Predavanje održale Željka Lovrić i Aleksandra Hampamer u travnju u Rijeci i Zagrebu
Proteklih godina najnovija istraživanja ukazuju na poraznu činjenicu da je sve više stanovnika Zemlje pretilo iz čega slijedi niz drugih poremećaja i poteškoća.
To je dovelo do pojave mnogih novih i revolucionarnih dijeta pomoću kojih možete “smršaviti u tjedan dana 10 kilograma bez napora i muke”. Ili pak, možete “mršaviti dok spavate”… i slično. Tko god je tako nešto probao, suočio se s poraznom činjenicom da unatoč svom trudu, naporu i odricanju to jednostavno nije tako. A ako i smršavimo koji kilogram, po prestanku dijete, oni se nevjerojatnom brzinom vraćaju i to često i u većem omjeru od naše prijašnje težine.
Zašto smo izdali knjigu koja govori o još jednoj dijeti? Zato jer to nije knjiga o dijeti iako ju je autor tako nazvao. To je knjiga o prehrani u skladu s tjelesnim tipom i prirodnim ritmovima.
Nastala na bazi stare tradicionalne ajurvede, znanja o životu i zdravlju starog više tisuća godina, ova dijeta ističe jedinstvenost svakog od nas. Ne postoji dvoje istih ljudi na kugli zemaljskoj. Razlikujemo se fizički, psihički pa čak ne postoji dvoje istih ljudi s istom biokemijom krvi…
Različiti smo i sukladno tome svaka prehrana koja se povodi za univerzalnim načelima za sve ljude ne može biti djelotvorna. Stoga i mnoge dijete ne djeluju.
Sjetimo se samo nekih:
Niskokalorična dijeta-prva dijeta siromašna masnoćama
Posljedice: smanjenjem kalorija smanjujete i količinu goriva potrebnog za stvaranje energije koja nam omogućuje obavljati dnevne zadatke. Tijelo tada reagira kao u kriznim situacijama i odmah traži gorivo za povećanje energije. Pronalazi ga u šećeru koji će dati kratkotrajnu navalu energije nakon čega opet dolazi do klonulosti. Pomalo nalik ovisnicima o drogi, osobe na takvoj dijeti žive za sljedeću dozu energopobuđivača i počinju žudjeti za hranom koja im nedostaje.
Dijeta koja uvodi dijetni šećer
Saharin kao umjetni zaslađivač postoji od 1879. godine. Nakon njega pojavili su se zaslađivači novijeg datuma poput aspartama. Najnovija istraživanja pokazala su da pretjerana konzumacija umjetnih zaslađivača (koji sadrže mnogo manje kalorija od šećera) uzrokuju pretjeranu stimulaciju kod djece koja dovodi do poremećaja pozornosti (ADD) ili poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću (ADHD), kao i to migrenskih glavobolja i depresije. Osim toga, dokazano je da su neki umjetni zaslađivači kancerogeni.
Bjelančevinske dijete
Početkom sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća Robert C. Atkins osmislio je iznenađujuću alternativu niskokaloričnim dijetama siromašnim masnoćama: bjelačevinsku dijetu. Ta se dijeta temelji na činjenici da se unos masnoća i šećera može smanjiti povećanjem unosa bjelančevina. Bjelančevinska dijeta – zapravo dijeta siromašna masnoćom (i energijom) – potiče mršavljenje jer tijelo prisiljava metabolizirati masnoće. Budući da tijelo treba dobiti energiju, u ovom se slučaju može okrenuti jedino masnim zalihama. Ali, bjelančevine ne nude mnogo energije, a takva prehrana ne dopušta ugljikohidrate koji daju energiju pa se ljudi na takvoj dijeti osjećaju tupo i bezvoljno. I na posljetku počinju žudjeti za hranom koja daje energiju: kruhom, tjesteninom, voćnim sokovima i slasticama-za hranom koja im je upravo bila zabranjena.
