Uvod |
Antički rimski recepti objavljeni na našim stranicama objavljeni su u staroj rimskoj knjizi recepata De Ra Cooquinaria, autora Marcusa Gaviusa Apiciusa. Originalne recepte prevela je Micaela Pantke, a njeni prijevodi objavljeni su na web stranicama William's Home Page. Vlasnik stranica dozvolio nam je da ih prevedemo na hrvatski jezik i objavimo. Premda ovi recepti sadrže i specifične začine i dodatke korištene u antičkoj rimskoj kuhinji, oni su i prilagođeni današnjim metodama kuhanja. Tradicionalni začini u antičkom Rimu Stari Rimljani koristili su neke originalne začine i dodatke jelima, koji se spominju u njihovim receptima: Caroenum - kuhani sok (kuhajte mlado vino ili sok od grožđa sve dok ne ostane samo pola originalne količine soka). Defritum - gusti sirup od smokava, ili prokuhani sok od smokvi. Kuhajte sok sve dok ne ostane samo trećina originalne količine soka. Ljupčac (levisticum officinale) - grmolika biljka sa žućkastim cvijetovima. Njeno sasušeno korijenje koristi se kao začin. Ljupčac pomalo nalikuje na celer ili peršin. Liquamen - gusti riblji umak, možete ga zamijeniti sa soli ili kupiti jedan od orijentalnih ribljih umaka (Nam Pla i sl.). Passum - vrlo slatki umak od vina koji se pravi kuhanjem mladog vina ili soka od grožđa, sve dok sok ne zgusne. Možda možete dodati malo meda. Mentha pulegium, Lamiaceae obitelj - vrsta metvice, možete ju zamijeniti običnom metvicom. Čubar (vrisak, vrijesak - saturei hortensis) - ljubičasti ili bijeli cvijet koji raste u južnoj Evropi. Koristi se kao začinska biljka, naročito za jela s grahom. Silphium - biljka poznata i pod nazivom Laser, ferula asa foetida, asafetida, hing. Ona je zamjena za luk i češnjak, ima snažan okus i miris. |
Antički rimski recepti |
U receptima će te naići na neke nepoznate sastojke. Pogledajte uvod u antičke rimske recepte u kojem će te naći opise tih sastojaka. Isicia Omentata (vrsta rimskog hamburgera) |
Uvod |
Recepti antičke Grčke bili su osebujni po specifičnim začinima i dodacima jelu, ali recepti prevedeni na ovim stranicama prilagođeni su suvremenoj gastronomiji i načinu pripreme hrane. Tradicionalni začini u antičkoj Grčkoj Garos (u Rimu Liquamen) - slani riblji umak. Možete ga zamijeniti sa soli ili kupiti jedan od orijentalnih ribljih umaka. Ljupčac (levisticum officinale) - grmolika biljka sa žućkastim cvijetovima. Njeno sasušeno korijenje koristi se kao začin. Ljupčac pomalo nalikuje na celer ili peršin. Rutvica, ruda - Apiganos (Ruta graveolens) - rutvica ima gorak okus. Može se koristiti sviježa i sasušena. Skordolasaro (Ferula asafoetida, Silphium, Asafetida, Hing) - biljka koja je zamjena za luk i češnjak, ima snažan okus i miris. |
Uvod |
Originali srednjevjekovnih evropskih recepata objavljenih na našim web stranicama objavljeni su na Celtnet stranicama, čiji nam je vlasnik, autor prijevoda na engleski jezik, dozvolio da recepte prevedemo i objavimo na hrvatskom jeziku. Većina ovih srednjevjekovnih recepata koristila se tijekom kasnog srednjeg vijeka (nakon normanskog osvajanja Engleske), te stoga oni odražavaju kontinentalni način prehrane. Priprema većine ovih recepata bila je skupa, te su stoga uglavnom korišteni u plemićkim i kraljevskim obiteljima. U stvari, najraniji srednjevjekovni recepti potječu iz dvora kralja Henrija II – oni su primjer najranijih britanskih kulinarskih zapisa. Većina recepata na ovim stranicama datira iz kasnog srednjeg vijeka. U receptima se primjećuje veća zastupljenost začina i začinskih trava u odnosu na ranije kulinarske navike, premda jela nisu tako začinjena kao ona u elizabetanskom periodu. Tradicionalni evropski srednjevjekovni začini i namirnice Muškatna kadulja (Salvia sclarea) - dvogodišnja biljka koju je jednostavno uzgajati ako želite njen autentičan okus. Međutim, možete ju jednostavno zamijeniti sviježim listovima kadulje. Ova biljka učestalo se koristila u elizabetanskom kulinarstvu jer je reducirala masnoću mesa i ribe. Dugi oštrik (Cyperus longus) – trajna zelena biljka čiji korijeni su jestivi i vrlo