Energija hrane
Hrana nije samo materijalna tvar koja njeguje tijelo, nego i tvar koja sadržava duhovnu i emotivnu energiju. Hrana ne služi samo da bismo napunili želudac jer dok jedemo mi komuniciramo na vrlo dubokoj razini s prirodom. Njeguje je nas upravo ta povezanost s prirodom, a to znači i sa samim sobom. Jedino svježa i energijom bogata hrana može ostvariti takvu vezu.
Da li ste se zatekli u trgovini sa prepunim kolicima hrane i proizvoda, a da vam je jasno da ste uz svu tu hranu zapravo gladni? Gladni ste i sva ta hrana vas ne može nahraniti. Ne postoji trgovina koja vas može nahraniti i badava su svi ti lijepo umotani proizvodi koji zapravo nisu hrana. Ne znate točno što fali, jedino znate da to nije ono što trebate. Jedete mehanički tu hranu da bi tijelo funkcioniralo, ali sve ostaje prazno i samo na toj osnovnoj materijalnoj razini. Kao da trebate više. Osjećate žudnju za prirodnom hranom, neposrednom i duhovno čistom hranom. Za sada se jednostavno nalazite u klopci i ne znate kako izaći iz toga.
Prisiljeni ste kupovati visoko prerađenu hranu u plastici i limenkama koja se reklamira i koju stavljate na svoje popise za kupovinu. Kako takva hrana može sadržavati istu životnu energiju kao svježe voće i povrće? Kako takav način prehrane može biti duhovan? Takvo ponašanje je zastrašujuće i podudara se s procesom polagane smrti, to je poziv fizičkom tijelu da se tijekom godina razboli. Na žalost, takav način prehrane je postao dominantan u čitavom svijetu i za posljedicu nosi bolesti i nedostatak vitalnosti.
Životinje čije se meso kupuje u trgovinama tretiraju se bez poštivanja za vrijeme njihovog života i u trenutku ubijanja. Životinju vidimo samo kao materijalnu stvar i slijepi smo za njenu duhovnu ili emocionalnu stranu. Neosjetljivi smo na bol koju zadajemo Zemlji i njezinim stvorenjima. Meso jedemo iz običaja i istodobno vrijeđamo vlastita tijela reducirajući životnu snagu na prizemnu materijalnu razinu i utjelovljujući patnju pojedine životinje. Meso iz trgovine nosi nesklad, patnju i strah ubijene životinje.
Kada smo u kontaktu s duhom ili životnom energijom hrane koju jedemo i kada djelujemo u skladu sa prirodnim zakonima, razumijemo svoju mogućnost izbora i djelovanja protiv ili u skladu sa životnom silom. Znanje o prirodi stječe se shvaćanjem njenih zakona i našom prisutnošću u njima. Ako hrani prilazimo sa stajališta ega, vrlo je vjerojatno da smo nedovoljno osjetljivi na okus onoga što konzumiramo.
Umjesto da potražimo životnu energiju hrane, radije vjerujemo savjetima liječnika ili svoje kulture. Savjeti se odnose na uzimanje dovoljne količine vitamina, željeza, ovog ili onog. Koristimo razne suplemente kako bi nadomjestili neprirodan život i izbjegli bolest. Duboko u sebi znamo da ne postoje tablete i suplementi koji mogu zamijeniti i izbalansirati naš neprirodan odnos prema hrani. Sve su to slabašni pokušaji kojima promiče suština. Slušamo vanjske savjete prije nego instinktivnu mudrost svog tijela. Ako smo pažljivi prema sebi, shvaćamo da imamo unutarnje znanje koje se razvijalo milijunima godina u svakoj stanici našeg tijela. Stanice jezika, grla, mozga, želuca, crijeva, sve one imaju inteligenciju prepoznati koja je hrana dobra za naše zdravlje. Dogmatska podjela hrane na lošu i dobru nije prirodna. Poruke tijela moraju imati prednost nad onima koje dolaze iz uma ili vanjskog svijeta.
