Jesti za spas planeta

Piše: Marta Štoos

www.jutarnji.hr

Vegetarijanstvu, veganstvu, makrobiotici i ostalim više ili manje pomodnim pokretima vezanim uz način prehrane ovih se dana pridružuje i novi trend - ekotarijanstvo. Biti ekotarijanac znači jesti lokalnu hranu, uzgojenu organski, na ekološki prihvatljiv način, koja je u sezoni i čiji uzgoj i nabava ne uništavaju prirodnu ravnotežu planeta. Dakle, zaboravite uvezene avokade, šparoge i jagode usred zime, i okrenite se tradicijskim tekovinama - jabukama, repi, kiselom zelju.

Naravno da ekotarijanstvo kao ideja nije novost. Svima je poznato da pilići uzgajani na velikim farmama žive nedopustivo mučnim i okrutnim životom, da se pri avionskom transportu povrća iz dalekih krajeva uništavaju zalihe fosilnih goriva i pridonosi globalnom zatopljenju, ali sad su se prvi put svi ovi elementi spojili u cjelovitu filozofiju prehrane.

Brojne etičke dvojbe

Pojam je prije dvije godina skovala skupina studenata s Oxforda da opišu način prehrane u kojem se ekološki otisak svodi na minimum, ali nisu do kraja definirali što to znači u praksi pa se ljudi koji žele biti ekotarijanci znaju naći pred nerješivim dvojbama: je li bolje kupiti rajčicu iz lokalnog staklenika ili rajčicu koja je rasla na otvorenom, ali u Španjolskoj? Je li bolja neorganski uzgojena govedina od mjesnog uzgajivača ili organska janjetina s Novog Zelanda?

Cristy i Paul, blogeri vegani iz Asuyralije u svojem blogu na nopod.blogspot.com objašnjavaju što za njih znači biti ekotarijanac: “Kad god donosimo odluku o konzumaciji , u obzir uzimamo  niz etičkih pitanja o tome kako naš izbor utječe na planet Zemlju”. Na primjer, treba uzeti u obzir je li hrana lokalno proizvedena ili dopremljena preko pola svijeta, je li u prozvodnji korišten ropski rad, koliko ima ambalaže i može li se ona reciklirati, je li prozvod organski, koje su kemikalije upotrijebljene, je li proizveden bez okrutnosti prema životinjama, koliko je u proizvodnju utrošeno vode i energije...

Koja je, dakle, hrana dopuštena ekotarijancima? Meso na prvi pogled djeluje kao potpuni tabu: uzgoj stoke izrazito je neučinkovi način korištenja zemlje. Da se proizvede jedan kilogram mesa, treba utrošiti pet kilograma zrnja, a britanska skupina Vegfam tvrdi kako poljoprivredno dobro od četiri hektara može uzdržavati 60 ljudi ako se uzgaja soja, 24 ljudi ako se uzgaja žito, 10 ljudi ako se uzgaja kukuruz i samo dvoje ako se uzgaja stoka.

Osim toga, stoka koja pušta vjetrove i podriguje odgovorna je za oko 18 posto stakleničkih plinova na zemlji, a svaka krava proizvede oko 110 kg metana godišnje, kao auto koji je prešao više od 12 tisuća kilometara. No, studija Sveučilišta Cornell u New Yorku pokazuje da ekodijeta može uključivati i meso jer neka stoka pase na područjima koja nisu prikladna za usjeve pa je ekološki prihvatljiva - dakle, janjetina s paškog kamenjara prolazi.

S ribom smo također na osjetljivom terenu. Mreže kočarica oru i uništavaju morsko dno, bjegunci iz ribogojilišta miješaju se s divljom ribom, a među ugroženim su ribama kod nas već kovač i arbun, na sjevernim morima bakalar pa i skromni inćuni. Rješenje su - dagnje!

- Dagnje su najodrživiji plodovi mora na planetu - kaže Mitch Tonks iz udruge FishWorks. - Hvataju se za sve od konopa do mola, brzo i uspješno se razmnožavaju, a hrane se prirodnim planktonom. Možemo ih jesti svaki dan da nimalo ne ugrozimo njihovu populaciju.

Smrznuta hrana  je OK

Od riba ekotarijanci preporučaju još skušu i haringu, a što se povrća i voća tiče, stvari su jasne: sve uzgojeno u plastenicima ili dopremljeno s druge strane svijeta ekološki je neprihvatljivo. Birajte mjesno povrće kao što su kupus, kelj, repa i cikla - nitko nije lud njih transportirati tisućama kilometara. No, pravi ekotarijanac neće se gnušati nad smrznutim povrćem jer smrzavanje je najprirodniji način čuvanja prirodnih plodova.

Voda u bocama jednostavno ne dolazi u obzir, jer je blatantan primjer nepotrebne ambalaže i transporta. Jednako je neprihvatljivo palmino ulje, koje se krije u brojnim proizvodima, od sapuna i ruža za usta do kruha i maslaca od kikirikija, a najveći je uzrok uništavanja šuma u Maleziji i Indoneziji u kojima pokušavaju živjeti tigrovi i orangutani.

Ako želite biti ekološki svjesni, ekotarijanstvo je opcija za vas. No, ima i onih kojima je to smiješno. Anthony Bourdain, poznati chef i autor knjiga i TV emisija o gastronomiji, oduvijek je imao porazno mišljenje o vegetarijancima kao “uplašenim, ljutitim, ogorčenim ljudima koji su uzimali previše LSD-a”. O ekotarijanstvu ne misli ništa bolje; za njega je to samo pomodni trend za bogate ljude koji sami sebe zavaravaju.