Dijeta bogata ugljikohidratima
Ta se dijeta javila kao rezultat neuspjeha bjelančevinskih dijeta. Dijetno klatno znatno se udaljilo od bjelančevina prema konzumaciji složenih ugljikohidrata. Teorijsku podlogu tih dijeta u najvećoj su mjeri činila istraživanja obavljena u zemljama Trećeg svijeta čiji si stanovnici ne mogu priuštiti bjelančevine. Njihova je prehrana bogata ugljikohidratima kao što su riža, proso, quinoa, kukuruz, voće i povrće, a bilježe mnogo nižu stopu srčanih bolesti i raka no što je bilježe bogatije zemlje. Ali, ta istraživanja nisu uzela u obzir sasvim drukčiji stil života tih ljudi. Osim toga, njihove žitarice su uglavnom nerafinirane i cjelovite pa sadrže sve važne bjelančevine i masnoće. Također, njihov život nije toliko stresan kao naš.
Uz razinu stresa u našim životima, tijelo hranjeno isključivo složenim ugljikohidratima i nemasnom hranom uskoro počinje oskudijevati u takozvanim dobrim masnoćama. Takva prehrana u svijetu jakog stresa pojačava sagorijevanje šećera te usporava sagorijevanje masnoća. Nije slučajno da razina kolesterola u krvi nakon pet godina takve prehrane naglo poraste.
Pa se krenulo u istraživanje dijeta koje će smanjiti kolesterol….i tako u začaranom krugu stalno iz početka.
Iz svega toga nastao je i niz alternativnih načina prehrane, od makrobiotičke prehrane, prehrane samo sirovom hranom, prehrane na bazi sokova, kupus dijeta, grejp dijeta, dijeta kombiniranja hrane, zona dijeta…
Neke od njih vjerojatno su i dale rezultate za neke ljude, ali za neke druge nisu.
Zato smatramo ovu knjigu iznimno vrijednom. Pomoću nje možete naučiti sastaviti svoj vlastiti prehrambeni program i dnevnu rutinu, naučiti izabrati namirnice koje odgovaraju vama kao jedinstvenom pojedincu, spremati ukusne obroke i jesti u pravo vrijeme, u skladu s ritmovima dana te sezonskim ciklusima.
I iz vlastitog iskustva, mogu vam potvrditi da zaista možete jesti sve što vaše tijelo poželi i ostati zdravi, sretni i vitki.
Koja su načela takve prehrane? O tome će vam više večeras reći dr.med. Željka Lovrić.
Što je zdrava hrana? Je li jabuka (neprskana, domaća) zdrava? A čokolada? Većina ljudi će reći da je jabuka zdrava, pa evo potpitanja: u kojem obliku je jabuka zdrava – svježa, u kolaču ili osušena? A ako mislite i da je čokolada zdrava, jeste li mislili na mliječnu ili na onu sa 80 % kakao mase? Postoji samo jedan ispravan odgovor na sva ova pitanja: OVISI! Ovisi o tome tko jede jabuku ili čokoladu, i kada je jede. Različiti smo, i ne može ista hrana biti jednako dobra za svakog od nas. I ta različitost nije problem da bismo je trebali mijenjati i prisiljivati se da postanemo ono što nismo.
Što je to što nas čini različitima? Životna načela koja utječu na sve funkcije našeg organizma (i duha i tijela) se nalaze u različitim omjerima kod svakog od nas. Netko ima više puno više načela stabilnosti nego načela kretanja, pa mu je tijelo krupne građe, dobro spava i ima sporu probavu. Za razliku od osobe koja ima više načela kretanja, pa je sitnije građe, nemirno spava i neredovite je probave.
Možemo to vidjeti i u prirodi oko nas: zimi je hladno i vjetrovito, a ljetni dani su vrući i dugi.
Ajurvedske preporuke o prehrani i načinu života zasnivaju se upravo na toj prirodnoj različitosti i prirodnim ciklusima.
Životna načela koja uzrokuju različitost i cikličnost svega u prirodi se nazivaju doše. Svi procesi u našem tijelu, ali i svi ritmovi prirode se mogu podvesti pod tri pojma: kretanje, preobrazba i stabilnost. Vata, pitta i kapha.
Vata je načelo kretanja, ona upravlja disanjem, radom srca, živčanom i mišičnom aktivnosti, kretanjem probavnih organa i izlučivanjem, govorom i entuzijazmom. Vata doša je suha, lagana, brza, suptilna, hladna, pokretna i promjenjiva.
Pitta je načelo preobrazbe i upravlja probavom, vidom, stvaranjem topline, tjelesnim zračenjem. Daje nam boju kože, ali i inteligenciju i hrabrost. Zbog pitte smo gladni i žedni. Pitta doša je vruća, oštra, lagana, vlažna, blago masna, tekuća i kisela.