aromatični. Ovaj korijen bio je glavni sastojak vrlo ljutog umaka pod nazivom galyntyne. Biljka se receptima može zamijeniti đumbirom, premda đumbir daje samo dijelić pravog okusa dugog oštrika. Neke trgovine orijentalnom hranom prodaju ovaj začin pod imenom 'galingas'. Kubeba (Piper cubeba) – vrsta papra, voće biljke Piper cubeba, podrijetlom s Jave, u rodu je s kardamonom i ima okus sličan Allspice začinu. Verjuice – kiseli zeleni sok dobiven istiskivanjem nezrelog voća, prvenstveno grožđa, ali i drugog voća poput zelenih jabuka, jabuka za kuhanje, čak i šljiva. Naziv potječe od stare francuske riječi 'vertjus' što znači 'zeleni sok'. Verjuice se često koristio u srednjevjekovnom i elizabetanskom kulinarstvu. Ovaj sok može se zamijeniti kombinacijom pola količine jabučnog octa plus pola količine vode, s malo soka od limuna ili limete. Bademovo mlijeko – u srednjem vijeku koristilo se za zgušnjavanje hrane. To je mutna tekućina koja se dobivala mješanjem smrvljenog badema s vodom, juhom ili vinom. Bademovo mlijeko koistilo se i kao temeljni sastojak/zgušnjivač raznih elizabetanskih slatkiša. Alkanet (Alkanna tinctoria) – koristilo se korijenje biljke, tako što se kuhalo u octu kako bi se dobila tamno crvena boja, koja se koristila u srednjevjekovnom kulinarstvu. Ponekad se korijenje dodavla direktno u masne gulaše. Ova biljka koristila se prvenstveno zbog svoje boje, te se stoga može zamijeniti slatkom paprikom. Sandal (Santalum album) – drvo koje potječe iz Indije. U srednjem vijeku, drvo se usitnjavalo kako bi se dobio sastojak koji bi hranu obojao u tamno crvenu boje. Sandal se može zamijeniti slatkom paprikom. Šafran – vrlo uobičajen začin u srednjevjekovnoj prehrani. Čak i tada, šafran je bio jedan od najskupljih začina. Za najbolje kulinarske rezultate, otopite šafran u malo vode pa dodajte jelu tu mješavinu. Powder Fort – jaka mješavina začina koja se koristila u srednjem vijeku. Ovu mješavinu možete dobiti miješanjem žličice klinčića, žličice kubeba papra, žličice muškata, žličice Grains of Paradise začina, 4 žličice samljevenog đumbira, 4 žličice cimeta i 3 žličice crnog papra. Ovu kombinaciju začina treba samljeti, izgnječiti i čuvati u dobro zatvorenoj posudi. Powder Douce – 'slatka' mješavina začina koja se koristila u srednjem vijeku. Začin možete napraviti miješanjem žličice sjemenki anisa, žličice sjemenki komorača, žličice samljevene hyssop biljke i 4 žličice šećera. Ovu kombinaciju začina treba samljeti, izgnječiti i čuvati u dobro zatvorenoj posudi. Blanche Powder – srednjevjekovni začin koji se koristio u slatkim i začinjenim jelima. To je jednostavna mješavina jednakih dijelova mljevenog đumbira, cimeta i muškatnog oraščića. Ovu kombinaciju začina treba samljeti, izgnječiti i čuvati u dobro zatvorenoj posudi. Nard (Nardostachys jatamansi) – aromatična biljka s malim lišćem i crveno-ljubičastim cvijetovima. Često se koristi u uljima za aromaterapiju. Kurkuma (Curcuma zedoaria ili Curcuma zerumbet) - koristi se sušeno korijenje. Začin se koristio kao dodatak jelima, te u toplim napitcima i vinima. Grah – u mnogim srednjevjekovnim receptima spominje se grah kojeg treba oljuštiti. Jedini grah koji je bio dostupan u srednjem vijeku je slanutak i leća, te bob kojeg je trebalo ljuštiti pa je pretpostavka da se u receptima govori upravo u bobu. Tikvice – mnogi srednjevjekovni recepti imaju sastojak koji se obično prevodi kao tikvica, bundeva ili buča. Kako je većina ove vrste povrća stigla iz Novog svijeta, pretpostavlja se da se u receptima spominje jedina tadašnja autentična vrsta tikve – zelena kineska tikva.
Garum umak (umak),
Isicia omentata (glavno jelo),
Kuhana jaja s umakom od kikirikija (predjelo),
Libum (desert),
Minutal marinum (glavno jelo),
Mulsum umak (umak),
Mustacei (desert),
Patina de piris (Sufle od krušaka) (desert),
Patina de pisciculis (Sufle od malih riba) (glavno jelo),
Pear Patina (desert),
Pullus fusilis (Nadjeveno pile) (glavno jelo),
Starorimske začinjene dagnje (glavno jelo),
Vitellina fricta (Pečena teletina) (glavno jelo),
|