Ne postoji ništa što je dobro ili loše. Važan je jedino proces koji nas čini intuitivno osjetljivijima prema stvarnoj biti hrane koju jedemo. Ovaj tip osjetljivosti je često iskrivljen prejakim i umjetnim okusima. Razvoj takve osjetljivosti dio je transformacije osobe. Nužno je izgraditi osjetljivost kojom možete prepoznati da mnoge namirnice sadržavaju predivnu životnu energiju. Postoje namirnice koje se zaista izdvajaju i posebne su po energiji koju nose. Često izdvajam takve namirnice i često na ovom portalu govorim o njima. Među njima je divlje samoniklo povrće, med, maslinovo ulje, limun, rogač, bademi, mak, pelud, kefir, šipak, obična jabuka, grožđe. One sadržavaju predivnu energiju, sasvim različitu od one koja se nalazi u čokoladi, keksima, sladoledu dostupnima u svakoj trgovini. Ako vjerujemo da sreća leži u zadovoljstvu koje, na primjer daje čokolada, nećemo nikad naći ono što tražimo. Kada smo u dodiru sa životnom energijom svježe i prirodne hrane, shvaćamo da se sreća ne može sagledati odvojeno od nas i tada možemo prekinuti svoje ovisnosti. Shvaćamo da je šećer, kava, alkohol nisu dobri za nas. One ne donose nikakvu radost nego daju samo kratak trenutak odgode u sveopćoj nelagodi i nedostatku potpunosti koji osjećamo. Kada osviješteni počnemo kušati hranu kakva zaista jest, otkrivamo da namirnice poput šećera imaju suviše grub okus i da su sve naše ovisnosti samo iluzija. To je proces koji nas čini intuitivno osjetljivima prema stvarnoj biti hrane koju jedemo.
Kako postajemo sve osjetljiviji, počinjemo shvaćati da svaka hrana ima posebnu kvalitetu i utječe na našu svijest na različit način. Na primjer ako usporedimo rajčicu uzgojenu na biološki način koja ima sasvim drugačiji okus od one koja je uzgojena u stakleniku, zasipana kemikalijama ili još gore genetski modificirana. Kvaliteta te rajčice nema ništa zajedničko s onime što riječ njegovanje znači. Teško je osjetiti razliku na početku, ali ona postaje sve očitija kako se razvija osjetljivost prema hrani.
Sezonska hrana koja raste u području gdje živimo je najbolja za organizam, um i emocije. Takva hrana je bogata sastojcima koji nam pomažu da prolazimo kroz prirodne cikluse. Čak i ako nemamo problema sa zdravljem, važno je opskrbiti tijelo hranjivim sastojcima kako bi mu se moglo dosegnuti višu razinu svijesti. Ako jedemo prerađenu i konzerviranu hranu uvezenu iz dalekih krajeva, nedostajat će nam hranjivih sastojaka i održavat ćemo tijelo samo na materijalnoj razini. Životna energija je prisutnija u svježoj hrani nego u onoj koja je već stara nekoliko tjedana. Hrana iz trgovina, napunjena solju, šećerom i genetski izmijenjena je izgubila svoju bit. Njena kvaliteta i životna energija je time oslabljena.
Način na koji pripremamo hranu je također važan. Hrana iz mikrovalnih pećnica, prekuhana, kuhana pod stresom, bez ljubavi i slično, nedostatna je okusom i životnom energijom. Hranu treba jesti s osjećajem zadovoljstva. Kada jedemo sa zadovoljstvom, tada iz hrane upijamo životnu energiju. Sa svakim zalogajem čovjek bi trebao biti potpuno posvećen hrani, prisutan i svjestan onoga što se događa u njemu. Hrana natovarena pojačivačima okusa, genetski modificirana hrana, presoljena i puna šećera može nadjačati našu prirodnu mudrost i zato treba biti izrazito oprezan. Moramo raščistiti da li hrana koju konzumiramo predstavlja istinski izraz onoga što nas njeguje ili je to ovisnost kojom kompenziramo ono što osjećamo.
Piše: Sunčica P.
bglavac
irida
edin.kecanovic