Kapha (izgovara se: kafa) je načelo stabilnosti i daje nam tjelesnu snagu, otpornost, potenciju, brine o našim zglobovima. Zbog kaphe smo tolerantni, zadovoljni i strpljivi. Kapha doša je spora, stabilna, hladna, meka, ljepljiva, masna, teška, slatka i glatka.
U svakom od nas, svakog trenutka (od začeća) su aktivne sve tri doše. Ali ne u jednakim omjerima. Neki ljudi imaju više vate nego druga dva načela pa su kao i vata doša lagane građe, brzog i promjenjivog uma, živahni. Ključna riječ za njih je promjenjivost. Ljudi kojima je pitta doša dominantna su srednje građe, energični, metodičnog i odlučnog uma. Ključna riječ za pitta ljude je intenzivnost. Kapha tipovi su pak krupne građe, smirenog i stabilnog uma. Ključna riječ za njih je opuštenost.
Takve "čiste" tjelesne tipove nazivamo jednodošnima, no kod većine ljudi prevladavaju dvije doše i njihove osobine su tada kombinacija dviju doša. Trodošni tipovi, ljudi koji imaju podjednak omjer svih triju doša su prilično rijetki.
Doše su kao niti od kojih smo svi istkani i svatko ima svoju vlastiti uzorak. Doše su i tkanje cijele prirode, tako zimi prevladava hladna vata doša, u proljeće vlažna kapha doša, a u ljeto, naravno, vruća pitta doša. Tri doše i tri godišnja doba, kao i u naslovu nove knjige Johna Douillarda. A što je sa četvrtim godišnjim dobom, jeseni? Rana jesen je zapravo poput ljeta, a kasna jesen je već uvod u zimu.
I u dnevnim ritmovima možemo prepoznati doše. Nakon izlaska sunca počinje kapha doša i traje prvu trećinu dana. Srednji, najtopliji dio dana je vrijeme pitta doše, a treći dio dana, do zalaska sunca je razdoblje vata doše. Nakon zalaska sunca, opet istim redoslijedom: kapha, pitta i vata doša.
I hrana koju jedemo može biti vata, pitta ili kapha.Tako će sirova salata i hladni napici povećati vata došu. A vrela, slana i ljuta juha će povećati pitta došu. Dok će sladoled itekako povećati kaphu jer je sladak, hladan i kremast baš kao i kapha doša.
Koja je praktična korist ovih znanja? Za početak, potrebno je saznati svoj tjelesni tip. Idealno je da vam u tome pomogne ajurvedski stručnjak na savjetovanju. No i upitnici koje možete naći u svakoj kvalitetnoj knjizi o ajurvedi mogu pomoći ako ih pravilno koristite. Važno je da pri ispunjavanju upitnika nemate osjećaj da se ocjenjujete. Ne postoje bolje ili lošije osobine, ne postoji bolja ili lošija doša. Naša civilizacija je možda nametnula neke vrijednosne sudove, pa postoje kriteriji za ljepotu, za tjelesni izgled, za karakter. Također, ne određujte kakvi ste sada nego kakva vam je osnovna konstitucija, sjetite se kakvi ste bili u ranoj mladosti.
Nakon što otkrijete svoj tjelesni tip, prehranu i životne navike trebate prilagoditi prevladavajućoj doši (odnosno došama). Čak i ako trenutno imate neku bolest, vaš osnovni životni stil treba biti takav da uravnotežuje vašu konstitucionalno prevladavajuću došu (ili doše).
John Duillard je u svojoj knjizi povezao tjelesne tipove i godišnja doba, tako da je vata tip nazvao zimskim, kapha tip proljetnim i pitta tip ljetnim. On savjetuje da prehranu prilagodite godišnjem dobu s posebnim naglaskom na svoj tjelesni tip.
Ukratko:
Zimi trebamo prednost dati toploj, teškoj i masnoj hrani, slatkog, kiselog i slanog okusa. To je zapravo hrana koja uravnotežuje vata došu, pa bi vata ili po Duilllardu, zimski tipovi, trebali ovakvu hranu jesti već od početka listopada do recimo, kraja travnja.
