Od kada je svijeta i vijeka, čovjek je u potrazi za hranom i biljem koji potiču spolni nagon i želju. Afrodizijak može biti hrana, piće, miris, sintetska tvar ili naprava za koju se smatra da potiče seksualnu želju ili libido. Povijest Afrodizijaci su dobili ime po Afroditi, grčkoj božici ljepote i tjelesne ljubavi. Prema legendi, ona je smatrala vrapce vrhunskom delikatesom i afrodizijakom, te su tako i Europljani, prema vjerovanju starih Grka, izrazito cijenili vrapce i konzumirali njihov mozak kao afrodizijak. Recepti koji potiču libido brižno se stvaraju i čuvaju već tisućljećima, a legende i vjerovanja o hrani i bilju kao moćnim afrodizijacima intrigiraju čovječanstvo oduvijek. U Europi su sve do 18. stoljeća prokušavani recepti rimskog liječnika Galena koji je u svojim napisima tvrdio da hrana sa svojstvima afrodizijaka mora biti «topla i vlažna» te «vjetrovita» ( prijevodu: ona hrana koja uzrokuje nadutost). U njegovim receptima važnu su ulogu imali začini, posebice feferoni i ljute paprike, a hrana koja se učestalo pojavljivala u receptima bile su mrkve, šparoge, anis, gorušica i grašak. U današnje doba, afrodizijakom se smatra svaka tvar ili namirnica koja potiče požudu. Međutim, tijekom povijesti nije bilo značajne razlike između seksulne želje i funkcije. Afrodizijaci su se propisivali kod svakog nedostatka požude, potencije ili plodnosti. Slavni Galen smatrao je da «vjetar» uzrokuje erekciju te se smatralo da hrana koja uzrokuje vjetrove ujedno osigurava i erekciju. Korijen mandragore koristio se tijekom povijesti kao lijek za žensku neplodnost, budući da je oblik korijena podsijećao na ženska bedra. Ovo shvaćanje temeljilo se na drevnoj filozofiji zvanoj «doktrina znakova». Prema sličnom principu i kamenice su došle na glas kao afrodizijak, budući da neodoljivo podsjećaju na ženske genitalije. Nekolicina starih medicinskih tekstova navodi kamenice kao afrodizijak, a tradicionalna vjerovanja i zapisi su mnogobrojni. Sveti Toma Akvinski u 13. stoljeću zapisao je svoja razmišljanja o afrodizijacima. Poput Galena, i on je smatrao da hrana sa svojstvima afrodizijaka mora osiguravati «životni duh» i pritom imati adekvatnu nutritivnu vrijednost. Posebno je isticao meso i vino koje je smatrao «hranom za srce». Potrudimo li se dovoljno, možemo naći napis ili pučko vjerovanje o gotovo svakoj poznatoj namirnici i njezinom povoljnom djelovanju na spolnu moć. Iako krovna organizacija koja procjenjuje svojstva hrane i lijekova – Food and Drug Administration – nikada nije dodijelila službenu potvrdu za afrodizijačko djelovanje pojedine namirnice ili dodatka prehrani, veliki dio populacije još uvijek je u potrazi za tim magičnim supstancama. |
Postoji vjerovanje da je Afrodita (božica ljubavi) rođena u moru, te se možda upravo iz ovog razloga cijeli niz morske hrane smatra afrodizijacima. Kamenice su bogate cinkom, mineralom koji učestalo nedostaje u prehrani modernog čovjeka, te se njihovom konzumacijom popravlja nutritivni i zdravstveni status, a time i spolni nagon. Ne treba zanemariti ni činjenicu da se cink obilato izlučuje iz organizma spermom, prilikom ejakulacije, a potreban je i pri sintezi testosterona. Testosteron je muški spolni hormon, nužan za pravilnu spolnu funkciju svakog muškarca, a neki znanstvenici smatraju da sudjeluje i u stimulaciji ženskog libida.
|
Smatra se da je djelovanje ginkga slično djelovanju ginsenga. Ove biljke pospjašuju mikrocirkulaciju i protok krvi. Studija provedena na Sveučilištu u San Franciscu obuhvatila je skupinu muškaraca i žena koji su iskusili probleme sa spolnom moći usljed uzimanja antidepresiva. Istraživači su im ponudili 200 mg ginkga dnevno i 84 % ispitanika poboljšalo je svoj seksualni život. Međutim, ovoj se studiji zamjera nedostatak kontrolne skupine te se zanemaruje placebo učinak.
|
Međutim, tu nije kraj...jer, znanstvenici raznih profila suglasni su u zaključku: Najvažniji seksualni organ je mozak! Liječnici obiteljske medicine, liječnici prirodne medicine, seksolozi i psiholozi tvrde da afrodizijaci ne djeluju ukoliko osoba nije i psihički zdrava. Velik dio stručnjaka smatra da se sve priče o afrodizijačkom djelovanju mogu svesti na običnan placebo učinak i autosugestiju koja dolazi iz «malih sivih stanica». - Darija Vranešić, dipl.ing. |