Divlje šljive

Moje stablo divlje šljive je samo izabralo mjesto, samo se zasadilo, samo niknulo, izraslo u predivno drvo i ponudilo obilan urod crvenkastih, okruglih plodova. Nula truda, nula uloga, čisti poklon. Prema tome, nije istina da se za sve treba truditi i mučiti. Neke stvari su nam tako obilno i darežljivo poklonjene i često se dogodi da baš te stvari ne primjećujemo ili ignoriramo. 

 

Upravo to mislim za ovu vrstu šljive. Ova vrsta je otporna, sama niče iz koštice i ne treba joj apsolutno nikakva njega. Rađa bogato, zdravim i lijepim, crvenkasto žutim plodovima. Upravo zato što je takva, uopće nije cijenjena i gotovo da je smatraju korovom. A upravo je takva vrsta voća najzdravija i najkorisnija za zdravlje. Upravo je to ono što svima fali za zdravu ishranu. Ponuđeno je besplatno i zato je obezvrijeđeno. Gledam ovo stablo u svom voćnjaku i danas mu se divim, a skoro sam ga posjekla jer sam mislila da je korov.

 

Ova šljiva ima puno naziva. Zovu ih amula, mirabela, ringlov, dženerika, ruska dženarika, šljivciga, obilnaja, divlja šljiva, cibor, ciborica, ciburin,  zerdelija, zezdalija, rezdelija, driskulja, škorica, šljivić. Još nisam vidjela da ista biljka ima tako puno naziva. Zbog tog obilja naziva, odlučila sam je zvati jednostavno divlja šljiva. Ima ih raznih boja: od čisto žutih, prošarano crvenih, crvenih. U ovim šljivama nema crva i gotovo su svi plodovi zdravi. Uopće ih ne morate birati. Plodovi su slatki, puni vode i pomalo sluzave konzistencije. To sluzavo usplođe obavija košticu i nema kalanja kao kod drugih vrsta šljiva. Kožica je dosta čvrsta i pomalo kiselkastog okusa. 

Zbog vodenastog usplođa ova šljiva je idealna za izradu sokova. Čim se malo skuha, ova šljiva pušta svoje sokove, raspada se i postaje lagana za obradu. To je njena idealna karakteristika i čini je idealnom namirnicom za izradu sokova. Nema potrebe vaditi koštice. To je ionako nemoguća misija kako se radi o sluzavom usplođu koje je prilijepljeno uz košticu. Koštice ćete jednostavno odvojiti pasiranjem. Odlična je stvar što se ova šljiva brzo raspada pa je i jednostavnije doći do koštice.

 

Sok od ove šljive je najfiniji sok za koji znam: osvježavajuć, slatkasto kisel i predivne boje. Soku ne treba gotovo nikakvih dodataka. Dovoljno je kisel pa ne treba limunsku kiselinu i može se održati cijelu godinu kao zimnica. Dodala sam minimalnu količinu šećera, tek toliko da mrvicu zasladim okus.

Sastojci

• 5 kg šljiva
• 700 g šećera

Priprema

Šljive operete i stavite u lonac. Vode stavite minimalno da sve šljive budu potpoljene. Zakuhate i kuhate 15-ak minuta. Šljive gotovo odmah omekšaju i raspadnu se otpuštajući svoje sokove. Pustite poklopljeno da se ohladi. Procijedite sok, guste dijelove koji zaostanu u cjedilu, ispasirajte pasirkom. Na slici je kako izgleda moja pasirka i cjedilo. Iz pasirke će vam zaostati koštice i nešto suhe tvari i taj dio ćete baciti. Kada ponovo procijedite sadržaj, dobit ćete sok i opet će vam u cjedilo zaostatit nešo gušćeg sadržaja. Od tog gušćeg dijela napravite džem, a tekući dio ostaje za sok. Ponovo vratite na vatru sok i drugi manji lonac sa onim gušćim dijelom za džem. Pola količine šećera sam stavila u sok, a pola u džem. Kuhajte do prvog ključa, dobro promiješajte i sipajte u čiste staklenke.

 http://prirodna.hr/stranice/kuharica/recepti/Divlje-sljive