U proljeće nam priroda nudi gorku, ljutu i oporu hranu, pa i prehrana u proljeće treba biti puna namirnica tih okusa, pritom laka, topla i suha. Opet vrijedi pravilo da proljetni (kapha) tipovi ovakvu prehranu produlje i izvan proljeća.
Ljeti nam treba hladna i tekuća hrana slatkog, gorkog i oporog okusa. Posebno je to važno ljetnim (pitta) tipovima kojima će takva hrana prijati i u kasno proljeće i ranu jesen.
Ako ste dvodošni tip, jednostavno ćete prehranu mijenjati u skladu s godišnjim dobom i svojim dominantnim došama.
Osim ciklusa godišnjih doba postoje i dnevni ciklusi doša koje sam ranije spomenula. Ako svoje svakodnevne aktivnosti prilagodimo prirodnim ritmovima, imat ćemo prirodnu podršku u svemu. Tako, ako se ujutro ustanemo iz kreveta za vrijeme brze i lagane vata doše, i mi ćemo cijeli dan biti takvi. To znači, ustajanje prije izlaska sunca. I ako najveći dnevni obrok pojedemo za vrijeme pitta doše zadužene za probavu, naša probava će biti dobra. Ručati je zato najbolje sredinom dana (između deset i četrnaest sati). Ako krenemo na počinak, prije deset sati navečer, u vrijeme spore i teške kapha doše, lako ćemo zaspati i spavati smireno i duboko.
Evo još nekoliko, sasvim praktičnih savjeta o prehrani. Važno je da hrana bude što je više moguće svježa i svježe pripremljena. Od svih oblika čuvanja hrane, zamrzavanje je jedan od najštetnijih! Iako ćete pri sastavljanju jelovnika, prednost dati hrani onih okusa koji odgovaraju vašem tjelesnom tipu (i godišnjem dobu) ne treba zanemariti ni ostale okuse, idealno je da ručak sadržava hranu svih šest okusa. Često ljudi misle da zdrava prehrana znači odricanje i neukusne obroke. Upravo je obrnuto - da bi prehrana bila zdrava, ona mora biti ukusna i vi trebate uživati dok jedete.
Mnogi se pitaju da li je ajurvedska prehrana nužno i vegetarijanska. U samom značenju riječi ajurveda (znanje o životu) je odgovor: kako živjeti zdravo, ako pritom uništavamo život? Većina ljudi danas kupuje meso u supermarketima i pritom zaboravlja da je to nekad bila životinja, živo biće koje je prije nego je postalo odrezak bilo ubijeno. Osim tih, za zdravlje važnih, etičkih razloga tu je i činjenica da je danas meso prepuno hormona i antibiotika koji se nemilice daju jadnim životinjama. Ako još jedete meso, to ne znači da ne možete slijediti druge ajurvedske upute o zdravoj prehrani. Ali bi bilo dobro da razmislite o prelasku na vegetarijansku prehranu.
Možda su ovi savjeti u suprotnosti s vašim dosadašnjim navikama i možda vam se čini da nemate vremena za sve to. Čak i ako nikada niste plivali u rijeci znate da je uzvodno plivanje mnogo teže od jednostavnog prepuštanja toku rijeke. Kada počnete živjeti u skladu s prirodnim ritmovima imat ćete više zdravlja i energije.
Počnite postepeno, malim koracima. Već sljedećeg vikenda probajte ustati prije izlaska sunca, uživajte u proljetnom ručku sredinom dana, nakon ručka prošetajte najbližom šumom ili barem parkom. Kao i priroda, polako ćete probuditi u sebi znanje što je zdravo i dobro za vas. I kao što ni priroda, poslije pokojeg proljetnog mraza, ne odustaje, nemojte ni vi.
Riječ prirodno sam često spominjala danas. I upotrijebit ću je opet da vam na kraju kažem nešto o samoj ajurvedi. Ajurveda je cjelovit sustav znanja o životu, usklađen sa prirodom. Sve što vrijedi za prirodne zakone, vrijedi i za čovjeka jer, bez obzira kako većina ljudi danas živi, mi smo dio prirode. Ajurveda je zapravo najstariji medicinski sustav, koji živi kontinuirano duže od 5.000 godina. Ajurveda je stara koliko i čovječanstvo, koliko i stalna ljudska potreba za srećom i harmonijom. I zato mi je drago da se ajurveda sve više vraća i u naše živote, jer nama danas itekako trebaju sreća i harmonija.
|