblja i analizirali uzorke hrane s tržnica diljem zemlje.

Ti okruzi bili su smješteni u ruralnim do polururalnim dijelovima Kine zato što smo željeli proučiti ljude koji su uglavnom živjeli i jeli hranu na istom području veći dio svojih života. Kada smo završili, imali smo više od 8.000 statistički značajnih veza između načina života, prehrane i varijabli bolesti.

Biljna prehrana

Govoreći o tipičnoj prehrani Kineza, dr. Campbell objašnjava da se u njegovoj zemlji konzumira znatno više ukupnih kalorija, manje masti, manje bjelančevina, daleko manje hrane životinjskog podrijetla, više vlakana i daleko više željeza.

U ruralnoj Kini samo 9–10% ukupnih kalorija potječe od bjelančevina i svega 10% bjelančevina dolazi od hrane životinjskog podrijetla.

Nasuprot tome, u Americi 15–16% ukupnih kalorija dobivamo od bjelančevina, od čega 80% ili više potječe od hrane životinjskog podrijetla. Obrazac prehrane u Kini daleko je drugačiji od onoga u Sjedinjenim Državama, ali unutar Kine još uvijek postoji mnogo varijacija.

Takav raspon vrijednosti od velike je važnosti kada istražujemo veze između prehrane i zdravlja. Srećom, u Kineskoj studiji postojala je izuzetna varijacija u stopama bolesti i više nego odgovarajuća varijacija kliničkih rezultata i unosa hrane.

Primjerice, raspon prosječnog kolesterola u krvi bio je po okruzima skoro dvaput, raspon beta-karotena u krvi bio je devet puta, unos masti oko šest puta itd.

Postoje li biljne namirnice koje mogu imati negativan utjecaj na zdravlje? Poput soje ili žitarica, npr.?

- Mnoge mogu imati štetan utjecaj ako se konzumiraju u prevelikim količinama ili kao jedina hrana. Kao argument protiv prehrane biljnim namirnicama spominje se da su ljudi u zemljama u razvoju, koji konzumiraju malo ili nimalo namirnica životinjskog podrijetla, dosljedno tjelesno sitniji od ljudi sa Zapada.

To je zato što prehrana na biljnoj osnovi u siromašnim krajevima svijeta obično nije dovoljno raznovrsna, nije odgovarajuće kvantitete i kvalitete, a povezana je i s lošim uvjetima javnoga zdravstva u kojima su česte bolesti dječje dobi.

Jesu li svi mliječni proizvodi štetni za ljudsko zdravlje? Što je sa sirutkom ili bjelančevinama sirutke koji su popularan dodatak prehrani među sportašima?

- Svi mliječni proizvodi nepoželjni su u prehrani. Sportaši koji konzumiraju mnogo tih bjelančevina, poput profesionalnih igrača američkog nogometa u SAD-u, umiru u prosječnoj dobi od oko 56 godina od bolesti uzrokovanih visokim unosom bjelančevina!

S druge strane, neki sportaši svjetske klase, poput ironmana Davea Scotta, trkača Carla Lewisa i drugih otkrili su da im konzumiranje biljne prehrane siromašne mastima daje značajnu prednost u rezultatima.

Vaš rad izazvao je kontroverzije u akademskim krugovima. Kako je moguće da je veza između životinjskih namirnica i bolesti dosad ostala neprepoznata u znanstvenim istraživanjima?

- Moj rad ne uzrokuje toliko kontroverzi u akademskim krugovima, barem ne među onim istraživačima koji su kvalificirani da govore.

Npr., jedan nedavno napravljen prikaz odnosa povrća i raka pokazao je da je od 144 statistički značajne studije u kojima su uspoređene te varijable baš svaka studija pokazala da je veći unos povrća povezan sa sve manjom pojavom raka!

Smatrate li da su neke kampanje protiv ove studije bile organizirane i tko bi mogao stajatiiza toga?

- Kampanja blaćenja AICR-a bila je vrlo raširena. Prehrambena, farmaceutska i medicinska industrija paralelno su ili preko Američkog društva za rak i Nacionalnog mljekarskog vijeća pokazivale svoje pravo lice. Američko društvo za rak bilo je posebno energično u širenju kleveta.

U njihovim očima AICR bio je dvostruka prijetnja jer mogao se natjecati za ista sredstva i pokušavao je pomaknuti raspravu o raku prema prehrani. Američko društvo za rak tada još nije priznavalo da su prehrana i hranjive tvari povezane s rakom. Prevencija raka pomoću jeftine, niskoprofitne biljne hrane nije bila poželjna za prehrambenu i farmaceutsko-medicinsku industriju.

'Čarobna' namirnica

Na pitanje postoji li neka 'čarobna' namirnica ili hranjiva tvar koja nije prisutna u zapadnoj prehrani, a mogla bi biti odgovorna za zdravlje i dugovječnost dijela stanovništva u ruralnoj Kini, dr. Campbell odgovara negativno i nastavlja:

- Dokazi koje su prikupili istraživači iz cijeloga svijeta pokazuju da je prehrana koja je dobra za prevenciju raka ujedno dobra i za prevenciju srčanih bolesti, Alzheimerove bolesti, multiple skleroze, osteoporoze i drugih bolesti.

Sve te i druge bolesti potječu od istog utjecaja: nezdrave prehrane i načina života u kojima prevladava višak faktora koji potiču bolest te nedostatak faktora koji potiču zdravlje.

I obrnuto, postoji način prehrane koji djeluje protiv svih tih bolesti, a to je prehrana cjelovitim biljnim namirnicama.

Nakon cijeloživotnog istraživanja shvatio sam koliko je štetno vaditi detalje iz konteksta i zatim iznositi tvrdnje o prehrani i zdravlju. Industrija izvrsno iskorištava te detalje, što vodi do zbunjivanja javnosti.

Čini se da se svake godine neki novi proizvod propagira kao ključ dobroga zdravlja. Situacija je toliko loša da na odjelima trgovina mješovitom robom sa 'zdravim' proizvodima često ima više dodataka prehrani i posebnih pripravaka od naizgled čarobnih sastojaka nego prave hrane.

Zablude s kalorijama

Maslinovo ili laneno ulje nešto je zdravije u usporedbi s drugim uljima. Sva su ulja nezdrava ako se konzumiraju u količinama većima od ukupne preporučljive količine za ulja/masti. U ruralnoj Kini unos masti u vrijeme istraživanja bio je vrlo različit od onoga u SAD-u - masti su predstavljale samo 14,5% kalorijskog unosa u Kini u usporedbi s oko 36% u SAD-u.

Kod tog vrlo niskog raspona masti u kineskoj prehrani, od 6% do 24%, u početku sam mislio da razina masti neće biti povezana s bolestima poput srčanih bolesti ili raznih oblika raka, kao što je slučaj na Zapadu.

U SAD-u neki stručnjaci prehranu s 30% masti zovu 'niskomasnom'. Smatralo se da je prehrana koja sadrži 25–30% masti dovoljno nemasna za postizanje maksimalne koristi za zdravlje i da daljnje snižavanje ne pruža dodatnu korist za zdravlje.

Ali doživjeli smo iznenađenje. Rezultati iz ruralne Kine pokazali su da je smanjenje masti u prehrani s 24% na 6% povezano s nižim rizikom od raka dojke.

Međutim, manje masti u prehrani u ruralnoj Kini značilo je također i manju konzumaciju namirnica životinjskog podrijetla jer, uz nekoliko iznimaka, namirnice životinjskog podrijetla sadrže znatno više masti od namirnica biljnog podrijetla.

Objavljeno 17. veljače 2014. na dnvno.hr