AUTOFAGIJA - VAŽAN KORAK DO ZDRAVLJA

Upoznajte jednostavan, lako primjenjiv i učinkovit proces koji za ljudsko zdravlje ima niz dobrobiti; od prevencije, iscjeljenja, regeneracije i usporavanja starenja. 

Autofagijom do zdravlja

2016. godine japanski biolog Yoshinori Ohsumi dobio je Nobelovu nagradu za područje fiziologije ili medicine zato što je otkrio mehanizme za autofagiju – koristan proces recikliranja nepotrebnih i štetnih stanica u organizmu. Temu autofagije, njenu funkciju i djelovanje domaćoj je publici predstavio novosadski specijalist interne medicine, dr. Dragan Ivanov.

Što je autofagija?

Riječ autofagija doslovno znači „jedenje samoga sebe“, a stručnije sročeno, njena definicija glasi: „proces reciklaže i iskorištavanja nepotrebnih ili disfunkcionalnih staničnih komponenata i tkivnih struktura tj. staničnog i tkivnog smeća koje se akumulira u organizmu.“ Procesom autofagije to smeće se reciklira, koristi u izgradnji novih stanica i energije. Tim procesom upravlja mozak koji prepozna štetne i nepotrebne strukture, a istovremeno se organizam oslobađa patoloških stanica kao što su tumorske stanice, razni mikroorganizmi i strukture koje mu smetaju. To je svojevrsna detoksikacija, samočišćenje. Inače, svoja tijela čistimo izvana, čistimo i svoj probavni sustav, krv i krvne žile, no to nije dovoljno jer se pravo čišćenje odvija na razini stanica. Dr. Ivanov je navedeno usporedio s idejom o tome da zamislimo kako bi svijet izgledao kada bi sve ulice i svi vrtovi bili čisti, a unutrašnjost kuća u teškom neredu. Bilo bi dobro tu metaforu preslikati na vlastito tijelo.

Dobrobiti samorecikliranja

Autofagija djeluje preventivno u sprečavanju malignih bolesti poput tumora, ali i srčanog i moždanog udara, šećerne bolesti te autoimunih bolesti. U slučaju potonjih, imunološki sustav vlastite stanice i tkiva prepoznaje kao strana te protiv njih stvara antitijela. Današnji najčešći, opći uzrok svih bolesti upravo su autoimune bolesti. Prema dr. Ivanovu: „Teško je naći neku bolest iza koje se, u patofiziološkom smislu, ne nalazi autoimuni proces.“ Liječnik je predstavio autofagiju kao iscjeliteljski proces, lijek koji može koristiti svaki organizam, lijek koji možemo pronaći u nama samima.

U procesu autofagije reciklira se suvišno masno tkivo što je važno zato što je povećani opseg struka povezan s povećanom sklonošću depresiji, povišenim krvnim tlakom, kardiovaskularnim bolestima i nekim malignim bolestima. Depresija je povezana s onim što jedemo, koliko jedemo i načinom na koji rade naša crijeva. Zanimljivo je da se želudac naziva drugim mozgom. Naime, najviše neurotransmitera ili moždanih hormona kao što su melatonin, serotonin, endorfini, dopamin nastaju i nalaze se upravo u stjenkama crijeva, ondje su koncentriraniji nego u mozgu. Što je količina masnog tkiva oko struka veća, razina testosterona je manja, a estradiola, jedne vrste estrogena, veća, što dovodi do jedne vrste problema u muškaraca, a do druge kod žena. Smanjimo li unos viška kalorija, usporavamo proces starenja.

Osim što rastapa masno tkivo i masne naslage s krvnih žila, autofagija razlaže tumorske stanice i patogene mikroorganizme.

Učinak autofagije

Kao posljedice ovakve vrste recikliranja, dr. Ivanov navodi regeneraciju cijelog organizma i zaštitu od prijevremenog starenja. Znanstvenici su pokazali kako bi životni vijek današnjeg čovjeka mogao iznositi 120 godina kada bi živio u skladu sa zakonima zdravlja. Osim što se autofagijom može usporiti starenje, ona dovodi do novog stvaranja tj. pomlađivanja organizma. Drugim riječima, kada dođe do samouništenja štetnih stanica, stvara se poticaj za izlučivanje hormona rasta koji omogućuje da se iz recikliranih stvore nove mlade stanice. Jedan od rezultata je i povećanje životne energije u organizmu. Taj je proces sličan ekološkom recikliranjem smeća kojim se stvara nova energija. Poboljšava se rad imunološkog sustava, a dolazi i do osvježenja cijelog organizma.

