NEKADA SKORO SVAKODNEVNO JELO, DANAS GOTOVO NEPOZNANICA
Bijela palenta
Kako su mi ispričali supružnici Davorka i Dario Krivičić iz sela Martinci na Buzeštini, bijela palenta u njihovom kraju nije nikakva novost. Da se ne biste zavarali kao ja, nije riječ o onoj bijeloj palenti što se spravlja od brašna i krumpira, već o pravoj bijeloj palenti što se ovdje kuha od davnina. Dapače, nekada je bila gotovo na svakodnevnom jelovniku, ponekad za doručak, a većinom za užinu i večeru.
- Brašno od bijelog kukuruza posebno se mljelo, nekada u mlinovima na vodu, danas u modernima na struju. Bile su dvije vrste kukuruza, jedna čija su zrna na vrhu ulegnuta i ta se koristila za palentu te druga s okruglim zrnima za maneštru sa stupanim bobićima. Jedan štuk, klip, čuvao se za sjeme, veli Dario Krivičić. Bijeli se jeo kroz čitavu godinu (ako ga je dostajalo), zimi i ujesen kao glavno jelo s čvarcima i slanim srdelama, kobasicama i zarebnikom na šugo te obelom (masnoćom), zajedno sa svježim kiselim kupusom ili repom na salatu, a u proljeće i ljeto s mladim radičem i šparugama te gulašom.
- Bijelu palentu najbolje je kuhati u bakrenom loncu, veli gospođa Davorka. Potrebno je dvije litre vode i 40-50 dkg bijele palente (omjer jedan naspram četiri). U vodu se stavi samo malo soli. Šakom se lagano dodaje brašno i pjenjačom tuče dok je smjesa rijetka, a poslije drvenom ravnom kuhačom. Palenta se kuha od 40 do 60 minuta, posljednjih 20-ak minuta na jačoj vatri da bi se kao zapekla. Kada je gotova izlije se na okruglu drvenu dasku, pričeka da se malo ohladi te formira kocke koncem.
Domaćini su pripremili svježu kiselu repu, kupus na salatu (malo maslinovog ulja i iskosanog češnjaka) i šugo, pa smo sve to, u čast domaće palente, kupusa, repe i zdravog života pojeli u slast.
V.