Automobili, kuće i sve male elektroničke napravice koje nam čine život lakšima zahvaljujući najnovijoj tehnologiji sa Sveučiliša u Ohiju kroz šest mjeseci mogli bi se napajati putem urina. Koristeći elektrode izrađene od nikla znanstvenici su od urina uspjeli stvoriti velike količine jeftinog vodika koji se može koristiti za pogonskog gorivo, piše portal Discovery News.

- Jedna krava može stvoriti dovoljno energije za napajanje toplom vodom čak 19 domaćinstava. Također, vojnici na terenu mogli bi nositi vlastito gorivo - izjavila je Gerardine Botte, profesorica na sveučilištu u Ohiju.

Energija iz urina temelji se na vodiku, najrasprostranjenijem elementu u svemiru čije se korištenje u svakodnevnom životu zanemrajuje zbog velikih troškova proizvodnje, skladištenja i transporta. Spremanje čistog vodika zahtjeva visok pritisak i nisku temperaturu za što su potrebne velike količine energije. Novi nanometerijali s velikim površinama mogu upijati vodik, no njihova se komercijalna upotreba tek očekuje.

Kemijskim spajanjem s kisikom vodik stvara vodu koju je lako skladištiti i prevoziti. Međutim, problem se javlja kada vodik treba odvojiti od 'nepotrebnih' elemenata zbog neisplativosti i velike potrošnje energije. Botte i njeni kolege otkrili su kako spajanjem vodika i dušika mogu skladištiti 'gorivo budućnost' bez egzotičnih uvjeta čuvanja i izvlačenja vodika.

Jedna molekula uree, glavnog sastojka urina, sadrži četiri atoma vodika spojena s dva atoma dušika. Spuštanjem elektrode u bazen urina te puštanjem električne struje stvara se vodik. Trenutačni prototip na kojem Botte radi tek je nešto veći od kutije za CD, a stvara i do 500 miliwatta snage. U planu je i izgradnja nekolicine većih i komercijanijih reaktora urina.

Vozilo napajano iz gorivih ćelija s urinom teoretski bi na 100 prijeđenih kilometara trošilo svega 3 litre urina.

- Reaktor urina veličine hladnjaka stvarao bi jedan kilowatt energije za oko 5000 dolara, no to je gruba procjena. O troškovima je u ovom stupnju razvoja vrlo teško govoriti - objasnila je Botte. Njezin kolega sa sveučilišta u Georgiji, John Stickney, vjeruje kako bi farmeri s korištenjem prototipa reaktora urina na svojim imanjima mogli početi kroz šest mjeseci.

Manje verzije reaktora na tržištu bi se trebale pojaviti tek kasnije.

- Pretvaranje urina u pogonsko gorivo još uvijek nije rješenje naftnog problema, no upravo ovakvim otkrićima koje pronalaze svoje mjesto u našoj svakodnevici činimo svijet zelenijim - zaključio je Stickney.
(DobreVijesti.info/Jutarnji.hr)