Predavanje dr. Ivanova utemeljeno je na rezultatima koje je dobio od svojih pacijenata i članova obitelji koji su prakticirali autofagiju, ali i na temelju njegova vlastitog iskustva.

Kako prakticirati autofagiju?

Post u smislu gladovanja, najsnažniji je aktivator autofagije. Da bi se proces aktivirao, treba proći minimalno 12 sati od posljednjeg obroka. Kada tijelo gladuje, do mozga dolazi poruka da nema dovoljno hrane. Tada se pokreće proces autofagije i organizam počinje razarati oštećene, stare proteine. Razina inzulina u krvi vrlo je niska pri čemu se aktivira glukagon koji pronalazi deformirane, ostarjele i štetne stanice iz kojih izvlači energiju. Liječnik navodi nekoliko skupina ljudi kojima se ne preporuča provođenje procesa autofagije, a to su trudnice, dojilje i mala djeca. Sve druge grupe ljudi smiju ući u proces. Ivanov sugerira svakodnevno preskakanje večere, provođenje kompletnog posta jednom tjedno ili barem dvaput mjesečno, što znači cijeli dan biti samo na vodi. Predavanje je liječnik završio na zanimljiv način, spominjanjem biblijskih spisa koji kazuju kako post i molitva imaju iscjeliteljsku moć.

Dakle, autofagija se može pokrenuti i bez gladovanja danima. Važno je smanjiti obroke općenito, ali i obroke koji uključuju jake proteine koji se nalaze u mesu. Zanimljivo je da se proces autofagije, ako se prakticira više dana uzastopno, svakim danom aktivira sve ranije i ranije, za sve manje i manje sati, zato što tijelu konstantno nedostaje proteina.

Zašto svakodnevno ne slušamo o autofagiji?

Autofagija pruža konstruktivna rješenja za mnoge bolesti, a kao metoda vrlo je jednostavna i besplatna. Ipak, mediji nisu ostavili prostora za razradu ove teme. Zašto? Razlog je vjerojatno u tome što je industrija hrane jedna od najprofitabilnijih na svijetu, medijskim kućama reklame prehrambenih proizvoda donose najviše zarade. S obzirom na to, ne bi bilo logično da mediji distribucijom informacija o autofagiji na taj način zatru izvor svojih prihoda.

Autofagiju je prvi prepoznao belgijski liječnik Christian de Duve proučavajući tkivo jetre u čijim je stanicama otkrio da sadrže posebne dijelove zadužene za recikliranje, koji se zovu lizosomi.

Filozofija autofagije

Moglo bi se ugrubo reći da se autofagija sastoji od dvaju procesa, a to su hranjenje i gladovanje. Ta su dva procesa suprotna, no nadopunjuju se. Između ostalog, živimo u svijetu sazdanom od krajnosti poput yina i yanga, dobra i zla, dana i noći i sl. Čini se da se u autofagiji nalazi ključ balansa između hranjenja i gladovanja. Kako bismo si učinili živote jednostavnima, važno je svakom njegovom aspektu, pa tako i prehrani, pristupiti s mjerom i spremnošću na promjenu. Kao što na početku svoje Tibetanske knjige o življenju i umiranju lama Sogyal Rinpoche piše: „Čitav svemir, znanstvenici nam govore, nije ništa drugo nego promjena, aktivnost i prirodni tijek – cjelokupnost stalne promjene koja je temelj postojanja. Svaka subatomska međuakcija sastoji se od razaranja izvornih čestica i stvaranja novih subatomskih čestica. Subatomski je svijet besprekidni ples stvaranja i razaranja, mase koja se mijenja u energiju i energije koja se mijenja u masu. Trenutne forme iskre unutar i izvan postojanja, tvoreći beskrajnu, uvijek novu stvaralačku stvarnost.“ Stvarnost koju je Rinpoche naveo u svojoj knjizi neodoljivo podsjeća na potencijalnu stvarnost koju nam nudi autofagija, a koja uključuje balansiranu izmjenu mase i energije, procesa stvaranja i razaranja.

Izvor:

https://funkymem.com/

napomena: Ovaj članak je informativnog karaktera te niti na koji način nije nadomjestak za medicinsku pomoć ili liječenje. Ako se odlučite za proces autofagije, prethodno se konzultirajte sa svojim liječnikom.